Hrvatska će datumom ulaska u EU morati otvoriti svoje tržište rada za građane iz drugih država članica. To znači da će se europski građani moći zapošljavati u Hrvatskoj bez radnih dozvola ili bilo kojih drugih ograničenja. Pri javljanju na natječaje europski građani ni na koji način neće smjeti biti diskriminirani, dok će se obveza poznavanja hrvatskog jezika moći primjenjivati samo u određenim situacijama te na individualnoj osnovi, od slučaja do slučaja. S radnicima migrantima iz EU morat će se postupati jednako kao i s domaćim radnicima u pogledu uvjeta rada te socijalnih i poreznih olakšica, s tim da će se prava koja proističu iz rada odnositi ne samo na radnike već i na članove njihovih obitelji.
Hrvatska će biti u mogućnosti privremeno ograničiti svoje tržište rada samo za građane onih država članica koje će nakon ulaska u EU uvesti tzv. tranzicijska razdoblja (najviše do sedam godina) unutar kojih će priječiti slobodno zapošljavanje hrvatskih građana na svom teritoriju. Ipak, riječ je o mjeri reciprociteta, pa Hrvatska neće biti u prilici ograničavati pristup svom tržištu rada za građane onih država članica koje ne primjenjuju ili su prestale primjenjivati tranzicijska razdoblja.
Na hrvatskom tržištu rada najveći broj stranaca državljani su zemalja jugoistočne Europe koje su s Hrvatskom nekoć činile bivšu državu. S obzirom na to da je riječ o državama koje nisu članice EU, za njihove državljane i nakon ulaska u Uniju vrijedit će vizni režim, odnosno režim kvota radnih dozvola koji će se utvrđivati prema potrebama tržišta rada. Ulaskom u EU ti radnici mogli bi se naći u nešto nepovoljnijem položaju ako dođe do većeg priliva radne snage iz država članica EU.
Ipak, samim ulaskom u EU najvjerojatnije neće doći do značajnijih promjena na tržištu rada. Iako su plaće u Hrvatskoj veće nego u nekim novim državama članicama, one su još uvijek daleko od prosjeka u starim državama članicama koje predstavljaju glavni cilj migracije radne snage s Istoka na Zapad kontinenta. Osim toga, hrvatsko tržište rada još uvijek je vrlo kruto. Troškovi otpuštanja i zapošljavanja su vrlo visoki, a sustav tržišta rada kao takav nije dovoljno fleksibilan. Ovakva situacija u skoroj budućnosti će se trebati mijenjati jer bi se Hrvatska nakon izlaska iz krize mogla suočiti s manjkom radne snage, pogotovo visoko kvalificirane, te će postojati rastuća potreba za privlačenjem radnika iz drugih država članica.
Projekcije pokazuju da se broj radno sposobnog stanovništva Hrvatske smanjuje, dok broj starog i ovisnog stanovništva raste. U skladu s postojećim trendovima stanovništvo Hrvatske moglo bi se smanjiti za 6,1% u razdoblju 2005. - 2025. i za 19% do 2050. Isto tako, izgledno je da će se skupina stanovništva u dobi od 60 i više godina povećavati s trenutačnih oko 22% na 29,5% do 2025., odnosno na 35,5% do 2050. godine. S obzirom na to da su države članice EU suočene sa sličnim demografskim trendovima, dugoročno se Hrvatska neće moći osloniti samo na uvoz radne snage iz država članica EU, već će morati poraditi na osmišljavanju migracijske politike koja će se odnositi i na građane trećih država. Ta će migracijska politika morati biti usuglašena s migracijskom politikom EU za koju se predviđa da će u nadolazećem periodu biti u fazi intenzivne izgradnje. Iskustva starih država članica pokazuju da su migranti iz trećih država nezaobilazni faktor nesmetanog ekonomskog razvoja jer popunjavanju radna mjesta za koja nacionalni i europski građani nisu kvalificirani, ili za koja ne postoji dovoljni interes.
Jako dobro nama će Austrija zabraniti odlazak na rad što imaju pravo kao stara članica. Mi kao nova članica to pravo nemamo u slučaju bugara, rumunja i sli.