Ratarima, stočarima i drugim proizvođačima dosta je lažnih poticaja onima koji ništa ne proizvode. Izgleda da je taj sustav nabacivanja novca onima koji nemaju što ponuditi tržištu a dobivaju poticaje bez obzira što nisu ništa proizveli jako pogrešan. I treba se držati plodoreda i proizvodnje koja zahtjeva mnogo više rada od pšenice. I onoga što tržište traži. Ali ne, mi danas uvozimo sve i svašta, odasvud, a poljoprivredna infrastruktura i organizacija (skladišta, hladnjače, otkupne stanice, otkup na vratima. ...) nisu razvijeni a probleme rješavamo skupim kemikalijama ili podvalama bio proizvoda koji to često puta nisu. Afera s medom imamo svake godine, laboratorijska mreža je u povojima, sustav upravljanja kvalitetom svodi se na koruptivne djelatnosti. Otišli smo u krivom smjeru gdje se rad i kvaliteta ne cijene. I naravno, u godini s više kiše, a kiša je blagodat, nastaju reakcije kojih ne bi bilo da poljoprivreda ima ima kvalitetno vodstvo. Ali gle, korupcija i nestručnost vode hrvatsku poljoprivredu!

Da li ćemo uvesti pšenicu iz Ukrajine? Treba ljudima pomoći, ali ne na vlastitu štetu. Platite ljudima koji rade i prestanite davati poticaje koji imaju zapuštenu livadu, a na papiru proizvode zlatne jabuke.

Slava Bruxellesu i euru. Sada smo razvijeni i spadamo u gornji dio tablice pa ne možemo imati cijene sa dna.