Simpatični Joe Bašić, čovjek koji je doveo Ultru u grad podno Marjana, vrlo je sretan, jedan od doista rijetkih koji otvoreno kaže kako se njegov san ostvario.
– Kad čovjek ispuni san, mora biti zadovoljan. Ja sam svoj ispunio. Netom završeni Ultra u Splitu, projekt u kojem je sudjelovalo više od 1500 ljudi, potvrdio se. Kao organizatori ispunili smo očekivanja, ispunili smo ono što smo obećali – rekao nam je Joe na hrvatskom s primjesama engleskog.
Nije ni čudo. Joe Bašić, kako ga zovu, a u krštenici mu piše Josip, rođen je u Torontu, gdje su njegovi roditelji, Ankica i Stjepan, podrijetlom iz Like, otišli šezdesetih godina prošlog stoljeća. Otac se bavio građevinarstvom, mama je bila domaćica, sestra Ana Marija uspješno je studirala na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a Joe je u Kanadi završio Ekonomski fakultet. Odmalena je imao afinitet za marketing. Sad radi ono što voli. Iz strasti. U Kanadi se zaposlio u jednoj od najvećih marketinških tvrtki, radio na promociji događaja u MarkeSource i Mozaik grupi. Jedno od značajnijih iskustava stekao je u General Motorsu, koji je bio najveći oglašivač i sponzor eventa u sjevernoj Americi.
Lakše nego u Kanadi
– Uvijek sam volio organizirati događaje za druge, da budu zadovoljni. Želim napraviti nešto što će ih iznenaditi, nadmašiti očekivanja – objašnjava.
Za sebe kaže kako je proaktivan, kako uvijek ima ciljeve koje želi ostvariti. To je i jedan od razloga što je došao u Hrvatsku, za koju je bio vezan. Tvrdi da se ciljevi u Hrvatskoj mogu lakše ostvariti nego u Kanadi. Kad je 1995. želio neke nove proizvode i promocije, doputovao je u Hrvatsku, koja je bila u tranziciji. Otvarale su se tvrtke, dolazio je kapital, mislio je kako bi bilo pametno znanje i iskustvo spojiti s novim trendovima. Osnovao je matičnu tvrtku MPG d.o.o. u Zagrebu te uočio kako se kod nas mogu dobro organizirati raznorazni događaji.
– U Hrvatskoj ništa nije problem, samo je pitanje kako upravljati – kaže Joe. Kad mu je sestra 1995. magistrirala na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, pozvala ga je na tri mjeseca, a on je potom odlučio napustiti Kanadu i došao živjeti u Hrvatsku.
Foto: Zvonimir Barišin
U mladosti je redovito posjećivao baku i djeda, sjeća se kad je s desetak godina avionom sam, bez pratnje starijih, doletio iz Kanade. Boraveći često u domovini svojih roditelja, shvatio je da njegovi vršnjaci odrastaju slično, slušaju istu glazbu, slijede iste modne trendove... Stekao je prijatelje koji su vjerovali u njegovu ideju da ovdje može uspjeti. I promovirati Hrvatsku. Najprije je Joe planirao da će raditi i živjeti malo u Kanadi, malo u Hrvatskoj, čak je pokušao, no ubrzo je skužio (taj mu je izraz tako drag i čest, op. a.) da “ne može sjediti na dvije stolice”. Odlučio je početi i 1997. dao sebi rok od dvije godine tijekom kojih mora pokrenuti tvrtku. Uspio je. MPG je danas vodeći u Lijepoj našoj za evente i promociju, ima 145 stalno zaposlenih u Hrvatskoj, a u regiji više od dvije stotine. Otvorio je urede u Ljubljani, Beogradu, Skoplju. Rade posvuda, po potrebi, njihovi su klijenti Coca Cola, Heineken, VipNet...
Na upit odakle ideja za Ultru, Joe Bašić objašnjava kako je prije šest-sedam godina prepoznao trenutak. Stvari su se u nas počele mijenjati kao na Zapadu, bilo je evidentno da ćemo postati članica Europske unije, rasla je potreba za promocijama. Razmišljao je kako ujediniti što više klijenata u jedan projekt. U Hrvatskoj se tada nije previše slušala strana glazba, bila je nužna ozbiljnija agencija za prodaju karata i organizaciju većih događaja. Njegova agencija pokrenula je niz događanja i festivala orijentiranih prema tržištu, poput onih u Umagu, Novalji, Discoteke na splitskoj rivi. Za njega je to bio početak jednog novog iskustva, skupljanja znanja i referencija za Ultru, najveći međunarodni elektronički festival. Imao je brojne kontakte, znao je da to ima smisla pokrenuti baš u Splitu, a sreća je što su i vlasnici prepoznali Split. Dobili su preporuku DJ-eva i brzo se potvrdilo da će organizirati Ultru. Bašićeva tvrtka ima licencu za Ultru za pet godina. Uvjeren je kako će se svih tih godina održavati u Splitu. Jer Poljud je, ističe, jedan, jedini, jedinstven, neponovljiv.
