Subota 30. listopada
ŠKORO – NITI JE GLAZBA DOBILA NITI JE POLITIKA IZGUBILA
Kad je bio odlučio baviti se politikom, Miroslav Škoro vodio se načelom – kad sam uspješan u glazbi, mogu biti uspješan u politici. Kad je u politici propao, uzeo je drugo načelo – neuspješan sam u politici, ali mogu se zadovoljiti gnjevom kao pjevač, pa se svom političkom debaklu osvećuje pjevanjem, objavio je novu pjesmu i izazvao lavinu reakcija: govori o ološu i šljamu sa dna društvene kace. Bi li takvu pjesmu napisao da je, na primjer, postao predsjednik države, predsjednik Vlade ili gradonačelnik Zagreba? Sigurno ne bi, prvo zato što bi mu tada glazba bila drugorazredna, a i zato što uspješnom čovjeku, političaru sve izgleda bajno, svi su ljudi dobri, voli se cijeli svijet, a i cijeli svijet voli uspješnika.
Kad je u bivša vremena jedan vjernik odlučio postati član Partije, priopćio je to svećeniku koji mu je odgovorio – niti će Partija štogod dobiti, niti ćemo mi štogod izgubiti. Mogao bi se taj slučaj primijeniti i na Škoru, kad je ušao u politiku pa malo što u njoj postigao te se vratio osvetničkoj glazbi – niti je tom osvetom politika što izgubila, niti je glazba što dobila. Škoro je desetljećima pjevanjem zabavljao druge, a danas uglavnom zabavlja samo sebe.
Nedjelja 31. listopada
PLJUSKA BOLNIČKIH LIJEČNIKA: UVREDE SU VAM NA RAZINI NARCISOIDNIH MALOLJETNIKA
Zoran Milanović, Andrej Plenković i društvo uspješno se čuvaju koronavirusa, ali su zbog pandemije dobili žestoku pljusku. Hrvatska udruga bolničkih liječnika, HUBOL, napala je političku i zdravstvenu vlast jer dopuštaju širenje virusa i ne poduzimaju ništa. Kaže: “Dok nam vrhovi državne vlasti izmjenjuju verbalne bravure i uvrede na razini prepotentnih narcisoidnih maloljetnika zlostavljača, za to vrijeme nešto što vole nazivati zdravstvenim sustavom koji zbrinjava COVID-19 epidemiju, pred našim očima nestaje.” Optužbe su vrlo teške – “oboljeli od COVID-19 satima čekaju prijem u bolnički odjel jer nema slobodnih mjesta..., nemamo dovoljno anesteziologa, infektologa, internista koji znaju liječiti ljude kojima su uništena pluća.”
Javnost bi najviše moglo ogorčiti ono što je općenito u naravi vlasti i moći – potrebna vam je “veza da što prije dođete do kreveta koji je opskrbljen kisikom”. Drugim riječima, jednima liječenje, drugima muka i nerijetko smrt! Tako se nevolje iz drugih područja života za koje je kriva vlast prenose i na epidemiju. Propada gospodarstvo, propada država, a vlast je uspješna samo u zaštiti sebe i svojih.
Ponedjeljak 1. studenoga
UDBA I KOS U EUROPI JUČER I DANAS
Zapad Hrvate nije baš previše štitio od političkih progona u kojima su prednjačile zloglasne obavještajne službe Udba i KOS. Tito mu je bio puno miliji od hrvatskih političkih nepoćudnika koji su završavali i u političkoj emigraciji, gdje su i ubijani. Sad u Europskom parlamentu moćnici EU, koji su pred tim zlima zatvarali oči, traže “otvaranje državnih arhiva iz vremena bivše Jugoslavije kako bi se lakše otkrile veze politike s organiziranim kriminalom”, jer su “UDBA, KOS i druge službe koristile i kriminalce za svoje djelovanje, a činile su to u svoje vrijeme i u državama EU”.
Također, zahtijevaju da se dokumenti o toj djelatnosti vrate odgovarajućim vladama država nastalih raspadom komunističke Jugoslavije, ako to one zahtijevaju. Europski parlament ne spominje zločinstva protiv domoljuba i “nacionalista” koja svakom Hrvatu prva padnu na pamet kad se spomenu Udba i KOS. Ako će, kako kažu neki naslovi u hrvatskim medijima, zahtjev iz EU “uzdrmati i političku scenu u Hrvatskoj”, neka se “uzdrmaju” i djelatnost tih zloglasnih službi i imena mrtvih i živih učinitelja njihovih nedjela. I iz Beograda odlučno zatraži dokumentacija. Može li to učiniti sadašnji “skojevski” vrh vlasti?
Utorak 2. studenoga
ZAŠTO BI ZASTUPNICA IVANA KEKIN UKLONILA BOBANA
Iz škola bi trebalo izbaciti “Ilijadu” i “Odiseju”, jer su pune nasilja. To vrijedi i za mnoga druga književna djela, a trebalo bi ispred očiju djece i odraslih ukloniti i sve slike o herojima i ratovima, pa i sve što je napisano, rečeno i snimljeno o obrani u Domovinskom ratu... Zašto? Pa zato što bi saborska zastupnica Nove ljevice Ivana Kekin uklonila mural s jedne osnovne škole u Zagrebu na kojem Zvonimir Boban u poznatoj sceni prije neodigrane utakmice Dinamo – Crvena zvezda 1990. u Maksimiru udara jednog jugomilicijskog batinaša.
