I da ministar kulture dr. sc. Zlatko Hasanbegović nije raspustio Povjerenstvo za neprofitne medije ubrzo nakon apela udruge “U ime obitelji”, pa i da je netko drugi ministar kulture, neminovno bi se kad-tad dogodilo u manjoj ili većoj mjeri ono što se sada događa – “bratoubilački rat” neprofitnih medija koji prijeti da se proširi i na ionako svjetonazorski podijeljeno društvo.
To ne čudi s obzirom na ulogu medija, ali i značaj novca za medijske slobode. Riječ je o oko tri milijuna kuna godišnje, ili ukupno 8,75 milijuna kuna, koliko je Povjerenstvo podijelilo protekle tri godine za 29 neprofitnih medija od ukupno 143, koliko ih je tražilo potporu. Demokratske zemlje ulažu bitno više i stoga “gladni” neprofitni mediji u kojima radi 350 zaposlenika (te tisuće honorarnih suradnika) zapravo se svađaju oko toga tko će oglodati kosti koje im baci država. No, što se manje ima, nepravde su veće, lakše se uoče i s vremenom teže trpe. Osjećaju to i oni koje je bivša vlast mazila dok neki nisu dobivali ništa pa su sad i njima u strahu velike oči. Više od pola potpora dobilo je samo šest neprofitnih medija, a 18 medija 7,8 milijuna kuna ili 89 posto! Od tih 18, ističe udruga “U ime obitelji”, koja stoji iza portala Narod.hr, 16 ih je lijevo-liberalnih.
Nisu oni jedini nezadovoljnici koji su se uzalud javljali na natječaj. Analitičaru Igoru Tabaku s portala Obris.org to što uvijek isti dobivaju potporu samo je jedan od problema. I Zoran Stajčić s portala Ravno do dna pitao se zašto potporu ne mogu dobiti mediji koji se bave kulturom, dok neki dobivaju pozamašne iznose. Svoje je ogorčenje, također na Index.hr-u lani u rujnu, iznijela i Maja Hrgović, urednica Arteist.hr-a: “Ovo povjerenstvo treba smijeniti prije nego što bezobraznim, proizvoljnim i nepotističkim privilegiranjem nekoliko medija ne dokrajči nezavisnu scenu”. I njoj je argument što je Povjerenstvo ocjenjivalo kao “novi medij” portal Zlatne godine koji je zapravo bio “podvala”, dok Povjerenstvo tumači da su ocjenjivali projekt, koji je uzgred bolje ocijenjen od portala Narod.hr jer im je Povjerenstvo zamjerilo što iza njih stoji udruga koja je organizirala referendum o braku, a što ukazuje na “praksu diskriminacije marginaliziranih društvenih skupina”.
Diskriminirali Narod.hr
Riječ je o osebujnoj odluci jer si je Povjerenstvo uzelo za pravo da ustavnu odredbu o braku ocjenjuje diskriminatornom, što ona nije ni po ocjeni Ustavnog suda, a ni praksi Europskog suda za ljudska prava, i to im je razlog da diskriminiraju medij!? I potpisnik ovih redaka smatra da nam ustavna odredba o braku nije trebala, ali ustavno nespornu volju naroda svi, a osobito državna tijela, moraju poštovati. Uz to što su se pravno obrukali, Povjerenstvo je svaku raspravu o svojoj svjetonazorskoj uskogrudnosti pri raspodjeli potpora učinilo izlišnom.
Iako se s tim ne slaže Ladislav Tomičić, predsjednik i osnivač udruge koja stoji iza Lupiga.com portala koji je od Povjerenstva dobio 700.000 kuna.
– To što vi niste na istoj svjetonazorskoj liniji s Povjerenstvom, to nije naša briga, čovječe – rekao je neki dan Tomičić na sučeljavanju u emisiji Treća runda na HTV-u Mati Barunu iz udruge “U ime obitelji” koji mu je uzvratio da je rekao isto što i Zdenko Duka, bivši predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, kad je kritičarima uzvratio da sad novac dobivaju naši, a kad se vlast promijeni onda će vaši. “Duka je rekao glupost koju vi eksploatirate”, uzvratio je Tomičić i nastavio o tomu kako ga brine jednoumlje kojem vodi raspuštanje Povjerenstva. Stoga mediji, uglavnom oni koji su dosad dobivali sredstva, okupljeni oko Mreže emancipacije E-net, traže ostavku novog ministra kulture.
