Koji je to razlog, državni ili stranački, koji bi mogao opravdavati ponovno proizvođenje neprijateljstva, netolerancije, mržnje i sasvim mogućeg nasilja u našim životnim sredinama i našoj zemlji uopće? To je pitanje, posve opravdano, u pismu predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović postavio Milorad Pupovac nekoliko dana prije nego što su trojica huligana srpske nacionalnosti u Vukovaru šipkama pretukla mladića hrvatske nacionalnosti, dok je ovog vikenda u kafiću u Okučanima pretučen mladić srpske nacionalnosti.
U oba slučaja bit će pravnih nadmudrivanja je li to bilo nacionalistički motivirano, ali politički, odnosno sociološki gledano posve je opravdano oba događaja promatrati u kontekstu Pupovčeva pitanja koje vrijedi za sve političare, osobito one koji, naravno ne izravno, pa i nesvjesno, potpiruju sukobe, mržnje, netoleranciju i nasilje. I Pupovac to čini nekad šutnjom, propustom ili pretjerivanjem, kao i Tomislav Karamarko ili Zoran Milanović. Premda je u Intervjuu tjedna na Hrvatskom radiju s čuđenjem odbacio tvrdnje da je i politika SDSS-a odgovorna za takve napade jer se oni bore za demokratske vrijednosti te protiv govora mržnje i netolerancije.
Nakon što je objavljeno pismo ogorčene majke iz Vukovara čije je dijete bilo žrtva huliganskog napada, SNV i Pupovac osudili su nasilje u Vukovaru. Pupovac je rekao kako bi to učinili i ranije i još oštrije “da nije bilo sličnih osuda Stanimirovića i mene”. Riječ na riječ, i problem je sve dublji, nerazumijevanje i nepovjerenje sve veće. A riječ je samo o tomu da kriteriji iz Pupovčeva pitanja moraju vrijediti jednako za sve. I za one koji primitivizam, huliganstvo i kriminal uzdižu na nacionalističku razinu i poopćavaju na čitave skupine, bez obzira na to čine li to kako bi ih prikazali nekad ugroženima, a nekad onima koji ugrožavaju. Kad su Hrvat ili Srbin žrtve, zna se tko je prvi pozvan suditi, a tko treba šutjeti. Baš kao što su i u Vukovaru i Okučanima pretučenom Hrvatu i Srbinu prvi upomoć priskočili Srbin i Hrvat.
Pupovac je osudio napad one trojice mladića srpske nacionalnosti na njima poptuno nepoznatog Hrvata (pri kojem su ga prebili metalnim palicama, prislonili mu pištolj na glavu i kasnije pucali na automobil u kojem je bilo još nekoliko Hrvata) tek nakon pisma majke jednog od tih maltretiranih mladića. Nakon. Ponovim još jednom: Tek NAKON što je javno prozvan zbog toga što nije osudio taj zločin, od strane majke jednog od napadnutih. S time da pismo majke nije objavljeno ni u jednom od velikih medija a Pupovčeva osuda zabašurena je na marginama. Dalje ne treba više ništa reći.