Benno Meyer-Wehlack njemački je pisac, scenarist i dramaturg, osobito cijenjen kao autor radiodrama, ali i životni suputnik velike hrvatske književnice Irene Vrkljan. Napisao je dva romana, a drugi roman “Šlatenšames ili Berlin na moru” objavljen je tek 2015., godinu dana nakon autorove smrti, i to u Berlinu, velegradu u kojem se podosta štura, ali ipak dinamična radnja romana uglavnom i odvija.
U odličnom prijevodu Sandre Brkljačić taj autobiografski roman koji je sam autor podnaslovio kao “pripovijest iz poraća” dostupan je i hrvatskoj publici zahvaljujući čuvenoj biblioteci Na tragu klasika, urednici biblioteke Ireni Lukšić te nakladnicima Disputu i Hrvatskom filološkom društvu. Ako ste makar i usputno upoznali Benna Meyera-Wehlacka koji je kao hrvatski zet bio iznimno često u Hrvatskoj, onda znate da je to bio suptilni, diskretni intelektualac pomalo introvertiranog karaktera koji je sebe uvijek stavljao u drugi plan, osobito u odnosu na svoju svestranu i decentnu suprugu.
Ali, u romanu neobičnog naziva “Šlatenšames” (izraz s jidiša bilo bi najbolje prevesti kao Katica za sve) Benno Meyer-Wehlack iskoračio je iz svoje samozatajnosti i predstavio se najširoj javnosti kao punokrvni lik koji je kraj Drugog svjetskog rata i totalnu kapitulaciju Njemačke dočekao kao mobilizirani njemački vojnik koji se s fronte vraća u razrušeni i osiromašeni Berlin. Dakle jasno je da je Rolf Hellhoff, vojnik koji mrzi ratovanje i ideologizaciju bilo koje vrste, a voli umjetnost, mir i red, Benno Meyer-Wehlack, mladić koji se sa sedamnaest godina suočio s avanturom povratka svojoj obitelji u Berlin kao dio poražene vojske koja bezglavo luta njemačkim i europskim prostranstvima.
Povratak, naravno, nije bez opasnosti. Demoralizirani njemački vojnici u stalnim susretima s prestrašenim civilima i trijumfalno raspoloženim ruskim vojnicima. Ne zvuči baš najbolje, zar ne? U borbi za preživljavanje ponekad se ne biraju sredstva pa se principi solidarnosti i poštenja nalaze na iskušenju koje i nije iskušenje. Cilj je jasan: preživjeti se mora. Alternativa ne postoji. A kada se mladi Rolf dočepa Berlina, tamo više ne nalazi roditelje, pa mora pronaći ne samo smještaj nego i hranu kako bi riješio barem one najosnovnije ljudske potrebe.
Izlaz mu se ponudi u vidu kazališta Tribune koje obnavlja poznati njemački glumac Viktor de Kowa i koje prvo u porušenom Berlinu otvara svoja vrata publici već 1. lipnja 1945. godine. Repertoar kazališta, u kojem je mladi pristojni i poslušni Rolf već spomenuta Katica za sve, prilagođava se aktualnim vlastodršcima, pa bili to Sovjeti ili kasnije Englezi, ali i njemačkom puku koji unatoč svim nedaćama ima želju za kazalištem i za zabavom, prvenstveno ljekovitim smijehom što je i više nego razumljivo u gradu koji je pretrpio teška saveznička bombardiranja i u kojem vlada totalna oskudica ne samo hrane nego i grijanja.
Benno Meyer-Wehlack u svom ekonomičnom i gotovo škrtom te više nego jasnom pripovijedanju minuciozno opisuje berlinsku svakodnevicu koja ne ostavlja previše prostora za lamentiranje o prošlosti i promašajima Hitlerove i nacističke politike. Autor vjerno opisuje živopisne glumce u kazalištu Tribune, njihove strasti i poroke, ali i svoje mukotrpno uspinjanje u toj umjetničkoj menažeriji u kojoj jače jedinke proždiru one slabije vrlo automatski i prirodno, baš kao u životinjskom svijetu.
Prva seksualna i ljubavna iskustva, česta homoerotska snubljenja, bijeg od roditelja i roditeljske brige, borba za svaku koricu kruha, čudni dekadentni odnosi u koje mladi Rolf upada, preljubi i krađe iz nužde prave su teme romana koji nam zorno dočarava berlinske poslijeratne mjesece i koji je puno više od jedne obične faktografske autobiografije. Knjiga je to koja nadrasta lik i djelo samo jednog čovjeka koji je i u teškim okolnostima sačuvao interes za umjetnost (pa je i na povratku u Berlin uz neophodno iće i piće ukrao i knjigu), složeno prozno zdanje koje Meyera-Wehlacka predstavlja u novom, intrigantnijem svjetlu kao čovjeka emocija i strasti koji je pobijedio i rat nakon rata i u sebi i u svojoj okolini.
