Vrata se otvaraju, a vižljasti mladić u kariranoj košulji proviruje u dvoranu za sastanke bolnice ST Medica – Centra za urogenitalnu i rekonstruktivnu kirurgiju. Pruža dugu mršavu ruku i uz stidljiv osmijeh izgovara:
– Zovem se Jaša. Iz Slovenije sam, iz Koruške – kaže povlačeći stolicu kako bi sjeo za veliki stol.
Jaša je student psihologije u Ljubljani, treća godina. Ove srijede bio mu je rođendan. Dvadeset i treći. Za Jašu poseban:
– Ovo je moj prvi rođendan koji nisam pokušao zaboraviti. Sad konačno osjećam sebe, sad sam konačno sretan – izgovara dok prof. dr. Miroslav Lj. Đorđević sjeda pokraj njega, prima ga za ruku pa svoje skupa stisnute šake njih dvojica dižu u zrak.
Jaša je pacijent dr. Đorđevića, neobičnog 53-godišnjaka, koji je specijalizirao dječju kirurgiju, urologiju i genitalno-rekonstruktivnu kirurgiju. Dr. Đorđević završio je studij medicine u Beogradu, no svojim je znanjem odavna prešao granice svoje zemlje. Stručnjak je svjetskog glasa, o čemu svjedoči i podatak da su mu Amerikanci dali O-1 vizu kakva se daje najboljima iz cijelog svijeta – onima koji su dali najveći doprinos u znanosti ili su za nju dobili najprestižnije nagrade. Ta je viza nešto poput Nobelove nagrade, a dr. Đorđeviću omogućava i da se za rad u Americi ne mora hrvati s papirologijom za izdavanje radne dozvole. Ujedno je to i priznanje da u Americi nemaju specijalista njegova kalibra. Prije petnaest godina dr. Miroslav Đorđević na svom je mobitelu isključio zvono.
U bolnicu u beogradsko naselje Voždovac, u kojoj ovaj liječnik svjetskog glasa radi, Jaša je došao kao – žena. Liječnički tim tu mu je nedavno promijenio spol i ove srijede bio je na kontroli. Posljednji su to koraci u Jašinoj tranziciji.
– Sve je kako treba – govori dr. Đorđević.
Prilikom operacije tim liječnika Jaši je od njegovih dijelova tijela – leđnog mišića, žila i živaca – napravio penis. Jaša inače svira harmoniku pa se uplašio da nakon operacije neće moći na leđa stavljati remenje instrumenta. Ali bojazni nema. Sljedeći su korak rekonstrukcija mokraćnog kanala i implantacija proteze. Jaša će u konačnici imati erekciju, orgazam...
Operaciju promjene spola u bolnici ST Medica ove godine prolazi jedanaestero državljana Hrvatske; šest muškaraca postalo je ženama, a pet žena muškarcima. Lani je dr. Đorđević operirao desetero Hrvata. Prosjek je to koji se ponavlja unatrag nekoliko godina. Jedna od pacijentica dr. Đorđevića bila je i Salome, najpoznatija transseksualka u nas, rođena na Rabu kao muškarac Nenad Ćuća Žentil, koja godinama živi u Sloveniji gdje sada radi kao kuharica u bistrou, a sudjelovala je i u tamošnjem Masterchefu.
Kirurško odstranjivanje genitalija te “ugradnja” novog spolovila posljednje su radnje u procesu tranzicije. Prvi je korak psihijatrijsko-psihološka procjena i ona je iznimno važna jer tu stručnjaci trebaju utvrditi je li osobna uistinu spremna na tako važnu životnu odluku te postoji li bojazan da će se za neko vrijeme htjeti “vratiti natrag”, u stari spol:
– Izvrsno surađujem sa psihologinjama iz Hrvatske Ivom Žegurom i Natašom Begić-Jokić. One jako dobro pripremaju transrodne osobe – kaže dr. Đorđević.
Napiju se pa se operiraju
Upravo zbog te dobre pripreme nije bilo slučajeva, naglašava, da se netko od njegovih pacijenata htio vratiti u stari spol, ali je zbog pogrešnog liječenja u inozemstvu on sedmero pacijenata iz svijeta “vratio natrag”:
– Ljudi odu na neku destinaciju, napiju se ili tko zna što pa se muškarci ujutro probude kao žene. I onda nastaje panika – slikovit je liječnik.
