Teško će se Zagreb rastati od Milana Bandića – otprilike jednako teško kao i on od svoga psa Rudija. Jer, Bandić je navika glavnoga grada, a kažu da nam je navika druga priroda. Može mu se prigovarati koješta, ali malo tko je igdje ikad sa svojom izbornom sredinom bio prisan kao on. Bolje upućeni mogu znati kako je trošio gradski novac, ali grad je u njegovo vrijeme dobro funkcionirao. U svim njegovim mandatima nije bilo baš nijednog težeg poremećaja u životu metropole. Znao je pridobiti naklonost različitim olakšicama, a kad je učenicima dijelio besplatne udžbenike, umirovljenicima dodatke, pomagao sirotinji... vješto je ta dobročinstva predstavljao kao da daje vlastiti novac.
Zacijelo će biti zapamćen i po legalizaciji bespravno sagrađenih kuća, na čemu su mu zahvalne tisuće ljudi. Ali i po gradnji koja je izazivala prosvjede kojima nije podlegao i po modernizaciji života u gradu. Nabrojimo samo dio: Arena, Muzička akademija, dječji vrtići i škole, saniranje, rekonstrukcija i denivelacija oko 50 km prometnica, kupnja 140 niskopodnih tramvaja, uređenje Bundeka, gradnja Domovinskog mosta, gradnja triju podzemnih garaža, gradnja novog naselja u Novom Jelkovcu (2713 stanova i 179 poslovnih prostora), gradnja pročistača otpadnih voda na Žitnjaku itd. To treba spomenuti ne da bi se hvalilo Bandića nego da bi se istaknula golema prednost koju ima pred drugim kandidatima, čije zasluge za Zagreb jednostavno ne postoje. Bandić ima svoje biračko tijelo formirano godinama. I premda ga nemaju, u anketama su mu neki sasvim blizu, što će reći da je on podjednako voljen i omražen. Mnogima je nepodnošljiva njegova hercegovačka sirovost ujedinjena s narcizmom bez mjere, što se vidi i u nazivu njegove stranke u kojoj je i njegovo ime! Mnogima se ne sviđa ni Bandićev nevjerojatan raspon naklonosti – od “četnika početnika” Rade Šerbedžije do hercegovačkih i imotskih “ustaša”, od ulagivanja Crkvi i njezinoj hijerarhiji do štovanja žestokog progonitelja vjere i zločinca Tita. Mnogima se ne sviđa ni što tobože radi uljepšavanja grada gradi spomenike svojoj taštini (fontane) i što svaku gradnju, priredbu, društveni događaj... u Zagrebu iskorištava za svoju promociju.
I što Zagreb previše zadužuje radi premalih učinaka. Itd. No koliko god se zamjerki nanizalo Bandiću, njegovim protukandidatima ne može se nanizati nimalo zasluga za metropolu, jer nisu ni bili u prilici da nečim zaduže grad i građane. Svi počinju tako reći od ništice, kojoj, na primjer, Anka Mrak-Taritaš može dodati dojam koji ostavlja, u rasponu od strogosti do majčinske brižljivosti, ali je prate i nikad razjašnjene nepodopštine u obnovi Gunje. Sandra Švaljek ima neko iskustvo u gradskoj politici, na kojem je sjena “izdaje” Milana Bandića, ali ima i šarm i svidljivost vječne maturantice. Drago Prgomet više se doživljava kao izbor Andreja Plenkovića nego što bi mogao biti izbor Zagrepčana. Napokon, zvijezda ovih izbora mogla bi biti Bruna Esih, i to iz niza razloga. Dobila je mnogo zagrebačkih preferencijskih glasova na parlamentarnim izborima kao nezavisna kandidatkinja na listi HDZ-a, sa Zlatkom Hasanbegovićem otklonila se od Plenkovića koji se jako voli svidjeti lijevo-liberalnoj javnosti i od njegove samovolje s kojom uljuđeno ali nemilosrdno u političkim i kadrovskim odlukama davi slobodnu volju pojedinaca.
Zgodna, šarmantna, obrazovana i nadasve domoljubna donekle je slična Kolindi Grabar-Kitarović koja je kao nitko, kao pokvareni orah zdrobila ljevičarski mit o ruralnom, zatucanom, primitivnom, retrogradnom, nazadnom HDZ-u. Napokon se u konzervativnom, desnom političkom miljeu u Zagrebu pojavila osoba koja ujedinjuje tradicionalne vrijednosti i modernu urbanu senzibilnost i koja se već svidjela mnogim građanima glavnoga grada. Ne zaboravimo, na prvim parlamentarnim izborima Zagreb je bio utvrda Tuđmanova HDZ-a na koji se Bruna Esih može pozivati s puno više prava od Andreja Plenkovića i sirotog Drage Prgometa, koji će vjerojatno biti i najveća pljuska predsjedniku HDZ-a na lokalnim izborima.
Bruna će Esih možda biti najsjajnija zvijezda preksutrašnjih nadmetanja, no je li to dovoljno da nadjača Milana Bandića koji baš toliko i ne sja nebeski koliko se vješto snalazi na zemlji? Teško, no ako i pobijedi, Bandić će biti puno više prošlost a Bruna Esih budućnost hrvatske politike. Što bi se moglo pokazati i na parlamentarnim izborima koji će gotovo sigurno biti najesen.
Ukoliko se uspije zatomiti subjektivan stav o tome tko bi bio najbolji gradonačelnik Zagreba onda se može reći da je ovaj Ivkošićev pogled na kandidate prilično realan.