Ovoga proljeća Nera Mešinović usudila se proći Titovom ulicom u središtu Sarajeva držeći se za ruke sa svojom djevojkom. Na reakciju nije trebalo dugo čekati: napadač, za kojeg će se ispostaviti da pripada vehabijskom pokretu, bez oklijevanja ih je napao, pljunuo, ganjao ih, časteći ih najstrašnijim uvredama.
Nimalo slučajno, napad je pretrpjela samo nekoliko dana nakon što se njezino lice pojavilo u svim tamošnjim medijima. Nera Mešinović, naime, stala je pred kamere kao jedna od ukupno desetak članova organizacijskog odbora koji su početkom travnja na tiskovnoj konferenciji objavili održavanje prve povorka ponosa u Bosni i Hercegovini za 8. rujna 2019. godine, upravo danas.
Ubrzo nakon napada na Neru i njezinu partnericu napadnuta je još jedna članica organizacijskog odbora, kao i još jedan istospolni par. Upravo stoga svih ovih dana povorka ponosa nije imala središnji stožer, a organizatori su se posljednjih dana i tjedana sastajali na nekoliko različitih adresa. Te adrese, kao i brojevi telefona, nisu navedeni na njihovoj službenoj web-stranici, već samo e-mail adresa kako bi mogućnost provokacije sveli na minimum. Iz spomenutih razloga razgovor za Večernji list vođen je u kafiću nedaleko od Likovne akademije u kojem se godinama okupljaju, recimo to tako, drukčiji gosti od onih koji zalaze na Baščaršiju.
– Činjenica da smo moja partnerica i ja napadnute u centru glavnog grada Bosne i Hercegovine je poražavajuća jer me čini da vjerujem da možemo samo nagađati kolika je količina nasilja u manjim gradovima. Nekoliko dana mi je trebalo da shvatim što se dogodilo, a sam atak koji smo proživjele na trenutak je učinio da se osjećam kao manje od čovjeka, a još manje ravnopravnom građankom Bosne i Hercegovine – prisjeća se 28-godišnja Nera.
Sa sobom je povela prijatelja Branka Ćulibrka, koji je također na vlastitoj koži osjetio netoleranciju zbog svoje seksualne orijentacije. Napadnut je tri puta, jednom pretučen.
– Povorka ponosa podiže vidljivost koju nijedan drugi javni događaj ne može postići i moćan je instrument kojim se stvara pritisak da se radi na suzbijanju diskriminacije i nasilja nad LGBTIQ osobama – govori Branko, 33-godišnji biolog iz Prijedora, o motivima za organizaciju prvog bosanskohercegovačkog gay pridea – posljednjeg “prvog” na Balkanu. Naime, ispit tolerancije u društvu već su položili, osim Slovenije i Hrvatske, i Srbija, Crna Gora, Kosovo, Albanija, ljetos i Sjeverna Makedonija. No razloga za slavlje LGBTIQ osobe u BiH pretjerano nemaju. Bit će to protestni marš jer u Bosni i Hercegovini seksualne manjine nisu ravnopravne s heteroseksualcima. Registrirano partnerstvo ne postoji. Mnoge homoseksualne osobe ne usuđuju se autati, kako kažu, izići iz ormara. Boje se da će ih obitelj odbaciti, da će izgubiti posao ili postati predmet poruge. Upravo stoga povorka ponosa održava se danas pod motom “Ima izać’”.
– To je čest usklik koji možemo čuti u gradskim i međugradskim autobusima širom Bosne i Hercegovine. To vam je izraz iz svakodnevice, u javnom prijevozu, kada želite izaći van, to piše, a mi to koristimo kao metaforu za izlazak svih LGBTIQ osoba u javni prostor. Jer, “izlazak iz ormara” (engl. coming out of the closet ili samo coming out) uvriježeni je izraz kada neka osoba obznani svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet. Riječ je o povorci za zajednicu koja zaslužuje priliku da izađe iz ormara i zatraži svoje mjesto pod suncem. Zajedno i solidarno: ima izać’! – tumače naši sugovornici.