Jako je zahvalan bivšem gradonačelniku Željku Kerumu koji je prepoznao projekt i dao podršku. Ni promjenom vlasti, srećom, to se nije promijenilo. I gradonačelnik Ivo Baldasar ocijenio ga je značajnim. Bilo je malo nevjerice, otkriva nam Joe, jer 80 posto ljudi u Hrvatskoj uopće ne zna što je to Ultra.
Ne treba turiste “derati”
– Samo sam tražio maksimalan angažman zbog dolaska oko 150.000 tisuća ljudi koji trebaju biti sretni i zadovoljni. Split mora biti pravi domaćin. Gradonačelnik je ispunio što je obećao, a mi nismo tražili financijsku potporu. Htjeli smo dokazati da vrijedimo, nismo obećavali milijune, ali smo rekli da ćemo dovesti više od sto tisuća ljudi. Ove je godine Ultru u 4 dana posjetilo oko 150 tisuća ljudi iz 126 zemalja. Ako na Poljud na dan dovedem do 60 tisuća ljudi do 2017., bit će to najveći festival u Europi – poručuje optimistično Joe Bašić.
Pomalo je rezigniran što su na naslovnicama nekih novina osvanuli napisi o problemima s WC-ima na Poljudu. Kaže kako grad treba uložiti u obnovu WC-a kako bi se mogli osigurati minimalni uvjeti i dostojanstveno organizirati međunarodne evente. Grad mora prepoznati da mu Poljud može donijeti velike prihode, da ga mora više koristiti, naglašava.
– Mi ne znamo što imamo niti znamo cijeniti to što imamo – prigovara zemljacima. Podastire podatke po kojima je lani noćenje u gradu za trajanja festivala elektroničke glazbe stajalo između 15 i 20 eura. Ove je godine cijena noćenja premašila 30 eura, a znatno je povećan i broj smještajnih kapaciteta. Znali su, dodaje Joe, da će Ultra biti zamašnjak, motor, impuls Gradu za povećavanjem kapaciteta. Za trajanja festivala punili su krevete i na području Šibenika, Makarske, Sinja. Za one “plićeg džepa”. Oni bogatiji voljni su platiti i 400 eura za noć. Samo, zauzvrat traže kvalitetu. To moramo prihvatiti. A ne misliti kako ih “oderati”.
– Turist mora otići zadovoljan. To je jamstvo da će se vratiti – kaže Joe sugerirajući i gradnju kampova. Na primjedbe o konzumiranju droge na Poljudu, kaže da je droga problem društva i da Ultra ne predstavlja tu priču. Imali su izvrsnu suradnju s policijom, gotovo da je zanemariv postotak prijavljenih. Event je uspio jer nije bilo izgreda.
– Ovim projektom Split je na turističkoj karti svijeta uz bok svjetskim destinacijama. Velika je budućnost Ultre. Ali uvijek moramo nuditi više. I kvalitetnije. Cilj nam je da Split živi tjedan dana s Ultrom. To je masovni event. Kako želimo predstaviti Hrvatsku, odlučili smo se i za Hvar. Koliko god mi mislili da svijet zna za ljepote Hrvatske s tisuću otoka, pojma nemaju. Zato je Ultra beach na Hvaru ekskluzivni događaj za pet tisuća ljudi. Lani smo ga rasprodali za dva dana, a ove godine prodali a da nismo oglasili nijednog izvođača. Želimo šest dana festivala. Poznaje Krešimira Milanovića, brata našeg premijera. Često su u društvu jer je Krešimir prijatelj njegova poslovnog partnera iz djetinjstva. No Krešo, tvrdi Joe, nema nikakve veze s Ultrom. On jednostavno samo obožava taj festival.
Joe se doduše bavi show business-om, a tu, osim što su najveće profitne stope, zapravo ne treba previše pameti. Međutim vrlo poštujem njegov uspjeh jer dokazuje ono što sam uvijek govorio: najveći problem Hrvata je što su neradnici i vole sigurnost. Naši biznismeni se ne razlikuju od ostalih Hrvata pa zato i nisu dobri, a zato nam nevalja ni ekonomija. Oni koji su OK puno ne pričaju, ali imaju rezultete. Samo takvih je nedovoljno kao i dobrih i stručnih radnika svih zanimanja i razina obrazovanja.