Mnoge tvornice suhomesnatih proizvoda u proizvodnji koriste sastoje zaštićene kao "poslovne tajne", no često ih otkriju bivši zaposlenici koji, upravo zbog njih, više ne konzumiraju takve proizvode.
Radnik M.Č. (31), koji je dvije godine radio u jednoj od najvećih tvrtki za preradu mesa i suhomesnatih proizvoda u Srbiji, otkrio je za Mondo.rs zašto je on jedan od mnogih koji više ne jedu mesne prerađevine. Kako kaže, zaposlio se u tvornici zbog dobrih uvjeta i plaće te je očekivao da scene koje će tamo zateći neće biti ugodne, no navodi da je bilo još puno dramatičnije.
- Stalno je neugodan miris oko vas. Tako je jak, širi se oko cijele tvornice, ne možete mu pobjeći. Kada svaki dan provodite u tvornici u kojoj ima toliko krvi, ne osjećate se ugodno, započeo je M.Č. svoju priču.
Nema veze s mesom
- Kažu da su mesni proizvodi, a nemaju nikakve veze s mesom. Riječ je o velikim količinama životinjskih ostataka, najčešće svinja, koje se u ogromnim količinama nalaze u raznim spremnicima. Sve se to nakupi, prelije obojenom smjesom, dodaju se ogromne količine praha, arome, konzervansa, a zatim dodatne boje. Kao da smo neki kemičari, kazao je te dodao kako se proizvodi od piletine pripremaju na sličan način.
- Dijelovi piletine prolaze kroz filtere i miješaju s vodom. Zatim se uliju aditivi za takozvane proizvode od piletine. Ima svih dijelova piletine, osim mesa. Ako nešto ispadne, pokupi se i usitni do neprepoznatljivosti, bilo iznutrice, kopita, koža, nokti, crijeva, kosti, kazao je.
Navodi kako niti jedan proizvod ne izgleda jestivo sve dok se mehanički ne obradi.
- Ima toliko soli, brašna, malo začina i kemije da je to zapravo jedini okus. Ta smjesa izgleda stvarno odvratno samo po sebi. Tek kad gotov proizvod izađe shvatite da su to sve hrenovke, kobasice i salame koje ćemo sutra pojesti, kazao je radnik.
Dodao je da je prvih dana na poslu osjećao mučninu te se i razbolio. - Inače nisam gadljiv, ali jedno je slušati, a drugo vidjeti sve to, stvarno je uznemirujuće, zaključio je M.Č.
Ne vidim razliku od tvornica u Srbiji naspram onih u npr. Njemačkoj. Razlike su možda u proizvedenim količinama... Kada idu ovakvi tekstovi, uvijek se sjetim kada je vlada uzela Njemačke managere da "dignu" PIK Vrbovec. Jedna od najboljih izjava jednog od tih managera je da ne mogu poslovati s profitom jer u proizvodima ima previše mesa... Tako da ako nekog to smeta, neka jednostavne ne kupuje razne posebne, parizere, paštete i sl. Ako želi biti siguran da kupuje meso, mora kupiti komade gdje se meso i vidi (rasjek, šunke, salame koje su krupno mljevene i sl.)...