Za mandata Donalda Trumpa bilo je očito da su Sjedinjene Američke Države postale podijeljena nacija – najveća podjela nesumnjivo je ona na temelju rase. U 2016. i 2020., bjelačko je stanovništvo glasalo za republikance, a birači raznih boja kože mahom su glas dali demokratima.
Naglašavajući to, prošli su tjedan republikanci u Georgiji donijeli nova ograničenja glasanja koja se uvelike smatraju usmjerenima na crne glasače i osiguravaju da ta država u sljedećem izbornom ciklusu ne ponovi svoju iznenađujuću sklonost demokratima. Mnogo je razloga zašto je demagog bio izabran za predsjednika SAD-a, ali važan čimbenik bio je gubitak ekonomske sigurnosti koju je posljednjih 20-30 godina doživjela srednja klasa, čija su radna mjesta desetkovale iste snage globalizacije koje su paradoksalno pogodovale onima na vrhu ekonomske i obrazovne piramide. Naročito su bijeli Amerikanci srednje i radničke klase bili vrlo osjetljivi na manipulacije desničarskih medija i političara koji su ih poticali da vjeruju da su žrtve zavjere nadmenih elita i politika koje su navodno favorizirale etničke i rasne manjine.
S Afroamerikancem u Bijeloj kući 2009.-2017. i Sjedinjenim Državama kojima je do sredine stoljeća bilo suđeno da postanu zemlja “većinske manjine”, sazreli su uvjeti za poticanje i iskorištavanje rasne nesigurnosti među bijelim glasačima, što je Donald Trump učinio sjajno, s pogubnim učinkom. Sada kada su demokrati odgovorni za predsjedništvo i za Kongres, u igri je posve drukčija politička dinamika. S obzirom na prirodu svojih izbornih okruga, Demokratska stranka stavlja politiku identiteta u središte svog pristupa upravljanju. Sastav Bidenova kabineta, odražava hvalevrijedan napor predstavljanja rasnih i etničkih manjina – afričke, latinoameričke, azijske i indijanske.
Doista je uzbudljivo vrijeme za pitanje raznolikosti u Americi, a velika su očekivanja da će nova administracija ispuniti svoje obećanje promicanja rasne pravde i prilika za povijesno marginalizirane segmente stanovništva. Međutim, sve veća radikalna dimenzija rasne politike u SAD-u mogla bi se pokazati problematičnom, ne samo za uspjeh Bidenova predsjedanja, već i za socijalnu koheziju zemlje. To se očituje i u fenomenu nazvanom “kultura otkazivanja” pri čemu ljudi dobivaju otkaze zbog rasno uvredljivih ili bešćutnih izjava. Ali po nekima, taj trend dokaz je zloslutnog progona govora koji bi mogao imati negativan učinak na javni i na privatni diskurs – na kisik demokracije. “Kultura otkazivanja” također je usmjerena na američku povijest, na akademski svijet, a širi se i na korporativnu Ameriku.
Javno priznata svrha tog pokreta je iskorijeniti nadmoć bijelaca i razvrgavanje rasističkih struktura koje su stoljećima ugnjetavale Afroamerikance i ostale druge boje kože. Cilj je, čini se više psihološki nego praktičan. Bijelci se moraju suočiti s vlastitim patologijama; svaka nelagoda koju bi mogli doživjeti u tom procesu smatra se dokazom “bijele krhkosti” – otpora priznavanju ukorijenjenih rasističkih impulsa. Vjerujem da taj pokret izvire iz intenzivne frustracije zbog trajnog položaja velikog segmenta afroameričkog društva koje nikad nije doživjelo Ameriku kao “zemlju prilika”. Time se ne želi umanjiti značajan napredak Afroamerikanaca posljednjih 50 godina i pojava uspješne crne srednje klase.
Ali činjenica je da milijuni ostaju zarobljeni u siromašnim urbanim područjima koja su oštećena kriminalom, s lošijim školama i javnom infrastrukturom – uvjetima koji potječu iz rasizma. Međutim, taj antirasistički program mogao bi se pokazati kontraproduktivnim. Bogati liberalni Amerikanci mogli bi ga prihvatiti, ali većini bijelih Amerikanaca u ekonomskim poteškoćama pojam njihove suštinske privilegije činit će se okrutnim i naopakim. Stoga bi antirasizam mogao itekako ići na ruku onima koji raspiruju rasizam. Mogao bi čak pomoći u reizboru Donalda Trumpa 2024.
Predsjednik Biden bit će suočen s izazovom biranja suprotnog smjera – aktivnog promicanja jedinstva među kategorijama crnih i bijelih Amerikanaca koje je ostavila globalizacija i kojima je gospodarski napredak u zajedničkom interesu. Stvaranje prilika za obje skupine bit će presudno za suočavanje s izazovom socijalne kohezije u zemlji koja će postati još raznolikija
Prodaj ovu svoju toksičnu propagandu negdje drugdje. Rađe bi imao režim poput Kineske komunističke partije u Hrvatskoj nego vaše globalističke anti bjelačke demokratske gluposti iz uskoro bivše Amerike. To govorim kao uvjereni antikomunist.