Kada sam na Glavnom odboru stranke govorio o radničkim pravima, dok smo bili na vlasti, Račan mi je rekao da za sve postoji tajming. No, držim da ne postoji dobar ili loš tajming kada je riječ o radničkim o pravima jer o njima uvijek treba voditi brigu. Stoga očekujem da zaključke s naše konvencije provode vjerodostojni ljudi." Ovako je reagirao Ivan Ninić iz redova SDP-a, najvatreniji kritičar Račana i njegove politike, na najave svoje stranke da se okreće radnicima. Ova Ninićeva opaska govori o najnovijim predizbornim Račanovim manevrima puno više od tisuću drugih kritika i riječi.
Odluka SDP-a da se nakon 15 godina vrludanja vrati radncima i zaštiti njihova prava, potez je očajnika u borbi za glasače. Tko može vjerovati u iskrenost Račana, koji se sada kune u radnike, a nije ništa učinio kao premijer i lider najjače lijeve stranke da ta prava zaštiti? Sindikalisti već zvone na uzbunu jer prepoznaju u Račanovu istupu s Bundeka samo borbu za vlast i upozoravaju da bi, osvoji li je ponovno, mogao opet okrenuti leđa radnicima. Otužno su izgledali radnici TDZ-a, koji su već mjesecima u štrajku, i koji su Račanu poslužili samo kao predizborni dekor.
Hoće li se Račanove najave da će radnici moći živjeti od svoje plaće, te da će država otvarati nova radna mjesta raplinuti kao mjehur od sapunice kada se ponovno domogne vlasti? Možemo li očekivati da će njegova obećanja ostati mrtvo slovo na papiriu, kao što je ostala svojevremeno najava njegovih koalicijskih partnera o otvaranju 200.000 novih radnih mjesta? Tko je zaboravio Račanov obećavajući famozni projekt "S faksa na posao", koji je ostao samo pusta tlapnja? Hoće li ovaj put ostati razočarani i radnici, kao što su ostali razočarani birači nakon najava HDZ-a i Sanadera o pokretanju Hrvatske?
Postavlja se s pravom pitanje kako Račan misli uvjeriti radnike da ovaj put misli ozbiljno i da neće ponovno pomagati prijateljima poput Vrhovnika plaćajući goleme dugove privatnog brodogradilišta iz državnog proračuna, a sve pod lažnom izlikom da štiti radnike? Njegovo zalaganje za radničko sudjelovanje u upravljanju poduzećima i bolje uvjete ženama za pristup tržištu rada pozdravit će svatko normalan. No, ima li Hrvatska kapacitete za stvaranje "socijaliziranoga kapitalizma", kako uvjerava Račan?
Na kraju krajeva, savim je jasno da će kritičari Ivice Račana s pravom upozoriti da se kasno sjetio radnika i da on u svome radnom vijeku nema ni dana radnoga staža u nekoj tvorničkoj hali ili uredu poduzeća, a kamoli menedžmentu! U vodu će tako pasti višemjesečni politički i istraživački rad mnogih članova SDP-a jer ljudima je dosta praznih obećanja i usta punih floskula.
