Uz poplavu mladića koji se odlučuju na civilno služenje vojnoga roka, a koji svoju obvezu prema državi Hrvatskoj najvećim dijelom služe u vukovarskoj bolnici, sve je više i onih koji se odlučuju za redovito šestomjesečno odsluženje vojnoga roka. To se posebice odnosi na pripadnike srpske nacionalne manjine, iz većinskih srpskih podunavskih sela, gdje je prije samo nekoliko godina takvo što bilo nezamislivo. Upravo se na području Podunavlja tijekom proteklog vikenda održavao niz nezaobilaznih "oproštajnih veselja", na kojima se uz jelo, piće i srpsku narodnu glazbu veselilo do ranih jutarnjih sati. Isto je bilo i u Bršadinu, selu nedaleko od Vukovara, gdje smo posjetili oproštajnu zabavu Gorana K. koji se u četvrtak javlja na odsluženje vojnog roka u jednu od zagrebačkih vojarni.
- Ni jednog trenutka nisam se dvoumio na koji ću način služiti vojsku. Želim tu svoju obvezu prema državi odslužiti časno i pošteno. U četvrtak se javljam u Zagreb - rekao nam je Goran. Dodaje kako nema straha, ali i da je svjestan toga da vojničkih smicalica ima i da će ih uvijek biti te da je to uobičajena pojava. Nada se kako će mu vojnički dani brzo proći i da će ubrzo s prijateljima ponovno zaigrati u seoskom nogometnom klubu. Između dolaska brojnih gostiju koji su željeli pozdraviti Gorana i čestitati mu na odlasku u vojsku uspjeli smo razgovarati i s roditeljima budućeg vojnika.
Dok je majka pomalo u strahu, Goranov otac uvjeren je kako je to jedini način da Srbi dokažu da su punopravni građani Hrvatske, države u kojoj ostvaruju brojna prava, ali imaju i određene obveze.
Prisjećajući se brojnih imena poznanika koji su na ovaj način služili vojni rok istaknuo je kako nijedan od njih nije imao nikakvih problema s vojnicima ili časnicima te da nema razloga da drugačije bude i s njegovim sinom.
Da ugođaj na ispraćaju Gorana u Hrvatsku vojsku bude kompletan, pobrinuli su se glazbenici iz Komletinaca, sela iz okolice Vinkovaca s pretežno hrvatskim stanovništvom, koji su tu večer pjevali isključivo srpsku narodnu glazbu.
