Čelični kontejneri s naboranim bočnim, prednjim i krovnim stijenkama, koji imaju dekontaminirajući premaz s unutarnje, a i vanjske strane, kao i prag u području vrata kako bi se izbjeglo istjecanje kondenzirane vode. Potrebno ih je 14 i njihova će izrada, procijenio je Fond za financiranje razgradnje Nuklearne elektrane Krško, stajati 274.400 eura bez PDV-a, odnosno gotovo 25 tisuća eura po kontejneru uračunamo li porezni namet. Ili, još preciznije, dva kontejnera koštaju kao prosječna garsonijera u Varaždinu ili Križevcima, ali to ne treba čuditi, budući da će se upravo u njima transportirati radioaktivni otpad iz nuklearke, i to onaj koji je nastao u prvih deset godina od njena osnutka.
Brza isporuka
Dužnost je to Hrvatske, podsjetimo o onome o čemu smo već pisali jer elektrana u Krškom u vlasništvu je dviju država, naše i Slovenije, a nuklearni otpad koji se ondje proizvodi sigurno se skladišti, međutim, ne zbrinjava se trajno.
Za to se moraju pobrinuti države vlasnice, koje rade na projektima centara za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, ali oni za zaprimanje otpada neće biti spremni do 2025., a tada dio otpada iz nuklearke jednostavno mora otići jer joj, u protivnom, prijeti gašenje. Podsjetimo, Hrvatska svoj centar planira u Čerkezovcu, ali ondje se još uvijek rade različite studije, s tim da je plan da se otpad ondje skladišti u betonskim spremnicima, a dok se to ne dogodi, dio otpada će preuzeti stranci pa ga vratiti na lokaciju kod Dvora, najvjerojatnije nakon 2027. Upravo u spremnicima o kojima pišemo bačve će se voziti u inozemstvo, a kako doznajemo u Fondu za financiranje razgradnje NEK, na put ide 617 bačvi iz Krškog. Sadržavat će niskoradioaktivni otpad koji se sastoji uglavnom od alata i radnih odijela.
VEZANI ČLANCI
Na natječaj koji su raspisali krajem prošle godine javila su im se poduzeća iz Francuske i SAD-a koja otpad mogu privremeno držati kod sebe, jer odmah je dokumentacijom određeno da će se on, u konačnici, dopremiti u Čerkezovac, a ono što će se sljedeće godine odvesti s područja nuklearke neće se samo negdje čuvati, već će se utvrđivati i točan sastav otpada. Sljedeće godine, kažemo, jer samih 14 kontejnera o kojima govorimo u ovom tekstu, a u kojima će se bačve s otpadom prevoziti, moraju se početi graditi u rujnu ove godine, a tvrtka koja će posao za Fond odrađivati, mora ih u Krško isporučiti u roku od devet mjeseci.
Što se centra za zbrinjavanje u Čekezovcu tiče, on bi trebao proraditi za otprilike četiri godine, a procjena je da će gradnja tamošnjih objekata, kao i troškovi njegova rada sljedećih 30 godina, iznositi oko 200 milijuna eura.
Sve je privremeno
Trenutačno još je uvijek u tijeku provedba projekta uspostave centra koja se sastoji, kažu u Fondu, od sljedećih aktivnosti; terenski istraživački radovi na lokaciji centra, definiranje nultog stanja radioaktivnosti, sigurnosna studija i izvješća, projektna dokumentacija i studija izvodljivosti te procjena utjecaja zahvata na okoliš.
Podsjetimo još kratko, radioaktivni otpad iz nuklearke koji sad moraju popola zbrinuti Slovenija i Hrvatska nastajao je u proteklih 40 godina, a kapacitet Čerkezovca predviđen je za otpad koji se generira do kraja ove godine.
Elektrana u Krškom, s druge strane, raditi može i smije još barem dvadeset godina, tako da će i sam Čerkezovac biti svojevrsno privremeno rješenje dok se ne krene s projektom trajnog odlagališta nisko i srednjeradioaktivnog otpada kod nas. U Krškom se, inače, proizvede šest milijardi kilovatsati struje godišnje. Pola ode Hrvatskoj i "pokrije" 14 posto potrebe za električnom energijom kod nas, što je ekvivalent potrebama Zagreba, dok se drugom polovicom opskrbljuje 20 posto ukupne slovenske godišnje potrošnje struje.