Da ne bi došlo do takvog neželjenog scenarija, dr. Đorđević je sve vrijeme u kontaktu s kolegama iz Hrvatske s kojima profilira pacijente u procesu psihijatrijsko-psihološko-endokrinološkog praćenja. Još 2014. godine u hrvatskom je Saboru dr. Đorđević sudjelovao na sjednici Odbora za zdravstvo te u parlamentu imao prilike govoriti kao kirurg koji liječi najviše transrodnih osoba iz Hrvatske. Ponudio je tada suradnju i pomoć u obučavanju timova koji bi radili ove zahvate, kao što je pomagao i pacijentima u Brazilu, Južnoj Africi, Japanu… Međutim, do obučavanja naših liječničkih timova nije došlo, takve se operacije u nas ne izvode pa transrodne osobe iz Hrvatske i dalje odlaze na operaciju promjene spola u Beograd. Zato postoji suradnja u pripremi pacijenata što je, kaže liječnik, i dovoljno jer nema potrebe da na malom prostoru budu dva-tri tima jer nema toliko ni pacijenata.
– Puno je važnije da jedna država prihvati sve svoje građane i pokaže dobru volju da se brine o transrodnim osobama – govori.
Sljedeći korak u pripremi za transformaciju je hormonalna terapija. Muškarci uzimaju estrogen, žene testosteron. U toj fazi počinju biti vidljive i fizičke promjene na koži. Terapija se u pravilu uzima oko godine dana. Osobe koje i fizički žele odstraniti oznake spola u kojem su rođene tada odlaze na operativni zahvat. Muškarce se kastrira i formiraju im se stidne usne, a mogu im se ugraditi i silikonske grudi. Ženama se od klitorisa rekonstruira penis, vade jajovodi i maternica, odstranjuju dojke. Zahvat, ovisno o složenosti, stoji oko osam tisuća eura. Pacijenti iz Hrvatske taj iznos podmiruju sami.
Pogledajte izjavu svećenstva o Istanbulskoj konvenciji:
Jašinu je operaciju u cijelosti platio slovenski zavod za zdravstveno osiguranje. S dvije trećine iznosa operacije Srbija sufinancira promjenu spola svojim državljanima. Bosna i Hercegovina te Makedonija u istom su košu kao i Hrvatska. Ne plaćaju ništa. U Crnoj Gori dosad je samo jedna osoba promijenila spol pa je država pokrila taj trošak. Za pacijente koji u bolnicu u Beogradu dolaze iz drugih zemalja zahvat stoji više, oko 15.000 eura, što je opet, recimo, oko šest puta jeftinije nego u Americi. Stoga i ne čudi da u ST Medicu doslovno dolaze ljudi iz cijelog svijeta.
Dr. Miroslav Đorđević u kontaktu je i s djetetom slavne pjevačice Cher, Chazom Bonom, koji je rođen kao žensko. Kada se Chaz odluči na kiruršku promjenu spola, doći će tu operaciju obaviti u ST Medici, bolnici u kojoj je baš ovog utorka liječnički tim ženu iz Saudijske Arabije “pretvorio” u muškarca.
– Transrodnost je stanje kod kojeg postoji rodna neusklađenost – osoba se rađa genetski kao pripadnik jednog spola, ali ne prihvaća izgled svog tijela i genitalija te teži da bude drugog spola. To je nemoguće spriječiti, a ako im se ne pomogne, njihovi životi mogu tragično završiti. Obično se smatra da je operacija srca potrebna, da šećer treba liječiti, ali da se transrodne osobe na operacije odlučuju iz hira, što je potpuno krivo. Ti ljudi pate i mentalno i fizički. Glavni problem javlja se u adolescenciji kada prolaze “pogrešan” pubertet pa tada muškarcima rastu grudi, a ženama penis, gaće se napune pa se stide ići i na kupanje. Liječnička je dilema treba li “blokirati” pubertet u transrodnih osoba, bi li to dovelo do ugrožavanja razvoja osobe – kaže dr. Đorđević.