Interes medija za povorku ponosa je golem. Akreditirano je 180 novinara, mahom iz regije. U povorci se očekuje oko 500 sudionika koji će se kretati od Vječne vatre u Titovoj ulici do Trga BiH, odnosno zgrade Parlamenta BiH na Marijin Dvoru. Policija povorku smatra događajem visokog rizika pa je na sigurnosti sudionika angažirano 1100 policajaca, posebni snajperski timovi i zaštitari te betonske zapreke uz sporedne prometnice na ruti u središtu grada kojom je predviđeno kretanje kolone.
“Gay is not OK”
Organizacijski odbor prethodno je izdao i niz preporuka članovima svoje zajednice poput: “Preporučujemo da do ulaska u osiguranu zonu ne nosite nikakva prepoznatljiva LGBTIQ obilježja, da ih eventualno spakirate u ruksak ili neprozirnu vrećicu do ulaska u povorku. LGBTIQ zastave i ostali materijali bit će dostupni na početku rute.”
Toliki oprez, zbog snažne homofobije, uistinu nije na odmet.
U BiH do sada nije bilo pokušaja organiziranja povorke ponosa, a manja okupljanja članova LGBTIQ zajednice često su nailazila na otpor i prijetnje nasiljem, primjerice u Sarajevu 2008. godine, kada su zabilježeni pokušaji nasilnog ometanja organiziranja festivala “Merlinka”. Ove je godine sličan problem nastao u Tuzli, kada je skupina radikalnih islamista, selefija, sredinom ožujka prosvjedovala zbog festivala queer filma i umjetnosti. Kako se datum održavanja prvog gay pridea približavao, poruke koje su nosile govor mržnje i prijetnje nasiljem bile su sve glasnije, a politička javnost posve polariziranija. Iz vladajuće Stranke demokratske akcije (SDA) Bakira Izetbegovića stigla je nedvosmislena poruka: “Smatramo da u društvu kakvo je naše, koje njeguje temeljne vrijednosti i uz sve veće izazove suvremenog doba nastoji sačuvati obitelj, javne parade i povorke LGBT osoba ne treba organizirati jer će se time samo produbiti jaz između ljudi različitih shvaćanja, a ljudska prava neće dobiti novu vrijednost.”
Istodobno, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović ustvrdio je kako ne vidi ništa sporno u organiziranju povorke ponosa.
– Ovdje stalno imamo povorke. Ja sam pobornik svih različitosti, to je osobna stvar. Naravno, svatko od nas razmišlja drugačije i to treba uvažavati, i to je različitost – kazao je Čović. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić već je u nekoliko navrata izjavio da je povorka ponosa prvorazredni politički događaj. – U slučaju da to propadne, ne bude održano, u slučaju bilo kakvog nasilja, vjerujte da će nas to koštati više nego što nas je koštala izjava Kolinde Grabar-Kitarović da “ovdje ima 10.000 terorista koji se vraćaju iz Sirije” – poručio je Komšić prije nekoliko dana.
Predsjednik Naše stranke Predrag Kojović poručio je pak kako je njegova stranka opredijeljena da građanima i građankama BiH omogući uživanje svih građanskih prava koja su im garantirana Europskom konvencijom o ljudskim pravima, Ustavom BiH i njenim zakonima. – Održavanje ovog skupa upravo je dokaz da Vlada Kantona Sarajevo dosljedno provodi zakone te sve građane i građanke tretira jednako – kazao je predsjednik Naše stranke.
Podrška je stigla od brojnih građana, javnih osoba i međunarodnih organizacija, ali ona ključna, prema mišljenju naših sarajevskih izvora, stigla je iz američkog veleposlanstva. U povorci ponosa sudjelovat će i veleposlanik Eric Gordon Nelson, deklarirani homoseksualac, koji je u Sarajevo stigao u veljači skupa sa svojim partnerom Filippom Tattoni-Marcozzijem.