Iako tek trebamo vidjeti njegovu politiku prema neprofitnim medijima pa je onda i kritički ocijeniti i s gledišta svjetonazorske uravnoteženosti. No, odluka o raspuštanju Povjerenstva suštinski je opravdana! Naravno ako joj je cilj pluralizam medija.
Dok su neki sukobi interesa na koje se ukazuje prilično fluidni, o tomu se može govoriti u slučaju Nine Ožegović kao suradnice Forum.tm-a ili Zdenka Duke iz Novog lista gdje je Ladislav Tomičić kolumnist, a ujedno je aplicirao na natječaju za neprofitne medije. Premda, teško je naći osobe koje na natječaju na koji se javi stotinjak medija nisu u nekom vidu sukoba interesa. Ima tu i pretjerivanja kao u slučaju dr. Hajrudina Hromadžića, čije ime jest u impressumu portala H-Alter, ali s njima je povremeno surađivao 2007./08. Međutim, jest problem, ne pojedinaca, već svih saziva Povjerenstva što su svjetonazorski tako bili ekipirani da i uz najiskreniji trud nisu mogli proizvesti rezultat drugačiji od onog koji jesu. Iza njih je ogroman posao i, ako su savjesno radili, onda je svaki član Povjerenstva morao napisati 91 recenziju u pet radnih dana, za svaki pojedini medij po sedam različitih kriterija. Ne vjerujući da je to moguće, “U ime obitelji” još 2014. traži da ih se razriješi.
Deset od ukupno 29 medija potporu je dobilo sve tri godine: H-Alter, Treći sektor i Forum.tm (ukupno po 900.000), Kulturpunkt i Lupiga (700.000), VoxFeminae (540.000), CroL (420.000), Radio Student (360.000), Cenzura (335.000) i Nepokoreni grad (290.000), dok su protekle dvije godine potporu dobili In-portal (350.000), Tris.com (340.000), Booksa (255.000), Libela (140.000), Stav (140.000), Rad (240.000) i Muf (140.000).
Koliko muke, a za što!?
Od još 12 preostalih medija svake godine po tri nova dobiju po 70.000 kuna pa, s obzirom na to da se ukupna svota nije mijenjala, tu malo tko može upasti, odnosno moguće su tek neznatne promjene. Može se zaključiti da se dosadašnja politika financiranja neprofitnih medija toliko ustabilila da se uistinu postavlja pitanje čemu natječaji, Povjerenstvo, ocjene i recenzije jer bi i ministri kulture u bivšoj Vladi vjerojatno i sami slično raspodijelili novac, ali uz puno manje muke. Ako stalno isti mediji dobiju stalno iste iznose, onda taj posao raspodjele kolača za ministra može odraditi i jedan savjetnik u sat vremena, a ne njih sedam u dva izborna kruga po sedam kriterija za svaki od stotinjak medija, pa uz objavu ocjena i recenzija Povjerenstvo je svejedno na meti vrlo ozbiljnih kritika. Unatoč brojnim kriterijima ne vodi se računa dobiva li medij sredstva i iz drugih izvora. Samo Povjerenstvo dodjeljuje još i potpore za 35 novinarskih radova godišnje. Od 114 prijedloga lani u listopadu izabrali su sedam (kao i na prethodnom natječaju) radova koji će biti realizirani na portalu Lupiga, pet na Forum.tm (prije šest) i Slobodni Filozofski, po tri na VoxFeminaeu, Queeru i CroL-u... Inače, novinari se prijavljuju pod šifrom tako da su Povjerenstvu autori nepoznati, već znaju “samo” medij u kojem će prilog biti objavljen. Za svaki rad novinar dobije 7953 kune bruto, a redakcija za urednički rad i prijenos sredstava 544 kune. Prije su bili plaćeni i putni troškovi do najviše 2000 kuna.
Nadalje, Lupiga je od Agencije za elektroničke medije iz Fonda za pluralizam medija dobio u protekle dvije godine još 144.000 kuna, CroL 175.000 kuna, Tris 173.000, Stav 63.000... Lupiga i H-Alter dobili su 12.000 kuna i Forum.tm 42.000 kuna od Grada Zagreba, za razliku od portala poput Dalje.com (162.000), Dnevno.hr (180.000), Politikaplus.com (168.000) i Index (240.000). Što je to naspram televizija koje su dobivale milijune kuna?
