Hrvatsko-srpski odnosi od vremena kada je predsjednik Hrvatske bio Ivo Josipović, a Srbije Boris Tadić do danas doživjeli su poprilično nazadovanje. Što je tomu uzrok, kako ih poboljšati, ali i kako gleda na ponašanje šefa SDSS-a Milorada Pupovca u cijeloj priči razgovarali smo s bivšim predsjednikom države Ivom Josipovićem.
Nakon posljednjih sukoba, kako ocjenjujete hrvatsko-srpske odnose?
Posljednjih godina odnosi su lošiji nego 2000., sve lošiji. Vladajuće politike nemaju snage u interesu naših država i naroda učiniti ključne korake pomirenja, već se stalno otvaraju novi i novi prijepori praćeni agresivnom retorikom. U tome svakako prednjači srpska strana, ali ni naša savjest nije čista.
Koliko je situacija ozbiljna?
Uz ovakve odnose, samo je pitanje kad će sukob političara i nacionalističkih medija dovesti do teških posljedica. Kaže mi prijatelj iz Drniša, tamo su ovo ljeto prošle stotine automobila srpske registracije, uglavnom s našim ljudima, ovdašnjim Srbima, većinom naših državljana. Došli su na svoju imovinu, u stari kraj da tu provedu ljeto. Kaže prijatelj, nije bilo ni jednog napada, dobacivanja ili kakvog sukoba. Vidjeli smo, dobar dio Srbije navijao je na Svjetskom prvenstvu za našu reprezentaciju. Sigurno, to je pomogla i politika pomirenja predsjednika Tadića i mene koju su sadašnje vlasti, posebno u Srbiji, napustile i vratile se nacionalističkoj retorici. A na međunarodnoj sceni, umjesto da radimo na brojnim zajedničkim interesima, jedni drugima podmećemo klipove. To šteti, i Hrvatskoj i Srbiji. Naša politika smatra sebe nadmoćnom jer da Srbija, zbog EU, ovisi o nama. Ali, to je prilično kratkovidna i štetna logika koja će se i nama obiti o glavu.
Kako komentirate najnovije izjave srpskog predsjednika Aleksandra Vučića koji je Hrvatsku usporedio s Hitlerovom Njemačkom?
Mnogi dolijevaju ulje na vatru, a Srbija i njen predsjednik najodgovorniji su za pogoršanje odnosa. Za razliku od Tadića, Vučić sam ili preko svojih megafona stalno potiče verbalne sukobe. Hrvatskoj se može predbacivati da tolerira ustašofiliju, da se službena Hrvatska gotovo sasvim odrekla antifašizma, da kao ni Srbija, nije bila spremna kazniti sve zločine po istom kriteriju, i ne samo to. Ali, usporedba s Hitlerom i njegovom Njemačkom, potpuno neumjesna. I tko bi bio Hitler? Plenković? Grabar Kitarović? Zapravo, ta je usporedba huškačka besmislica. Moguće je da je dio ove verbalne agresije motiviran i predstojećim ustupcima koje će Srbija morati napraviti u pogledu Kosova ako želi u EU. Naravno, dijelom, izjava dolazi od izvornih političkih uvjerenja Vučića koje smo imali prilike vidjeti za vrijeme rata.
Na skupu Bačkoj Palanci gdje je to izgovoreno bio je i predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac. Neki političari u Hrvatskoj smatraju da se Pupovac trebao ustati i otići s mjesta događaja nakon Vučićeve izjave. Kakav je vaš stav, je li Pupovac reagirao primjereno?
