Srbijanski premijer Aleksandar Vučić položio je prije nekoliko dana kamen temeljac za gradnju Beograda na vodi, projekta vrijednog čak 3,5 milijardi eura, koji financira investitor iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Beograd na vodi prostirat će se na dva milijuna četvornih metara, činit će ga stambeno-poslovni objekti i rekreacijske zone.
Sedam godina za prvu fazu
Prva faza realizacije tog projekta je gradnja dvaju stambenih nebodera s 296 luksuznih stanova. Prema riječima gradonačelnika Beograda Siniše Malog, već je stiglo 6500 prijava za kupnju stanova, a njihove cijene znat će se nakon 3. listopada.
Investitor ima rok od 20 godina da realizira 50 posto projekta, a cijeli Beograd na vodi trebao bi biti dovršen u roku od 30 godina. Gradit će ga srbijanske tvrtke, a radovi će ukupno generirati oko 20.000 radnih mjesta.
I Hrvatska odnosno Zagreb ima svog konja za jedan tako veliki projekt kao što je beogradski, no iako se o njemu već desetljećima govori, jako je daleko od polaganja kamena temeljca.
Preduvjet za bolje iskorištenje zagrebačkih obala Save je realizacija projekta Zagreb na Savi kojim bi se prvenstveno riješio problem vodoopskrbe, obrane od poplava, zaštite okoliša i iskoristio hidroenergetski potencijal toka Save.
Taj projekt vrijedan je 1,4 milijarde eura, a gradnjom sedam hidroelektrana na obalama Save oslobodilo bi se 350 hektara zemljišta na kojem bi se mogli realizirati projekti poput Beograda na vodi.
Ideju o Zagrebu na Savi ponovno je bio aktualizirao Radimir Čačić 2012. kad je postao prvi potpredsjednik Vlade.
– Projekt je stavljen u prostorne planove, toliko je Vlada uspjela napraviti, sve je imovinsko-pravno čisto, a postoji i konsenzus sa svim zainteresiranim stranama da projekt ide, što je jako važno. Problem je što Vlada ne radi i budu li i buduće vlade jednako nesposobne, projekt neće nikada zaživjeti – kaže Čačić.
Uvjeren je da osnovne preduvjete koje je potrebno zadovoljiti za realizaciju tog projekta država može pokrenuti odmah. A to je gradnja infrastrukture, odnosno lateralnog kanala te hidroelektrana.
– Da se s time krene odmah, moglo bi biti realizirano za sedam do osam godina. A tek kad to napravimo moći će se promišljati što se sve na tom području uza Savu može napraviti – kaže Čačić. Tvrdi da novac nije problem. Jer lateralni bi se kanal, kaže, mogao financirati iz fondova EU, a za hidroelektrane je lako naći investitore. Nada se da će se projekt ipak realizirati jer bi to, kaže, bila velika stvar za Hrvatsku.
– To je najveći projekt u svakom smislu koji Hrvatska ima. Taj projekt za vječnost promijenio bi duh Zagreba, Sava bi njime postala plovna, a o radnim mjestima i gospodarskim prilikama da i ne govorimo. Radi se o milijardama – zaključuje Čačić.
Zelena kralježnica
Da je politika glavni krivac što Zagreb još nije došao na obale Save smatraju i arhitekti s kojima smo razgovarali. Jedan od njih je i Ante Periša koji je s kolegama Markom Milasom i Zvonimirom Prlićem još 2002. godine dobio prvu nagradu za prijedlog uređenja Save od Podsuseda do Ivanje Reke. Za njih je Sava zelena kralježnica zagrebačke regije.
– Zagreb možda nikad neće biti na vodi, ali će se sljubiti sa Savom. Projekt je moguće ostvariti uz malo više političke zrelosti i pameti. No kod nas se zbog toga sukobljavaju političari na državnoj i lokalnoj razini jer svatko od njih želi pokupiti vrhnje – kaže Periša te dodaje da treba osmisliti plan uređenja obale Save i ići korak po korak.
>> Ipak će se graditi Zagreb na Savi – projekt težak 1,4 milijarde eura
>> Beograd na vodi za 3 mlrd. eura bit će gotov za 30 godina
kak nam je krenulo, još će nas srbija po biznisu i preteć.