“Osobno”, kaže, “sklona sam tome da nije primjereno da prikazi nasilja budu na osnovnim školama. Uspjesi naših sportaša i općenito uspjesi hrvatskog naroda i njihovi sentimenti mogu se izražavati i slikama koje ne prikazuju nasilje.” Prema zastupnici Nove ljevice Bobanov čin je nasilje, a ne, kao što svi znamo, obrana od nasilja, koja će najaviti i obranu od agresije. Tako riskira da je se svrsta među one ljevičare koji hrvatsku državu nisu prihvatili kao povijesnu težnju hrvatskog naroda, nego kao neizbježnu činjenicu. Po njima Hrvati se ne smiju suprotstaviti jugoslavenskom pendreku ni bilo kojem drugom teroru, nego na sve uzvraćati ljubavlju, pa makar u njoj izgorjeli.
Srijeda 3. studenoga
ZA PUPOVČEVE SRBE PLENKOVIĆ JE PROFAŠISTIČKA DESNICA
Jedan naslov u Večernjaku glasi – “Kako je to biti Srbin u Hrvatskoj: Nose stigmu zbog rata devedesetih, a mladi pribjegavaju ekstremnim ‘rješenjima’”, te slijedi podnaslov:
“Hrvatsko društvo je raznoliko, a Srbi su sastavni dio te raznolikosti. Stoga i dijele probleme kao i svi drugi, a to su socijalni problemi, egzistencijalna neizvjesnost, strah od budućnosti...”
Jamstvo za takav suživot i rješavanje zajedničkih problema trebala bi biti i koalicija Plenković – Pupovac, o čemu ne tako rijetko svjedoči i list Novosti, glasilo Srpskog narodnog vijeća, koje Plenkovićeva vlast financira, a kao izdavač ga potpisuje Milorad Pupovac. U tom osebujnom listu ovih dana čitamo: “Ima li doista smisla, povodom reakcija na izjavu šefa Vrhovnog suda, zgražati se na opasnost od djelovanja profašističke desnice u Hrvatskoj?
Zapravo ima, ali je prije toga treba ispravno locirati: profašistička desnica boravi na vlasti, a predvodi je premijer i predsjednik HDZ-a.” I dok premijer i predsjednik HDZ-a svoga političkog saveznika pazi i mazi, ovaj mu svojim glasilom uzvraća s jednakom pažnjom i mažnjom, nesuzdržano pokazujući “kako je to biti Srbin u Hrvatskoj” koju vodi “profašistička desnica”.
Četvrtak 4. studenoga
HALJINA JILL BIDEN U GLOBALNOM ZATOPLJENJU
Pun mi je kufer klimatskih promjena, a dok čitam vijesti o skupu u Glasgowu, gdje se žestoko udara po globalnom zatopljenju, još se više napunio pa ga ne mogu zatvoriti. Prvo, mislim da sadašnje “klimatske promjene” nisu ništa posebno, o čemu govore i stotine znanstvenika – slične su se nebrojeno puta događale u povijesti.
I drugo, ako i jesu prijeteće, onda su za njih krivi upravo državnici koji su odgovorni za sve prljave industrije i onečišćenja i koji se sve češće sastaju kako bi nas strašili. A zašto nas straše? Zato da bi nas ujedinili pred tom opasnošću i lakše upravljali milijardama ljudi koje zapravo preziru i ispali spasitelji koji će nas sačuvati od propasti. A kako će nas spasiti? Čitam kako je na jednom od tih summita supruga američkog predsjednika Jill Biden “na večeru čelnika G20 stigla u blistavoj lila haljini Ralpha Laurena” te se družila s francuskim predsjednikom “uz slasne zalogaje mariniranog lososa, rižota s bundevom i bijelim tartufom, pečenih artičoka, brancina i povrća”.
Što ima ljepše nego u nepropusnoj zaštiti, sigurnosti i toplini božanski blagovati za stolom dok je vani, reklo bi se gdješto, “pravi kijamet” koji smo sami pripremili! Izmišljeni smak svijeta.
Petak 5. studenoga
PANTOVČAK I BANSKI DVORI KAO SEOSKE BABE
Pita me prijatelj zašto ne pišem o uvredama, optužbama i vulgarnostima koje izmjenjuju Milanović i njegovi i Plenković i njegovi. Zaslužuju li ta paljba i protupaljba bilo kakav osvrt? Zaslužuju onoliko koliko i jedni i drugi čine dobro ovoj zemlji, a toga dobra – nema. Dok sam živio u svom selu, naslušao sam se i takvih i još gorih svađa između “baba” bez osobita ugleda koje su ugled pred selom htjele steći poričući ga svojim protivnicima. Naravno, spominjani su i grijesi, pokvarenosti i sramote iz davne ili bliske prošlosti svađalica i njihovih predaka, a s posebnom slašću i strašću njihovo ludilo.
Mnoge je to u selu zabavljalo, najradoznaliji su se prikradali što bliže dvorištima iz kojih su frcale najotrovnije strijele, kadšto duhovito i maštovito odapete. Otrovima su se zabavljale i “babe” i njihova publika – bila je to zabava sirotinje, u kojoj ugledniji i imućniji nisu ni sudjelovali, niti ih je jako zanimala. I sadašnji sukobi između dva politička vrha zabava su sirotinje za sirotinju. U tom uveseljavanju puka u oskudici za koju su krivi Milanović i Plenković nisu psihijatrijski slučajevi nego njime proračunato iskupljuju svoju nesposobnost i nebrigu za zemlju koju vode.
te guzonje došle na sastank sa 400 aviona pametnom dosta