Znam ime pokojeg djeteta koje sam spasio, ali sve ijedno ime i prezime djeteta koje nisam uspio spasiti, kaže nam u jednom trenutku razgovora dr. Zoran Bahtijarević, ravnatelj Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj.
Kada je na početku liječničke karijere prvi put izgubio pacijenta i morao to priopćiti roditeljima, osjećaj je to koji nikad ne iščezne. Ni svaki idući put. Nismo jedanput čitali, a i sami pisali o spašenim životima djece u ovoj bolnici gdje stalno pomiču granice s jednim jedinim ciljem – spasiti što više teško bolesne djece.
Sudbine onih najmanjih i najranjivijih u Klaićevoj su svakodnevica liječnika i osoblja koji se o toj djeci brinu, s njima su svaki dan, kroz najgore trenutke i u nadi u ono bolje. Upoznaju cijele obitelji, postanu zapravo njihovim dijelom jer neka od teško bolesne dječice u Klaićevoj provedu mjesece i godine.
Kako malog pacijenta i brigu za njega, da tako skratimo – “ne ponijeti kući” – liječnici s onkologije i jedinice intenzivnog liječenja Klaićeve učit će od jeseni uz pomoć psihologa. Uprava bolnice odlučila je angažirati takav oblik stručne pomoći kako bi olakšala svakodnevicu svim svojim zaposlenicima.
Spomenuti odjeli, gdje su teško bolesna djeca, prvi su koji će biti uključeni u ovu akciju uprave Klaićeve, no isto će se potom nastaviti, kaže dr. Bahtijarević, i na drugim odjelima.
– Počeli smo dogovore s jednom udrugom koja ima educirane i licencirane psihologe koji će pružati psihološku podršku osoblju koje je izloženo velikom emotivnom stresu, osobito na odjelima gdje se događa gubitak pacijenta. To je neminovnost tih odjela, a vi ne možete biti kraj djeteta mjesece ili godine a da se ne vežete za njega.
Vi postajete dio obitelji. Taj je gubitak kao gubitak člana obitelji i treba se znati s tim nositi. Liječnicima i svima koji rade s djecom sa zloćudnim bolestima treba apsolutno odati svako priznanje jer je za to potrebna nevjerojatna mentalna snaga – opisuje ovaj liječnik ističući da je važno što će psiholozi biti iz vanjske ustanove jer oni imaju potpun odmak od svakodnevice u Klaićevoj.
U toj su svakodnevici i liječnici, i medicinske sestre, i učitelji u bolničkoj školi, odgojiteljice u bolničkom vrtiću, sve osoblje bolnice u kojoj se liječe djeca iz cijele zemlje i kojima će na raspolaganju biti ovakva stručna pomoć.
Ideja je to uprave Klaićeve koja će se, dakle, proširiti na sve odjele ove bolnice i kojom svojim zaposlenicima žele, kako kaže ravnatelj, priznati sav napor koji ulažu iz dana u dan za male pacijente. Nema zapravo odjela na kojemu ne postoji mogućnost gubitka i ne postoji čovjek kojega to emotivno ne pogodi.
– Proširit ćemo stručnu psihološku podršku nakon Zavoda za onkologiju i hematologiju i Jedinice intenzivnog liječenja na sve jer smo svi mi tome izloženi, a u ovom se društvu i sustavu nažalost to ne poštuje – poručuje dr. Bahtijarević.
>> Dječaku spasili nogu ugradnjom rastuće protez
Ma prodajte ljudima malo religije I vjere u vjecni zivot to uvijek prolazi.