Zanimljivo je da mediji, koji drugima inzistiraju na transparentnosti, na svojim web-stranicama ne navode tko ih financira. Ali, recimo, portal Muf stavio je napomenu da ih financijski podržavaju Ministarstvo kulture i Hrvatski audiovizualni centar. Kritičari s pravom zamjeraju Povjerenstvu i što ne provodi evaluaciju korištenja sredstava. Onda se ne bi događalo ispreplitanje neprofitnih i profitnih medija, kakvo smo uočili u slučaju Ladislava Tomičića koji je za projekt “Pad radničke klase i rađanje nove alternative” dobio 2014. sredstva od Ministarstva kulture. U dva teksta bavio se poviješću propasti bjelovarske Česme, temi o kojoj je prethodno intenzivno pisao za Novi list pa je i jedan od tih od države financiranih tekstova objavljen u Novom listu, doduše s opaskom kako je riječ o tekstovima izvorno objavljenim na neprofitnim portalima Lupiga.com i Stav.cenzura.hr. Autor je napisao i kolumnu o glavnom liku svojih “neprofitnih” tekstova tako da je Novi list profitirao od državnih neprofitnih sredstava.
Analiza državnih potpora za medije ukazuje da su neka tematska područja s obzirom na doseg i društveni značaj bila prezastupljena. Također, neke popularne manjine, iako su tematski podzastupljene u komercijalnim medijima, preko proračunskih, europskih i lokalnih fondova dobivaju znatne svote za šire potrebe, koje uključuju i medije.
Među novim portalima koji su na “platnoj listi” Ministarstva kulture bode oči regionalni portal Bilten koji je dobio 170.000 kuna, a gdje su izvršni urednici Nikola Vukobratović i Andrea Milat. Njih dvoje bili su i dio projekta hrvatskog izdanja Le Monde Diplomatique koje je i prije objave prvog broja od Ministarstva kulture 2013. dobilo 300.000 kuna. Vukobratović je glavni urednik, a Milat potpisuje izdavača Kop Mediju – Zadrugu za medije. Ministrica Andrea Zlatar Violić poslala je i pismo namjere pariškoj redakciji u kojem je navela kako je taj medijski projekt jedan od “političkih prioriteta” koji se “uklapa u kriterije natječaja za trogodišnju (2013. - 2015.) financijsku potporu Ministarstva kulture”.
O tomu kako se dijelio novac Milat je štošta i sama rekla u demantiju na tekst “Umijeće diplomatiquea” glavnog urednika H-Altera Tonija Gabrića. Braneći se od njegovih optužbi, potvrdila je kako su ona i Igor Lasić surađivali s Ministarstvom kulture, ali je Gabriću prigovorila što je, navodeći da su bili članovi Kop Medije, prešutio da su ujedno bili i aktivni članovi Udruge za nezavisnu medijsku kulturu koja je nakladnik H-Altera te da je iste godine u Ministarstvu zaposlena još jedna članica iste udruge, dok je H-Alter baš te godine na natječaju od Ministarstva kulture, odlukom Povjerenstva, dobio najveću potporu od 400.000 kuna. S tim da je u rubrici za koju je bitan broj autorskih tekstova portal ostvario maksimalan broj bodova, premda je u promatranoj godini imao samo nekoliko autorskih tekstova na tjednoj razini, ustvrdila je Milat te tu polemiku povlaštenih zaključila pitanjem koje savršeno pristaje kao završno retoričko pitanje na temu o raspuštanju Povjerenstva i financiranju neprofitnih medija: pravo je pitanje tko je tu i zašto privilegiran i tko te privilegije želi sačuvati. No, mučnina koju to pitanje izaziva, imajući sve u vidu, ne smije nas navesti na pogrešan zaključak.
Neprofitni mediji su bogatstvo kao i ostali mediji koje država isto tako potpomaže preplatom, smanjenim porezom ili potporama u desecima milijuna kuna (radio i TV mediji). I neprofitne medije treba potpomagati, ali ne selektivno, nego uravnoteženo, istinski vodeći računa o pluralizmu medija, svim vrstama slabijih skupina u društvu, pa i kulturnih i umjetničkih, “crnim rupama” komercijalnih medija kojima je uzgred uzrok egzistencijalne, a ne kvalitativne naravi kako si nerijetko umišljaju “neprofitni” autori, ali i o tomu da treba poštivati sve one koji misle drugačije, a ne samo neke.
>>Na djelu je progon neprofitnih medija
>>Dio neprofitnih medija traži smjenu ministra kulture Z. Hasanbegovića