– Veleposlanstvo SAD-a izražava podršku prvoj povorci ponosa u BiH. Cilj povorke ponosa su jednaka ljudska prava za sve. Moj partner i ja cijenimo dobrodošlicu i poštovanje koju su nam ukazali ovdje. Sudjelovat ću u povorci ponosa da bih dao podršku svim pripadnicima LGBTIQ zajednice i njihovim obiteljima – kazao je Nelson u videoporuci i dodao: – Očekujemo da će se vlasti i građani pobrinuti da ovaj događaj prođe sigurno i dostojanstveno. Ovo je šansa za BiH koja želi biti otvorena, multikulturalna zemlja da prihvati svoje raznolikosti i pokaže toleranciju i poštovanje za svakog pojedinca.
Odgovor je bio ekspresan. Samo nekoliko dana kasnije diljem Sarajeva osvanuli su plakati s njegovim likom i porukom: “Gay is not OK.”
Razmišljanja američkog veleposlanika, također, ne dijele brojne bosanskohercegovačke udruge. Ususret povorci ponosa najavljena su dva kontraskupa. Jučer je na ulicama Sarajeva organiziran skup posvećen vrijednostima obitelji u organizaciji udruge Svjetlo koja baštini vrijednosti islama. Poručili su organizatorima prve bh. povorke ponosa da nitko ne treba provjeravati toleranciju građana Sarajeva koje su granatirali do iznemoglosti i ubili više od 11.000 civila, od čega više od 1600 djece. – Ako i nakon svega toga sjednemo za isti stol da gradimo našu Bosnu i Hercegovinu sa sugrađanima Srbima, Hrvatima i drugima, zar zaista netko nakon toga može reći da smo netolerantni!? (Ne)vrijednosti koje propagirate mi nikada nećemo podržati. Živjela tradicionalna obitelj – poručili su jučer iz udruge Svjetlo.
Danas, samo nekoliko sati prije održavanja Povorke ponosa održava se još jedan kontraskup. Organizator ovog okupljanja je Inicijativa Iskorak. Sanin Musa, teolog i sveučilišni profesor, jedan je od organizatora ovog okupljanja.
– Jedna apsolutno minorna skupina, manjina će izaći paradirati sa svojim seksualnim opredjeljenjem. Hoćemo li sutra pustiti na ulice pedofile, zoofile, nekrofile i ubojice da paradiraju i oni sa svojim uvjerenjima, jer i oni imaju ta neka svoja prava – kaže Musa pa naglašava kako je važno mirnim putem boriti se protiv nemorala i devijacija u društvu.
Slično rezonira i Muhamed Velić, sarajevski imam, autor, publicist i analitičar vjersko-kulturne i društveno-političke zbilje, kojeg zbog čestog obraćanja s društvenih mreža nazivaju i “cyber-efendija”. Jedan je od glasnijih protivnika povorke ponosa. Do prije nekoliko dana uporno je pozivao premijera Kantona Sarajevo i ministra unutarnjih poslova da “iz sigurnosnih razloga i procjena” svoju dozvolu za održavanje skupa stave izvan snage. – To bi bio potez za pozdraviti! I mirna Bosna, što se ono kaže. Sarajevo ima svoju ljepotu koju mu Alah daje. Mnogi bi ugrozili baš to. Ali Sarajevo je preživjelo granate, preživjet će i parade. Uz Božju pomoć – poručio je imam Velić. Većina protivnika povorke ponosa poziva se na stav vodstva Islamske zajednice u BiH iz 2015. koje je objavilo da je homoseksualnost grijeh.
Zlostavljaju vlastitu djecu
No organizatori se ne daju uplašiti. – Povorka ponosa postoji da skrene pažnju javnosti na činjenicu da LGBTIQ osobe postoje, da trebaju imati ista prava koja se ne razlikuju od prava heteroseksualnih osoba. Povorka poziva na mijenjanje svijesti kod ljudi koji još uvijek smatraju da je ono što se suprotstavlja njihovim stavovima i uvjerenjima neprirodno, manje vrijedno i kažnjivo – kažu u organizacijskom odboru.
Upozoravaju kako su tijekom 2016. i početkom 2017. godine zabilježeni vrlo zabrinjavajući trendovi porasta slučajeva nasilja u obitelji prema LGBT osobama, slučajeva homofobnog i transfobnog vršnjačkog nasilja u školama, te porast broja slučajeva govora mržnje unutar akademske zajednice.
