Postoji više primjera koji pokazuju da svijest može preskočiti vrijeme. Jedan od njih je Stefan Ossowiecki, Poljak rođen u Rusiji i jedan od najnadarenijih vidovnjaka dvadesetog stoljeća. Riječ je i o prvom “psihičkom” arheologu u povijesti. On nije morao iskapati slojeve zemlje da bi otkrio zagonetke prošlosti, samo je otputovao na određeno mjesto, pogledao i opisao viđeno zapanjenim arheolozima.
14. veljače 1935. Ossowiecki je uzeo u ruku komad petrificirana ljudskog stopala i on mu je prizvao viziju. Kad se zagledao u prostor oko sebe, soba je izblijedjela i postala prozirna. Na njezinu mjestu materijalizirao se prizor iz daleke prošlosti. Našao se u dvorištu palače. Ispred njega je stajala lijepa mlada žena maslinaste kože. Vidio je zlatan nakit oko njezina vrata, na rukama i oko gležnjeva, njezinu bijelu, napola prozirnu opravu i crnu u pletenice spletenu kosu, kraljevski skupljenu ispod visoke četvrtaste tijare.
Kada ju je pogledao, podaci o njezinu životu preplavili su mu um. Znao je da je Egipćanka, kći princa, ali ne faraona. Bila je udana. Njezin suprug bio je vitak, kose spletene u mnoštvo malih pletenica. Ossowiecki je također mogao prizor premotati unaprijed, jureći kroz događaje iz ženina života. Vidio je da je umrla pri porođaju. Promatrao je opsežne postupke u procesu njezina balzamiranja, sprovod i rituale koji su pratili polaganje njezina tijela u sarkofag, a kada je došao do kraja, slike su izblijedjele i soba je postala ponovno vidljiva. Dar tog čovjeka ima svoj naziv – psihometrija.
Ossowiecki je privukao pozornost Stanislawa Poniatowskog, profesora na varšavskom sveučilištu i tadašnjeg najeminentnijeg poljskog etnologa. Poniatowski ga je podvrgao nizu pokusa s kremenom i drugim kamenim alatima, pronađenima na arheološkim lokacijama širom svijeta. Veći dio tih kamenih predmeta gotovo nije imao oblik, tako da je samo izvježbano oko moglo prepoznati da su oblikovani ljudskim rukama. Usto, stručnjaci su ih prije toga dobro istražili, tako da je Poniatowski znao njihovu starost kao i povijesni izvor, no te je podatke skrivao od Ossowieckog. Ossowieckom nisu bili potrebni.
On bi svaki put točno prepoznao predmete i naveo njihovu starost, kulturu u kojoj su nastali i zemljopisne lokacije na kojima su pronađeni. Štoviše, u nekoliko slučajeva nalazišta koja je Ossowiecki naveo nisu se podudarala s podacima koje je Poniatowski imao u svojim zabilješkama. No, Poniatowski bi uvijek otkrio da su pogrešne bile njegove zabilješke, a ne podaci koje je naveo Ossowiecki.
Postupak Ossowieckog uvijek je bio isti. Uzeo bi predmet u svoje ruke i koncentrirao se sve dok prostorija u kojoj je bio, pa i njegovo vlastito tijelo, nisu postali poput sjenki, gotovo nepostojeći. Našao se kako gleda u trodimenzionalni film prošlosti. Mogao je otići kamo god zaželi i vidjeti sve što izabere. Dok je gledao u prošlost, Ossowiecki je čak micao očima amo-tamo kao da su stvari koje je opisivao bile stvarno fizički prisutne pred njim.
Opažao je vegetaciju, ljude i prebivališta u kojima su živjeli. Jednom prilikom, nakon što je primio u ruke kameno oruđe magdalenske kulture iz kamena doba koja je procvjetala u Francuskoj između 15.000. i 10.000. godine prije nove ere, Ossowiecki je rekao Poniatowskom kako su magdalenske žene imale vrlo složene frizure. To se, s obzirom na dotično razdoblje u povijesti, činilo apsurdnim, međutim, otkrića kipova magdalenskih žena bogato ukrašenih frizura koja su uslijedila dokazala su da je Ossowiecki bio u pravu.
Tijekom pokusa Ossowiecki je pružio više od stotinu takvih informacija, odnosno pojedinosti o prošlosti koje su se isprva činile netočnima, da bi se poslije ispostavilo da su točne. Na primjer, ustvrdio je da su se ljudi iz kamenog doba koristili uljnim svjetiljke, što je dokazano kada su tijekom iskapanja u Dordogneu u južnoj Francuskoj iskopane uljne svjetiljke veličinom i oblikom jednake njegovu opisu. Napravio je detaljne crteže životinja koje su lovili pripadnici različitih naroda, koliba u kojima su živjeli, njihove pogrebne običaje – sve te tvrdnje poslije su našle potvrdu u arheološkim otkrićima.
