Ne branite ljudima svetu misu, zajedničku molitvu i klanjanje pred Presvetim... To je “Crkva na stijeni, koju vrata paklena neće nadvladati”.
I sada bi to neki izdali... oni su prihvatili ideologiju globalizma pa ovih dana istjeruju i to malo vjernika iz crkvi. Navedene riječi jedan su od vapaja koji je javnosti u jednoj opskurnoj televizijskoj emisiji uputio čovjek koji u određenim krugovima, u koje spada i voditelj te emisije, uživa ugled “vodećeg hrvatskog geostratega”, kako je i ovom prilikom predstavljen.
Po njemu, koronavirus je velika operacija u globalnom asimetričnom ratu. Prva meta bila joj je Kina zato što dugoročno predstavlja najveću prijetnju, odnosno najsnažniju konkurenciju dominaciji Amerike. A ni Italija nije slučajno izabrana, kaže on, zato što je u njoj Vatikan i zato što je rimokatolička zemlja.
“Italija je odabrana da se vjernike istjera iz crkvi... a Vatikan je na meti globalističko-masonskih okultista!”, kaže čovjek poznat i kao istaknuti lik Domovinskog rata i Vrdoljakove serije “General”. Po njemu je cilj akcije i izazivanje recesije u Americi koju je Trump “gospodarski digao suverenističkim pristupom gospodarstvu”, pa zato i američkog predsjednika treba izbaciti s kormila i onemogućiti mu utjecaj u svjetskoj geopolitici.
Cilj je i do kraja uništiti male države poput Hrvatske. I na kraju, još jednom, na udaru su vjernici: “Vjernici vjeruju da Bog može pomoći, a oni zabranjuju mise! Nema svetih misa, nema krštenja, nema posljednje pomasti za umiruće...” Naravno, poslušni i dobro podmazani kotačići u toj velikoj zavjeri su i hrvatski premijer Plenković i predsjednik Milanović. Na kraju antologijskog intervjua ipak je upućena i optimistična poruka nade: “Ljude se ne smije strašiti i ne smijemo izgubiti nadu... jer spasenje uvijek postoji.
Bez Boga se ne može, koliko god to mislili neki ateisti ili bezbošci... Moramo se vratiti Bogu. A i zahvaliti mu da imamo još dva razumna čovjeka na globalnoj razini, dva svjetska državnika; jedan se zove Vladimir Vladimirovič Putin, a drugi Donald Trump. Bog, Putin i Trump, oni će nas spasiti od koronavirusa.”
Zašto svemu ovome uopće toliki prostor i pažnja? Zato što su i platforma i lik koji je na njoj nastupio još uvijek relevantni izvor informacija i pouka za jedan dio i hrvatskog biračkog tijela i hrvatskih političara koji se bore za njegovu naklonost. To je platforma kojoj su relevantnost dali svi oni koji su je koristili za vlastitu promociju, za predstavljanje svojih programa i za svoje kampanje. Od bivše hrvatske predsjednice, preko suverenista koji joj je bio snažan protukandidat zdesna na prošlim izborima, pa do cijelog krajnje desnog krila HDZ-a koji se na unutarstranačkim izborima natjecao za vodeća mjesta u stranci.
Premda su pretrpjeli poraz, ti će ljudi i dalje ostati prilično važan faktor na hrvatskoj političkoj sceni s izvjesnim utjecajem i na javno mnijenje i opću klimu u politici i društvu. U vrijeme poput ovog, usred pandemije koja nije bez presedana u ljudskoj povijesti, ali je zato bez presedana odgovor svijeta na nju i način na koji se pokušava suzbiti, svaka se glupost i manipulacija čine prozirnijima nego inače. No osjećaj životne i egzistencijalne ugroženosti, koji nije bez temelja, neke će ljude učiniti još izloženijima i još prijemčivijima za ovakve geopolitičko-strateške teorije svih mogućih urota.
Stara poslovica kaže da snijeg ne pada da pokrije brijeg, nego da svaka zvijer ostavi svoj trag. Kada je jedan grad u Bosni i Hercegovini proteklih godina zadesila velika snježna nepogoda, netko se upitao koliko ta poslovica, koja vrijedi u šumi, ima veze s urbanim životom. Pa ju je, misleći u prvom redu na kolaps zimskih službi, parafrazirao ovako: ne pada snijeg da zatrpa grad, nego da se pokaže svačiji (ne)rad. Slično je i s globalnom nepogodom ove pandemije koronavirusa koja je u roku od svega dva i pol mjeseca zatrpala svijet i izazvala tektonske promjene i poremećaje. Postavljeni su novi prioriteti: očuvanje zdravlja i života ljudi, osobito onih u ugroženim skupinama, a potom i spašavanje svjetske privrede kojoj ne gine, najblaže rečeno, nova velika recesija.
U kontrastu s bijelom, odnosno prije će biti crnom podlogom sadašnjeg stanja i potpuno neizvjesne budućnosti, mnogi tragovi postaju vidljiviji i jasniji, a prosuđivanje vrijednosti onih koji ga ostavljaju lakše. Ali, tragovi kojekakvih kokoši, kokošara i opsjenara mogu isto tako prikriti tragove mnogo opasnijih i većih zvijeri.
Većinu toga što o koronavirusu govori “vodeći hrvatski geostrateg” čovjek može mirno i uz podsmijeh odbaciti kao manipulaciju najprimitivnijim ljudskim strahovima u kombinaciji s vjerskim osjećajima, odnosno vjerskim fanatizmom koji je, čini se, napunio i njegovu glavu.
No, to još uvijek ne znači da on nije u pravu kada kaže stvari na koje upozoravaju i inače trezveni, odmjereni i pametni ljudi, a od čega mnogi od nas, poučeni dosadašnjim životnim iskustvom i promatranjem razvoja ovog svijeta, instinktivno strepimo. To je, primjerice, predviđanje izrečeno kao uvjerena i prilično uvjerljiva tvrdnja da će u svakom slučaju i iz ove, kao i iz dosadašnjih kriza, oni koji su sada prebogati izaći još bogatiji, a oni koji su već sada siromašni bit će još siromašniji.
Ovo je vrijeme umnažanja silnih proturječja. Čitav liberalno-kapitalistički svijet odjednom na pijedestal moralnih vrlina opet stavlja solidarnost. Barem na riječima. Odjednom se i najbudniji stražari nad ljudskim pravima i slobodama osjećaju najzaštićenije i najsigurnije unutar zatvorenih granica i što proglašenom, što neproglašenom, ali faktički posvuda uvedenom izvanred- nom stanju. Treba sačuvati zdravlje i život, ali i pamet. I težnju za slobodom važnijom i od života samog. A što se tragova zvijeri tiče, da bismo razumjeli kamo sve to ide i tko kolo vodi, oduvijek se zna što treba pratiti: trag novca.
