Damir Čanžar danas je mogao bezbrižno svirati trubu u nekoj filharmoniji ili big bandu, zvali su ga sa svih strana, no njemu je i dalje draža povremena ‘gaža’ s limenom glazbom KUD-a Sv. Ana iz Rozge pokraj Zaprešića, koje je i predsjednik, te stalni, 24-satni posao na farmi sa 70-ak krava.
– Barem još dvije godine dok isplatim kredite – šali se on, s obzirom na to da se od poljoprivrede, na koju ga je obvezala i tradicija, sve teže živi.
Skromna farma
Svojedobno je uz pomoć mliječnoga biznisa školovao i dvoje djece na fakultetima. No kako je otkupna cijena mlijeka sve manja – u njegovu slučaju cijena je sa 3,75 za litru pala na 2,62 kune – a država je i ukinula mjesečnu premiju od 50 lipa po litri isporučenog mlijeka, farma bilježi minuse, koji se više ne “krpaju” od zemlje, nego i iz plaće sina Ivice, magistra glazbe i profesora trube u Mariji Bistrici. Samo na premiji države Čanžar je, računa, izgubio oko 100.000 kuna godišnje, što je teško nadoknaditi, a kad nema selo, koje je bilo i te kakav potrošač, nema ni država. Bez obzira kojim ih riječima aktualne vlasti časte, da su kulaci ili, prema Liniću, tajkuni i paraziti, i seljaci su punili državni proračun, dodaje Damirov otac Dragutin, pogotovo nakon operativnih programa podizanja mliječnih farmi radi procvata proizvodnje i sela. Ipak, na nimalo reprezentativnoj farmi u Rozgi, koja je u postupku legalizacije i vapi za daljnjim ulaganjima, ni danas nema luksuza ni svemirske tehnologije. Samo najnužnije. Jedini noviji strojevi su muzilica za mlijeko i traktor za silažu, baliranje, košnju... koji je Čanžar prije osam godina platio 600.000 kuna i još uvijek otplaćuje.
– Svi gledaju kakve seljaci imaju traktore. No budući da sam ja u svome od jutra do sutra, taj će traktor za 10 godina biti neupotrebljiv – tvrdi Damir, koji nije želio komentirati koriste li ih u tu svrhu i ratari koji su ovih dana s njima bili na blokadama cesta. Vruću jesen ministru Tihomiru Jakovini obećali su i njegovi kolege mljekari, ali Čanžar neće u prosvjede.
– Niti imaju smisla niti su na prosvjedima pravi ljudi – odgovara. A krave treba musti i hraniti i kad su prosvjedi, dodaje. Nekada je mlijeko isporučivao Dukatu, a danas Veroniki iz Desinića, koja nešto bolje plaća. Mjesečna zarada njegove farme od mlijeka je 25.000 do 30.000 kn, krediti 19.000, a kako 50-ak hektara zemlje nisu dostatni da bi se životinje, koje mjesečno pojedu kukuruza, silaže i sijena za 30-ak tisuća kuna, prehranile, treba kupovati i dio hrane – i gorivo za traktor.
– I eto minusa – priča Čanžar, koji je prema evidenciji Agencije za plaćanja u poljoprivredi lani za proizvodnu 2012. dobio oko 168.000 kuna poticaja.
Prosvjedi bez smisla
Za 50 hektara zemlje koju obrađuje ne vidi ni kune. Zemlja je, kaže, upisana u ARKOD, ali nije njegova. Dio se te zemlje još uvijek vodi na pokojnike, a ima i hektara koje on obrađuje i za njih plaća najam, a drugi “beru” poticaje. No država, umjesto da vodi više računa o zemlji i tko je koristi, nasumično provjeri samo 5% poljoprivrednika, koliko je obvezuje i EU, tako da je doista teško razlučiti tko je tko u sustavu. Niti je transparentna lista tko je i za što dobio i koliko poticaja.
– Danas bi trebalo dalje ulagati u farmu, možda i nekoga zaposliti, ali odakle? Zbog premalo hrane za krave, a i novca za prehranu, prisiljeni smo smanjivati proizvodnju mlijeka po kravi, što se odražava i na njihov pomladak, pa smo kvotu od 204.000 litara godišnje smanjili 30% – priča Damir. U pet godina proizvodnja mlijeka u nas pala je za više od 80.000 tona, broj farmi sa 28.000 na 11.000, a muze se i 40.000 krava manje.
>>Seljaci okončali prosvjede, nastavljaju sa pravnom bitkom
