Državni neprijatelj broj jedan. Prvi na popisu tek oformljenog FBI-a, koji je za korisne informacije o njemu nudio 25.000 dolara. A to je 30-ih godina prošlog stoljeća u doba Velike depresije u SAD-u bio velik novac.
I trebao je poslužiti da se ulovi John Dillinger, pljačkaš banaka i višestruki bjegunac iz zatvora kojeg je tadašnja američka javnost smatrala novim Robin Hoodom jer je naoružan automatskim puškama upadao u banke.
Amerika 30-ih godina prošlog stoljeća bila je i zemlja radio i filmskih žurnala, koji su pozorno pratili svaki Dillingerov korak. Takvo praćenje od njega je napravilo medijsku zvijezdu, pa nije ni čudo da je postao jedan od gangstera koji su se tijekom 20. stoljeća preobrazili iz kriminalnih ikona u ikone pop-kulture.
Osim što je bio državni neprijatelj broj jedan, njegovoj “slavi” pridonijela je i činjenica što je o njegovu životu i smrti snimljeno i nekoliko filmova, od kojih je svakako najpoznatiji onaj pod nazivom “Državni neprijatelj” u kojem je Dillingerov lik vrlo uvjerljivo glumio Johnny Depp.
A rani Dillingerov život, barem u početku, nije naviještao da će postati jedan od najpoznatijih pljačkaša banaka u američkoj povijesti. Rođen je u obitelji pripadnika srednje klase, a otac mu je bio radišni trgovac koji je vodio trgovinu mješovitom robom. No stvari se mijenjaju kada mu umire majka.
Dillinger je imao samo tri godine, brigu o obitelji preuzela je njegova starija sestra, dok ga je otac odgajao kombinirajući strogost s kupnjom skupocjenih poklona. Zbog svega toga Dillinger je postao buntovno dijete koje je oko sebe okupilo maloljetničku bandu “Dirty Dozen” (Dvanaestorica prljavih).
Dječaci su krali ugljen s vlakova, a kada im je bilo 13 godina, skupno su silovali jednu djevojku i prošli nekažnjeno. Da je riječ o dječaku, mladiću opasne naravi pred kojim je blistava kriminalna karijera, moglo se naslutiti kada je jednom prigodom svog prijatelja u pilani vezao na ploču kružne pile, a pilu je zaustavio tek kada je bila nekoliko centimetara udaljena od prijateljeva tijela.
Kada mu je bilo 16 godina, Dillinger je napustio školu te je jedno vrijeme radio kao mehaničar, a kada je uhićen zbog krađe automobila, odlučio je otići u mornaricu. No, izdržao je nekoliko mjeseci prije no što se vratio kući. Tada je upoznao sitnog kriminalca Eda Singletona, s kojim je orobio trgovinu mješovitom robom.
Uhićeni su na djelu, Dillinger je po savjetu oca priznao djelo, i na koncu je osuđen na kaznu u rasponu od 10 do 20 godina. Bila je to prestroga kazna, koja je Dillingera gurnula u svijet kriminala, jer je u zatvoru upoznao nekolicinu pljačkaša banaka, s kojima je planirao bijeg.
Razmatrali su opciju da potkupe stražara, no prije no što su to realizirali Dillinger je pušten na uvjetnu slobodu. Nije odustajao od nauma da spasi svoje zatvorske kompiće, no sve je palo u vodu jer je na uvjetnoj slobodi orobio banku. Ponovno je poslan u zatvor, a policija je kod njega našla plan bijega.
On je sve negirao, a dok je policija stigla dokučiti o čemu se radi, Dillingerovi zatvorski kompići ne samo da su pobjegli već su oslobodili i njega, ranivši pri tome šerifa. Uslijedila je serija pljački banaka i policijskih postaja iz kojih su krali oružje, pri čemu su ubili dva policajca.
To ih je učinilo “poznatima” svim policajcima u zemlji, a uhićenje Dillingera i njegove bande postao je prioritet tek osnovanog FBI-a. No pri jednoj pljački banke, u kojoj je Dillinger osobno ubio policajca, uhićen je i vraćen u zatvor. No nije se dugo zadržao iza rešetaka. Pobjegao je tako što je od drva napravio pištolj te ga obojio crnom pastom za cipele.
Taj je drveni pištolj iskoristio da razoruža stražara i domogne se pravog oružja te uzme nekoliko talaca prije no što je pobjegao automobilom upravitelja zatvora. Nakon tog bijega njegova medijska slava postala je još veća, a lov na njega i njegove ljude se pojačao.
Vatreni okršaji između gangstera i FBI-a postali su učestali, a žrtve su se brojile na obje strane. U jednom je takvom puškaranju i Dillinger ranjen, no ipak je uspio pobjeći. Postao je još slavniji, te je počeo vjerovati da je nedodirljiv.
Otišao je u Chicago, napravio neke manje plastične operacije te se zahvaljujući promjeni izgleda doslovno prešetavao pred policijskim agentima odlazeći čak i na bejzbolske utakmice.
Paradoksalno, ubili su ga FBI-ovci, ali ne zato što su otkrili gdje se skriva i kako izgleda, već zato što su ga izdali vlastiti ljudi.
Federalcima ga je odala vlasnica bordela, koja je bila prijateljica njegove djevojke, a Dillinger je ubijen 22. srpnja 1934. dok se u društvu njih dvije vraćao iz kazališta. Uočio je agente i pokušao pobjeći prethodno izvukavši pištolj. No oni su bili brži.
Trojica agenata FBI-a ispalila su pet hitaca. Tri su pogodila i usmrtila prvog američkog državnog neprijatelja broj jedan.
>> Glasujte za najseksi Hrvaticu
Kod nas se krade i bez pištolja