Krši li ministar pravosuđa dr. sc. Ivan Šimonović Zakon o državnim službenicima jer je na čak devet čelnih pozicija u svome resoru postavio vršitelje dužnosti i privremena rješenja iako po zakonu rukovodeće službenike “imenuje i razrješava Vlada na temelju javnog natječaja”. Zašto to nisu iskusni službenici Ministarstva pravosuđa (MP) s položenim pravosudnim ispitom? Kakva je to profesionalizacija državne službe!? To smo pitali ministra tragom predstavke anonimnog “zviždača” potkrijepljene s devet kadrovskih “slučajeva”. Njihovu stručnost autor ne propituje, već isključivo to što ih je postavio ministar bez natječaja! Što nam jamči da je izabrao kvalitetne i da nema boljih?!
Ovdje pročitajte njegov cjelovit odgovor
Ukratko pak reforma pravosuđa, pristupni pregovori s EU te “dugogodišnji nedostatak sustavne brige za razvoj vlastitih ljudskih potencijala” nametnuli su potrebu za “pojačanjima”, a za što se godinama koristi privremeni rad sudaca i državnih odvjetnika biranih po stručnim kriterijima. Isto vrijedi i za posudbe iz državnih organa, osobito Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija. U travnju je prepolovljen broj uprava u MP-u “što neki od razriješenih ravnatelja nisu lako primili”. Započelo se sustavno razvijati vlastite ljudske resurse kako bi postupno zamijenili posuđene, ali bar do završetka pregovora o pristupanju EU, ministar tvrdi da su prisiljeni na posudbe.
Neprecizni propisi
– Pravno uređenje ovih praktičnih životnih potreba vrlo je složeno, ali i mjestimično nedovoljno precizno – tumači i dodaje kako se potreba za specijalistima rješava “sukladno ustaljenoj praksi u državnoj upravi” do izbora stručnjaka odgovarajućeg profila putem javnog natječaja ili internog oglasa. Zaključno ističe kako se uvidjela nužnost dorade nedovoljno precizne pravne regulacije mogućnosti korištenja rada pravosudnih dužnosnika u MP-u, na čemu se radi, a “istodobno će se sustavno i snažno nastaviti karijerna promocija najboljih službenika MP-a”.
Ministar nije progovorio o konkretnim primjedbama pa ni, recimo, zašto je v. d. ravnateljice Uprave za kazneno pravo od veljače 2009. Sanja Nola, koja je kao općinska sutkinja s četiri godine staža bila na početku karijere. Još nije bila trajno imenovana sutkinjom jer je uvjet pet godina sudačkog staža, ali na dužnosti ravnateljice Državno-sudbeno vijeće trajno ju je imenovalo sutkinjom uračunavši joj i vrijeme dok joj sudačka dužnost miruje. Zakoni dopuštaju posuđivanje kadrova. Uz to, imaju plaću koja je povoljnija za njih. Nola menadžerskog iskustva nije mogla imati, a mnogi od nje imaju bogatije kaznenopravno iskustvo.
Nepravda u pravosuđu
Privremeno kadrovsko rješenje čak na devet pozicija (!?) loše je čak i ako “duh zakona” to dopušta jer izaziva negativne efekte, nemotivirajuće je i nepravedno spram profesionalnog kadra u MP-u, u kojem je stručnu afirmaciju steklo i dvoje sadašnjih sudaca Ustavnog suda. Dvojbeno je i što privremeni ministar privremeno rješava problem u svom resoru nauštrb sudstva. Sve to je neočekivano od ministra koji je javno često govorio o profesionalizaciji kriterija za napredovanje u sudstvu.
Devet privremenih ravnatelja, tajnika i savjetnika
Uprava za građansko pravo a v. d. ravnateljice Vesna Žulj, sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu
Uprava za kazneno pravo a v. d. ravnateljice Sanja Nola, sutkinja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu
Uprava za zatvorski sustav a, v. d. ravnatelja Branko Peran, iz MUP-a Uprava za probaciju a v. d. ravnatelja Miroslav Mihoci, ujedno načelnik Službe za tretman Uprava za EU i ljudska prava a ravnatelj Kristijan Turkalj, imenovala ga Vlada natječajem, zadržao pravo povratka u MVP
Tajnik Ministarstva pravosuđa a Tomislav Kralj, diplomirani kriminalist, a uvjet je pravni fakultet i četiri godine rada u struci.
Uprava za organizacijsko kadrovske poslove a ravnateljica Diana Kovačević-Remenarić, zamjenica ŽDO, imenovala ju je Vlada u svibnju 2008. pa razriješila 8. travnja 2010., a ministar je imenuje v. d. ravnateljicom iste Uprave.
Tajnica kabineta ministra a Natalija Hmelina svakih šest mjeseci produžuje privremeni premještaj iz MVP-a
Savjetnik a Mario Krešić imenovan bez suglasnosti Vlade, bio je Šimonovićev asistent na fakultetu
Ovo je samo dokaz o tome kolike su dubioze u društvu. Stvar je povjerenja, a ne stručnosti. Nitko nikome više ne vjeruje, a doista da bi se bilo što pomaklo s mrtve točke, trebaju suradnici a ne oponenti.