"Ivan Pavao II. bio je duboko razočaran. Fatimsko je čudo za njega
imalo odlučujuće značenje. Pokazalo mu je da ga je Bog odabrao da prođe
težak put. Karola Wojtylu pogodila je u srce činjenica da Joseph
Ratzinger može sumnjati u izjave sestre Lucije i u istinitost čuda."
To su riječi koje je zapisao njemački novinar Andreas Englisch u svojoj
knjizi "Ivan Pavao II.
Tajna Karola Wojtyle", čije je hrvatsko izdanje nedugo nakon izvornog
njemačkog priredila zagrebačka Kršćanska sadašnjost. Englisch je gotovo
18 godina kao vatikanski izvjestitelj pratio pokojnog papu u njegovim
aktivnostima i na njegovim svjetskim putovanjima. Knjiga obiluje
dogodovštinama, nepoznatim detaljima, humorom, a citat se odnosi na
vrijeme kad je Vatikan objavio treću fatimsku tajnu.
Treća tajna
Bilo je to 12. svibnja 2000., kad je Wojtyla bio u Fatimi. Kardinal
Angelo Sodano je pred 800.000 ljudi pročitao treću tajnu, a Englisch je
zabilježio: "Priča o trećoj fatimskoj tajni toga je dana iz naslova
izgurala sve druge vijesti iz inozemstva. Već je na letu natrag u Rim
Vatikan dao do znanja da će uskoro biti objavljena Načelna isprava o
temi Fatime iz ruku najvažnijeg teologa u Vatikanu, prefekta
Kongregacije za nauk vjere, kardinala Josepha Ratzingera.
Tako briljantan teolog poput Josepha Ratzingera, zagrižen i temeljit
radnik, mogao je u nekoliko dana sročiti takav dokument. Prolazili su
tjedni. Zašto kardinal nije ništa pisao? U čemu je bio problem, pitao
sam se. Rješenje zagonetke za papu je bilo porazno. Kardinal Joseph
Ratzinger zaključio je 26. lipnja u napokon objavljenom dokumentu da se
Marijino ukazanje vjerojatno nije dogodilo; djeca su maštala...
Katolici, zaključio je Ratzinger, ne trebaju vjerovati u to čudo... Za
Karola Wojtylu ne postoji ni najmanja sumnja da Bog često i izravno
šalje znakove ljudima. Papa je siguran da mu je Gospa Fatimska spasila
život i preusmjerila metke koji su ga trebali ubiti."
Različiti pogledi
To je zapravo jedan od detalja koji upućuju na to da su Wojtyla i
Ratzinger na neka unutarcrkvena pitanja gledali različito. Tako
je bilo i s traženjem oprosta za grijehe Crkve, također 2000. godine:
"Dok su organizatori pripremali posljednje detalje papina 90. putovanja
u inozemstvo, iza vatikanskih kulisa odvijao se žestok sukob.
Karol Wojtyla imao je revolucionaran plan. Htio je na Čistu srijedu
slaviti veliko priznanje grijeha Katoličke crkve... Nejasno je bilo u
kojem obliku, odnosno koliko se drastično to treba dogoditi, jer se
velika većina crkvene vlade jasno izjasnila protiv toga. Bilo je mnogo
preduvjeta što su ih postavili kardinali, prije svih Joseph Ratzinger.
Najveći broj kurijalnih kardinala smatrao je nepodnošljivim već samu
ideju javnog priznanja da je sveta majka Crkva počinila teške pogreške."
Te iste godine Ratzinger je objavio i dokument "Dominus Iesus", koji je
bio "torpedo namijenjen potapanju teškim mukama sastavljenog broda
pomirbe kršćana". Ratzinger je, naime, ustvrdio da se samo Katolička i
Pravoslavna mogu zvati crkvama.
Knjiga njemačkog novinara koji je pratio Ivana Pavla II.