Prije nekoliko dana neki Igor Rostovski na Facebooku je objavio što je doživio u gradu na jugu Ukrajine, u Odesi gdje živi. Za sebe navodi da je liječnik, Židov i da je pokušao pomoći ozlijeđenima u požaru u kojem su deseci ljudi smrtno stradali, ali da su ga ukrajinski nacionalisti spriječili i još mu prijetili da mu kao Židovu ionako predstoji spaljivanje. Istraga studenata novinarstva pokazala je da u Odesi nema liječnika tog imena, a da je taj post objavio zubar drugog imena iz Rusije.
Novinarima nagrade
Dio je to propagandnog rata za koji novinar njemačkog Bilda Peter Tiede piše da je bitka za Ukrajinu također i bitka za umove na zapadu i na istoku. Kakva je situacija u Rusiji, zemlji koja se po slobodi medija približila Sjevernoj Koreji, pokazuje to što je čak i dekret kojim se nagrađuju novinari ostao tajan! Ruski predsjednik Vladimir Putin, naime, nagradio je 300 novinara za “objektivno praćenje” aneksije Krima, no taj dekret, potpisan 22. travnja, nije objavljen u službenom listu i o njemu se čulo tek dva tjedna kasnije. Ipak, na zapadu se često na Rusiju, koja je po ljestvici Freedom Housea na 176. od ukupno 197 mjesta po slobodi medija (Hrvatska je na 83. mjestu), gleda kao na zemlju koja nije jako različita od demokratskih europskih zemalja. Takvo javno mišljenje može se zahvaliti između ostaloga i marljivu radu ruskih tajnih službi i medijskim operacijama u kojima se koriste sva suvremena tehnološka sredstva kako bi se modeliralo mišljenje ljudi ne samo u Rusiji i Ukrajini nego i u Njemačkoj i drugim europskim zemljama. Doduše, Putin pridobiva simpatije već i svojim autoritarnim načinom vladanja, kaže hrvatski europarlamentarac Tonino Picula. – Mnogi su fascinirani upotrebom sile i autokratskim načinom vladanja, u kojem se odluke donose brzo i bez puno dogovora, sasvim različito od načina odlučivanja u EU, pa Putin dobiva simpatije protivnika Unije. No, Putin ulaže i velik novac u propagandu kako bi pridobio javnost na zapadu. Neki od zapadnih medija koji podržavaju Putina pod njegovom su kontrolom ili ih Rusija sponzorira – kaže Picula.
Gazpromovi mediji
U Rusiji je većina medija pod državnom kontrolom, 80 posto ih je u vlasništvu države ili državnih divova, poput Gazproma koji ima medijsko carstvo Gazprom-Media koje uključuje i TV i radijske postaje i novine, nepoćudni urednici i novinari se otpuštaju, zabranjuju oporbene web stranice s izlikom da pozivaju na ilegalne aktivnosti, a ilegalne aktivnosti su i prosvjedi protiv vlasti. Nedavno je Irina Jasina, ruska aktivistica, za Večernji list govorila o tome da postoje dvije Rusije, jedna koja gleda televiziju i podliježe Putinovoj propagandi i druga, mlada, koja se služi internetom i opire se propagandi. Međutim, i internet se zatvara, stranice se zabranjuju, a propaganda širi lažne vijesti i kontrolirane komentare na društvenim mrežama ne samo na ruskom nego i na drugim jezicima, pa u Njemačkoj prepoznaju ponekad neobično pisanje navodno njemačkih autora web komentara. Federalna služba sigurnosti (FSB) koja broji 250 tisuća suradnika uskoro će dobiti i zakonsko pravo, koje po mnogima već i sada debelo koristi, da nadzire cjelokupni internet, telefonske razgovore, e-mailove, društvene mreže...
Vrhovni agitator na TV-u
Za rad prema inozemstvu angažirano je 13 tisuća zaposlenika u tajnoj službi SWR, njima se pripisuju nedavni uspjesi u prisluškivanju Victorie Nuland, pomoćnice američkog državnog tajnika, pa je na YouTubeu osvanula snimka na kojoj ona kaže “Fuck EU”. U Rusiji su mnogi uvjereni da je u Kijevu na vlasti fašistička vlada, što može podsjetiti i na hrvatsko iskustvo, kad je vlast Franje Tuđmana Beograd ocrnjivao u cijelom svijetu također govoreći da je fašistička. Putin ima i svog vrhovnog agitatora, to je Dmitrij Kiseljov koji s državne televizije Rusija 1 poručuje: Ukrajina je izum Zapada kako bi se oslabila Rusija.
>> Putin pozvao separatiste da odgode referendum
Ma dajte ljudi molim vas, sloboda medija ne postoji. Iza medija je uvijek neki kapital koji kontrolira umove i kroji politiku.