Zagrebačka nadbiskupija danas će, prvi put u svojoj povijesti, dobiti
sedam trajnih đakona. Đakon, “poslužitelj svih”, muškarac je oženjen
najmanje osam godina, završio je teološki fakultet, ima dužnost
pomagati biskupu i svećenicima u slavlju sakramenata. Đakoni krste,
dijele euharistiju, nazočni su na vjenčanjima, propovijedaju, vode
sprovode...
Sedmoricu kandidata na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije
u zagrebačkoj katedrali u 18 sati zaredit će kardinal Josip Bozanić. Od
sedamnaest kandidata, koliko ih je bilo prije tri godine, kada su
počeli s pripremama, ostalo ih je sedam.
San iz djetinjstva
Krunoslavu Kičibačiju iz župe blaženog pape Ivana XXIII. u Dubravi
zaređenje u đakona ostvarenje je želje koja je godinama sazrijevala u
njemu. – Kao mladić želio sam se zarediti. Ali svećenik me savjetovao
da to ne učinim. Oženio sam se, došla su djeca. Đakonat je ono što sam
želio – kazao je Kičibači. Put njegova kolege Ivana Mandića iz župe sv.
Tri kralja iz Kraljeva Vrha vrlo je sličan. Mandić je bio u sjemeništu,
pet i pol godina na Bogosloviji, ali se zaljubio i odustao. – Nisam
želio voditi dvostruki život. Nisam želio nikoga varati. Đakonatom sam
uspio spojiti obitelj i vjeru – govori Mandić, jedan od prvih
vjeroučitelja u zemlji. Prijatelji s nestrpljenjem iščekuju prvu
propovijed đakona Mandića.
Stanko Mikulić bit će đakon u župi svetog Križa u Sigetu. Svoju želju
supruzi je izrazio i prije vjenčanja, ona je to prihvatila kao nastavak
života u vjeri.
– Iskreno se radujem, ostvario se moj san iz djetinjstva – kazao je
Mikulić.
Stipo Šarić iz župe sv. Leopolda Mandića s Ljubljanice i Voltinog
đakonat prihvatio je kao potvrdu dugogodišnjeg rada, otkako je nakon
dvije godine napustio sjemenište, gdje se pripremao za franjevca.
Đakonat za njega ima i simboličku vrijednost – prvi je đakon bio je baš
sv. Stjepan, ali i sv. Franjo. Posebno se raduje prvom sudjelovanju u
sakramentu ženidbe i krštenja.
Nova obitelj
– Riječ je o stvaranju nove obitelji, dok je krštenje velika radost –
kaže Šarić. I dok je većina đakona teologiju završila u mladosti,
Marijan Spehnjak iz župe sv. Vida u Brdovcu na faks je, uz rad, krenuo
tek u svojim tridesetim. Do tad je bio nogometaš – igrao je u
Lokomotivi, Jedinstvu, Samoboru te pet godina u austrijskom Villachu.
Kad je krenuo na fakultet, “natjecao” se s djecom tko će biti bolji,
tko će dobiti bolje ocjene. I tko je bio? – Pa tata – smije se Spehnjak
te dodaje: – Bilo bi mi neugodno doći pred profesore i ne znati nešto.
Najmlađi među đakonima, 37-godišnji Ivan Markulin, bivši bogoslov, u
jednoj rečenici sažima sve ono što svi đakoni znaju i osjećaju: – Kad
Bog zove, moraš se odazvati.
ŽIVOT U VJERI
Prvi đakoni zagrebačke nadbiskupije
