Hrvatskim intelektualcima, osobito onim "mislećima", put ulaska u nekadašnju Jugoslavensku akademiju znanosti nije bio jednostavan. Takav je bio i slučaj dr. Franje Tuđmana, o čemu se u tisku nije često pisalo. Naime, kao direktora zagrebačkog Instituta za historiju radničkog pokreta koji je upravo doktorirao na zadarskom Filozofskom fakultetu, Tuđmana je 1965. godine osobno književnik Miroslav Krleža uz potporu njegova tadašnjeg kruga intelektualaca predložio za dopisnog člana JAZU.
Tuđman je, naime, posredovanjem Instituta uspostavio dobre veze s brojnim povjesničarima i intelektualcima u Čehoslovačkoj, Njemačkoj, Italiji i Americi. Krleža, kao vodeći hrvatski intelektualac u tom razdoblju, prijateljevao je s Tuđmanom i njegovom obitelji i smatrao je kako "mladi i perspektivni" znanstvenik može pridonijeti svojim radovima JAZU, a bit će to dobro i za uspostavljanje novih kontakata po svijetu potrebnih u radu Instituta.
Nakon toga se krenulo u redoviti administrativni postupak za primanje. Sve je teklo u najboljem redu, procedura je uspješno završena i odobren je prijam novog člana i onda iznenada, nekoliko dana prije službenog proglašenja Tuđmana akademikom, iz Beograda je predsjednika JAZU Grgu Novaka nazvao osobno šef kabineta Aleksandra Rankovića, tadašnjeg potpredsjednika Jugoslavije. Rekao je da prenosi poruku druga Rankovića koja glasi: "Tuđmana ne smije proglasiti izabranim". Tuđmana je o svemu obavijestio Krajačić, predsjednik Sabora, i tražio da sam odustane od službenog primanja u Akademiju. Bio je to prvi slučaj u povijesti JAZU da kandidat koji je prošao strogu legalnu proceduru i formalno primljen u tu prestižnu ustanovu, bude u zadnji trenutak, zbog političke odluke koja je došla od tada moćnog Rankovića, službeno ne proglase akademikom.
Razloga za takav odnos prema Tuđmanu, osim političkog, nije ni bilo i obavljena procedura se nije mogla zakonski osporiti pa je od kandidata Krajačić zatražio da sam napiše pismo da odustaje. Tuđman je izjavio da je njemu važniji Institut i ljudi koji su tamo radili nego akademska karijera.
