Papina izjava o međugorskim vidiocima (izrijekom ih nije spomenuo, ali je vjerojatno mislio na njih) nije nikakvo iznenađenje u moru različitih mišljenja ne samo o akterima međugorskog fenomena nego i o fenomenu samom. Međugorje je otpočetka izazivalo žestoke polemike svojih protivnika i pobornika, što je posve normalno jer se uz njega vežu brojne dvojbe. Ne ulazeći u ocjenu jesu li međugorska ukazanja istinita ili nisu, ovdje ćemo podsjetiti na glavne kontroverze toga fenomena o kojima smo u Večernjaku pisali i prije pet godina.
Kontroverze je možda ponajbolje analizirao mostarski biskup Ratko Perić, jedan od najljućih protivnika Međugorja. Svoj je stav prije sedam-osam godina objavio i na internetskim stranicama Mostarsko-duvanjske biskupije.
“Kao programirano”
Prvo, biskup nikako ne može prihvatiti da ukazanja traju ovoliko dugo, svaki dan i bez obzira na to gdje se vidioci nalazili. “Kao programirano”, primjećuje on i pedantno zbraja koliko je dotad bilo ukazanja (u tom trenutku više od 40.000). “Molim vas, nemojte me hvatati za točnost ovih brojki. Jer ovdje tisuću ukazanja manje ili više ne igra uopće nikakvu ulogu!... Gospa se navodno jednako i istodobno ukazuje makar jedan vidjelac bio u Americi, druga vidjelica u Hercegovini, treća u Italiji, a četvrti u Maynoothu. Kuda hodaju osobe po svijetu, tuda hoda i ukazanje”, ironičan je biskup, koji vidiocima prigovara što su se, zahvaljujući i ukazanjima, “arhitektonski okućili i egzistencijalno osigurali”. Za usporedbu, napominje da se Gospa u Lurdu ukazala 18, a u Fatimi šest puta. I Crkva je ta ukazanja prihvatila kao istinita.
Druga kontroverza tiče se brojnosti tajni. Međugorski vidioci tvrde da im je Gospa povjerila deset tajni, što je jedinstven slučaj u povijesti Marijinih ukazanja. U Lourdesu, primjerice, nije bilo nikakvih tajni, a u Fatimi jedna je tajna razdijeljena u tri dijela.
Treće, koliko je u Međugorju poruka, pet ili petnaest, pita se dalje biskup. I koje izabrati: mir, obraćenje, molitva, post, bdjenje, pokora, klanjanje, svjedočenje, vjera, poziv na svetost, Euharistija, Božja riječ, mjesečna ispovijed, krunica... “Talijani, Francuzi, Hrvati... svatko ima svoju interpretaciju. Sve te poruke raznih međugorskih tumača vjernici čuju nedjeljom u crkvama”, podsjeća Perić.
Nitko od šestero vidjelaca se nije zaredio
Četvrto, biskupu je vrlo čudno to što se nitko od šestero vidjelaca nije zaredio, premda je troje njih u početku govorilo da će ići u samostan. Perić to ovako opisuje: “Ivan Dragićević odlazi 1981. u sjemenište u Visoko, a 1994. u Bostonu se ženi s jednom Amerikankom i tako duhovno zvanje neopozivo pretvara u ženidbeno stanje... Vicka Ivanković od početka očituje zanos za redovništvom. Nakon 20 godina nailazi dečko iz susjednoga Krehina Graca i mladenci se vjenčavaju u Međugorju.” Za razliku od njih, podsjeća, vidjelice iz Lourdesa i Fatime postale su časne sestre.
Ustvrdivši kako ni molitva nije dokaz istinitosti Međugorja (“kao da treba prevaliti tisuće kilometara iz Koreje ili Irske da čovjek izmoli krunicu”), biskup konstatira kako je Međugorska Gospa “unijela više nereda i nesloge nego što je prije bilo”, te zaključuje da međugorska viđenja nisu od Boga.
Francuz Arnaud Dumouch jedan je od brojnih teologa koji na međugorske kontroverze gleda posve različito od mostarskoga biskupa (njegova iscrpna tumačenja objavila je Darija Škunca Klanac u svojoj knjizi “Razumjeti Međugorje”). – Svako ukazanje iznenađuje, neponovljivo je. Trajanje i brojnost ukazanja nije ozbiljan prigovor njihovoj vjerodostojnosti. To nije kanonska vrsta argumenata, nego subjektivni dojam – kaže Dumouch i podsjeća na to kako su teolozi smatrali neprikladnim da se Djevica u Lourdesu ukaže u špilji iznad polja sa svinjama.
– Premještanje ukazanja tamo gdje se nalaze vidioci pojava je provjerena mnogo puta u Starom i Novom zavjetu. Na primjer, poslije svog uskrsnuća Krist se pojavljuje posvuda – objašnjava Dumouch. Također, Gospa se može na različitim mjestima ukazati većem broju vidjelaca koji je, svatko na svojoj strani, vide u isti čas. To je posebna karizma dana od Boga.
Znak vjerodostojnosti
A što je s prigovorom da se vidioci nisu zaredili, da su svi u braku? – Ništa ne sprečava Gospu da se ukaže kome ona želi – tumači Dumouch.
– Čak kad bismo zamislili da vidioci naiđu jednog dana na neprilike u svom životu (razvod braka itd.), to ne bi bio kriterij da automatski isključimo vjerodostojnost ukazanja. Brak je sveto zvanje. Nikada Gospa ne bi mogla nametnuti da se vidioci posvete redovničkom životu. Naprotiv, to je znak vjerodostojnosti jer Gospa poštuje i slijedi slobodan izbor svakog vidioca. I još nešto: osobne nesavršenosti svakog vidioca, koji ostaju obični grešni muškarci i žene, ne utječu izravno na prosuđivanje ukazanja. Vidiocima se često prigovara da “žive od ukazanja” jer hodočasnike primaju na stan i hranu, no francuski teolog ni u tome ne vidi problem:
- Ako vidioci obavljaju svoj posao pošteno i ne upadnu u zamku novca, to u budućnosti neće biti problem, nego naprotiv, primjer domaćinskog poštenja u braku. Suprotno, ako padnu u kušnju novca, učinit će ozbiljno protusvjedočanstvo. Moraju, dakle, paziti da ne žive ni previše siromašno (oni su u braku), ni previše bogato (oni su svjedoci), nego na umjeren i jednostavan način.
>>Hodočasnici: O svetištu se ne donosi odluka dok ukazanja još traju
>>Međugorski će vidioci pod nadzor Vatikana
>>Papa Franjo: Ne može se reći 'danas će mi u 4 sata Gospa poslati pismo'
A ne pitate te se otkud toliko vračara, vještica, gatara po tv-u, novinama, to vam ne smeta??!?!?!