Smatram da je g. Pupovac devedesetih odigrao vrlo pozitivnu ulogu, i za Hrvatsku, i za naše Srbe i za pomirenje među državama. Ali, njegovu politiku zadnje desetljeće smatram štetnom u svakom pogledu i svodi se na etnobiznis. Vjerojatno je najsposobniji političar jer je čudesno koliko dugo mu uspijeva biti u isto vrijeme antifašist i socijaldemokrat a koalicijski partner HDZ-u i tvrdoj desnici, biti dio vlasti i tu istu vlast optuživati za ustašofiliju, biti dio desne hrvatske vlade, a i u Beogradu biti Vučićev libling. Zapravo, nije ni trebao biti u Bačkoj Palanki, već je kao jedan od najutjecajnijih političara u vlasti trebao biti tu i inzistirati na drukčijem obilježavanju Oluje. Uz ponos i zahvalnost braniteljima, trebalo se sjetiti svih, pa i žrtava sa srpske strane, pokazati doprinos brojnih Srba obrani Hrvatske te afirmirati Hrvatsku kao državu koja je, osim u ratu, sposobna pobijediti i u miru. Bila je to teza jednog od mojih govora u Kninu, a i riječi koje sam izgovorio na stratištima nevinih Srba koji su pobijeni tijekom Domovinskog rata. Na žalost, ni jedan drugi visokorangirani političar Hrvat nije smogao snage pokloniti se tim žrtvama. Proslava Oluje trebala bi sadržavati i to.
Hoće li Pupovčevo sudjelovanje na obilježavanju Dana sjećanja u Srbiji utjecati na aktualnu vladajuću koaliciju ili mislite da se ništa dramatično neće dogoditi?
Ne vjerujem. Riječ je o braku iz koristoljublja. Moglo bi biti drukčije jedino ako Plenković pod pritiskom tvrdog krila HDZ-a uspije supstituirati zastupnike koje mu osigurava Pupovac.
Pogledajte video o oružju koje je imalo ključnu ulogu u oslobađanju Hrvatske:
Je li izostala prava reakcija na Vučićeve izjave i hrvatskog državnog vrha?
Ako pitate jesu li predsjednica i premijer trebali uzvratiti optužbama, uvredama ili retorikom sličnoj Vučićevoj, onda moram reći da je naš državni vrh dobro reagirao. Pa neće valjda i oni koristiti huškačke besmislice!? Plenković je hladno “otkvačio” Vučića ne spuštajući se na njegovu razinu. Ali, ako me pitate vodi li naša vlast dobru politiku prema Srbiji i Srbima u Hrvatskoj, moram reći da to nije slučaj. Prije svega, ponajprije radi Hrvatske i Hrvata, morali bismo jednom zauvijek raskrstiti s ustašofilijom i povijesnim revizionizmom. Ustaštvo bi moralo trajno, ne samo kad dolaze strani gosti, imati jednoznačan, negativan tretman u našem povijesnom narativu. Srpskoj bi zajednici u Hrvatskoj trebalo osigurati ostvarenje svih prava iz Ustavnog zakona. Politika etnobiznisa ne bi smjela biti ograničavajući faktor u punoj integraciji srpske zajednice u hrvatsko društvo, po načelu “da integracija, ne asimilacija”. A u odnosima sa Srbijom, uz otvorenu ruku pomirbe, valjalo bi intenzivnije raditi na raskrinkavanju huškačkih besmislica poput usporedbe Hrvatske i Hitlerove Njemačke. Naime, iz stranih medija se vidi da verbalna agresija iz Beograda uz naše toleriranja ustašofilije, još prisutnu diskriminaciju Srba, nesposobnost da pobjedu u ratu slavi tako da ne odbija srpsku zajednicu kao i nesposobnost obje države da nastave rješavati brojna otvorena pitanja među državama, ipak ima utjecaja. Što mi god ovdje sebi tepali, Hrvatska politika nema dobar ugled u EU i široj međunarodnoj zajednici.
Može li, nakon svega, uopće doći do poboljšanja odnosa između Hrvatske i Srbije?
Može i mora. To je interes obiju država i velika odgovornost vodećih hrvatskih i srpskih političara. Na sukobima i nacionalizmu nikada, ni Hrvati ni Srbi nisu niti će profitirati.
Tko se javlja .. kako je rekao u izraelskom parlamentu “još sikće ustaška zimja”. Je li tu teoriju ponovio izraelskom gdinu. generalu Michel Ben Baruchu ili pukovniku crnogorske vojske, gdinu. Ivanu Mašuloviću? U zemljama koje drže da sebe za veleizdaju znaju samo za jednu kaznu! Riješimo se Udbe više za sva vremena.