– Još sam u ranom djetinjstvu osjetio da sam “drukčiji”. Od lutaka su me više zanimali nogomet i kamioni, imao sam prijatelje, a ne prijateljice. Kad smo se igrali, ja sam u igri uvijek želio promijeniti ime, da budem muško. U školi mi je bilo najteže. Sličio sam na dječaka, a drugi su znali da to nisam pa su me zezali. Prije četiri godine započeo sam tranziciju. Postupak je dugo trajao – od psihijatrijske procjene, hormonalne terapije, mijenjanja dokumenata... Iz malog sam mjesta, ali sam na cijelom svom putu imao podršku okoline iznad očekivanja. Tata mi je bio velika potpora – kaže Jaša.
– A kako je majka reagirala? – pitamo ga.
Zašutio je, pognuo pa podignuo glavu i izgovorio:
– Ne razgovara sa mnom. Nije prihvatila – odgovara.
Dr. Đorđević u tom trenutku poziva vozača da Jašu odveze do apartmana:
– Od zahvata do skidanja konaca prođu dva tjedna. Mi sve vrijeme dajemo puno podršku pacijentima. Na usluzi smo im od aerodroma do aerodroma. Ti ljudi prolaze kroz pravi pakao i bilo bi strašno da ih ostavimo same, da traže liječnike – kaže dr. Đorđević, čovjek koji je do sada napravio više od tisuću operacija promjene spola.
Jedan od medijski eksponiranijih slučajeva u Srbiji o kojem su pisale svjetske novinske agencije jest sudbina majora srpske vojske koji se izjasnio kao prva transrodna osoba u vojsci na Balkanu, nakon čega je umirovljen. Danas je major – Helena:
– Bio je otac četvero djece, sada im je majka – izgovara liječnik ustajući se od stola do ormara iz kojeg vadi razglednice i pisma zahvale što su mu ih poslali pacijenti kojima je promijenio život.
Transplantirat će penis
– Šalju mi čestitke za Božić, javljaju se, ako je netko od njih u prolazu u Srbiji, nađemo se, odemo na večeru, ispričamo se. I ja se njima javljam kada sam na putu u njihovu kraju – kaže.
Dok se penjemo na kat bolnice, do operacijskog bloka u kojem se nalaze dvije dvorane, liječnik nam govori da je u svijetu oko tri milijuna transrodnih osoba. U Hrvatskoj je njih dvjestotinjak “zarobljenih” u pogrešnom tijelu:
– Ogromna je to populacija koja zahtijeva svaki vid pomoći i pažnje – izgovara svjetski lider genitalne kirurgije prilazeći stolu na kojem je ležao pacijent spreman za operaciju.
Uz stol su kirurški instrumenti – dr. Đorđević kaže da su mu glavni škare i pinceta. Pokraj pacijenta bio je doktorov tim – asistenti dr. Marta Bižić i dr. Marko Benčić, anesteziolog dr. Aleksandar Vranjac, instrumentarka Slađana Pavičević, instrumentar Uroš Milanović i anestetičar Radivoje Milovanović, nabraja liječnica Slavica Pušica, spomenuvši još kako je glavni anesteziolog Gradimir Korač, a urolog Vladimir Kojović. Operacije promjene spola iznimno su složene i traju po nekoliko sati. Puno je kompleksnija transformacija žene u muškarca. Na operaciju mogu stariji od 18 godina, najviše je onih u dobi od punoljetnosti do 25. godine. Dokaz je to da je društvo bolje prihvatilo transrodne osobe koje sada lakše nego ranije “izlaze iz ormara”. Još prije dvadesetak godina na promjenu spola dolazile su osobe u dobi od 40 do 50 godina, sad su pacijenti te dobi iznimka. Dr. Miroslava Đorđevića pitamo je li u jednoj konzervativnoj zemlji kao što je to Srbija izložen pritiscima sredine koja ne odobrava njegov rad. Kaže da pritisaka nema, da ih je bilo u početku i da su uglavnom dolazili od liječnika te da među njegovim kolegama interes za transrodnu kirurgiju nije postojao. No u Centru se razvijala ova grana kirurgije, uvodile su se nove tehnike, iznalazila rješenja. Svi rezultati publiciraju se u vodećim svjetskim medicinskim časopisima, što čini tek pet-šest centara u svijetu. Kad smo već kod pronalazaka novih rješenja, dr. Miroslav Đorđević kaže da je sljedeći korak koji namjerava poduzeti, i to uskoro, biti – transplantacija penisa. Tko zna, možda baš pacijentu iz Hrvatske.
Pogledajte najljepše glumice Hollywooda koje su lice uništile botoksom
A gdje je klinika u kojoj Hrvati mijenjaju stranke?