Ako Vlada odluči izvući novac ljudi s beneficiranim radnim stažom iz 2. mirovinskog stupa, to zapravo znači da ne želi poduzeti ništa, nego se što jednostavnije domoći 4-5 milijardi kuna kako bi mogli nastaviti neodgovorno trošiti u sadašnjosti što će pak netko morati platiti novim, višim porezima u budućnosti.Tehnički je s idejom naoko sve OK; u 2. stupu je oko 70 tisuća od ukupno 82.000 ljudi s beneficiranim stažem koji ionako, s obzirom na to da idu ranije u mirovinu, ne mogu imati koristi od individualne mirovinske štednje u 2. stupu, nego se ta štednja prebacuje u Mirovinski zavod, koji ga onda isplaćuje iz 1. stupa te nadoplaćuje iz proračuna jer je taj 1. stup solidarnosti davno bankrotirao.
To što će se ukupni broj mirovinskih štediša u 2. stupu od 1,7 milijuna smanjiti za 70-ak tisuća i što će njihovih do sada ušteđenih 4,35 milijardi (računali smo ukupno 7,5 posto štednje u drugom stupu, tj. više od 5 posto jer je riječ o ljudima stabilnijih i viših primanja) neće slomiti mirovinske fondove koji imaju sasvim dovoljno likvidnosti za isplatu pohlepne i rastrošne države samo kroz primitke od državnih obveznica ili kroz laku prodaju likvidnih inozemnih dionica.
Međutim, kad država jednokratno potroši taj novac, otvorit će se upravo tolika nova rupa u budućim obvezama mirovinskog fonda i proračuna jer ona neće biti popunjena prebacivanjem obveznih uplata iz 2. u 1. stup. Međugeneracijska solidarnost svela se na to da danas trošimo novac budućih umirovljenika.
>> Neće uvesti novi porez nego uzeti novac iz II. stupa?