– Roditelji svoju djecu fizički i psihički zlostavljaju, prisilno ih zatvaraju i prisilno liječe, a u tome sudjeluju i braća i sestre. U školama se nasilje koristi kao zajednički nazivnik da se ponize i zastraše sva djeca koja se ne uklapaju u očekivane društvene kalupe. LGBT djeca su zato vrlo često meta nasilja uzrokovanog homofobijom i transfobijom – izjavila je Emina Bošnjak, izvršna direktorica Sarajevskog otvorenog centra, organizacije koja povorci ponosa već mjesecima pruža logističku i svaku drugu podršku. Centar koji vodi samo je jedan od tri institucije u BiH koje radi s LGBTIQ zajednicom. Emina Bošnjak također naglašava da ni za jedan od tih problema još uvijek ne postoji adekvatan odgovor bosanskohercegovačkih institucija.
I zato, kaže naš sugovornik Branko Ćulibrk iz organizacijskog odbora povorke ponosa, nije lako biti gay u BiH
– U cijeloj BiH ne postoji ni jedan gay klub, formalno mjesto gdje bi se okupljala naša populacija, samo nekoliko kafića koji su u zajednici, ali ne i javno, poznati kao gay friendly. Mi se borimo za osnovna ljudska prava jer nemaš čak ni siguran prostor gdje možeš biti sa svojim istomišljenicima, gdje možeš upoznavati ljude i to jest indikator stanja ljudskih prava LGBTIQ zajednice u BiH – kaže Branko dodajući kako je nasilje prema homoseksualcima ogromno, a da pritom jako puno slučajeva ostaje neprijavljeno. U proteklih pet godina samo je 50 prijavljenih slučajeva nasilja, no to nije ni približno točan broj stvarnih incidenata. – I to je još jedan u nizu razloga zašto se organizira povorka ponosa, jer podiže našu vidljivost. Hrvatska je jako dobar primjer jer u početnim godinama održavanja povorke ponosa bilo je dosta prisutno nasilje, a nakon nekoliko godina održavanja u Zagrebu i drugim gradovima širom Hrvatske tisuće LGBTIQ osoba i njihovi podržavatelji slobodno i nesmetano šetaju ulicama – kaže Branko Ćulibrk dodajući kako se veseli dolasku prijatelja koji im dolaze pružiti potporu iz cijele Europe: iz Londona, Njemačke, Austrije, iz Rijeke.
Bit će to poseban dan i za Neru Mešinović s početka naše priče. – Svi smo pod utjecajem ogromne podrške koja dolazi za svih strana, ogromno je uzbuđenje i radost, ali pokušavamo suzbiti strah naših prijatelja koji su zabrinuti kako će njihov izlazak iz anonimnosti na ulice proći. Nije im lako – kaže Nera koja kaže kako je, za razliku od mnogih gay prijatelja, imala i još uvijek uživa golemu potporu svoje majke.
– Neće biti većeg zadovoljstva za mene prošetati Povorkom ponosa kao i druge osobe iz naše zajednice koje su doživjele više razina nasilja, da podijelimo borbu koju smo iznjedrili, da zaboravimo 2008. i odnesemo kući samo lijepe uspomene – kaže Nera. Ona će ih, sasvim sigurno, i ponijeti. Nakon dvije godine veze nedavno se vjenčala sa svojom partnericom, u parku, u znaku zelene boje. Svoju zajednicu još uvijek ne mogu legalizirati, ali vjeruje da je i taj dan blizu. Vlada FBiH, naime, prihvatila je inicijativu za usvajanje zakona o istospolnim zajednicama, sada je u proceduri. Dok taj dan ne svane, Nera i njezina partnerica medeni će mjesec, kaže, provesti upravo na današnjoj, prvoj povorci ponosa. Društveni i politički eksperiment u mahom konzervativnoj, osiromašenoj, podijeljenoj BiH otpočeo je. I nezaustavljivo jezdi.
Video: Povorka ponosa u Zagrebu
Mišljenje naroda ne može promijeniti ni 110 tisuća policajaca.