I ravnatelji bolnica odnedavno podliježu Zakonu o sprječavanju sukoba interesa. Zakonskim izmjenama iz prosinca prošle godine obuhvaćeni su, među ostalim, i ravnatelji državnih i županijskih zdravstvenih ustanova, znači i ravnatelji zavoda za javno zdravstvo, domova zdravlja, dijela ljekarni te ostalih ustanova u zdravstvu. A oni smatraju da je to apsurdno i da ih neopravdano ometa u profesionalnom smislu. Na to upozorava Udruga poslodavaca u zdravstvu u pismu predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću.
Kao prvo navode da ih zakon dovodi u isti položaj kao ministre, župane, saborske zastupnike, gradonačelnike, načelnike, vijećnike i druge funkcije na političkim položajima iako se ravnatelji zdravstvenih ustanova biraju javnim natječajem pa je to profesionalna, a ne politička funkcija.
Ograničenja zapošljavanja
Tu treba reći i da, iako javnim natječajem, nepisano je pravilo da se ravnatelji imenuju po političkoj liniji. Nadalje, u pismu koje potpisuje dr. Dražen Jurković, ravnatelj UPUZ-a, navodi se da u poslovanju ravnatelji podliježu brojnim ograničenjima koja ne ostavljaju prostor sukobu interesa. Kod nabave nemaju utjecaja na cijene dobara i usluga, ne mogu samostalno sklapati ugovore čija cijena prelazi granice utvrđene statutima ustanova, a zapošljavanje ide isključivo uz suglasnost resornog ministarstva. Ravnatelji ne mogu raditi dopunski, a cijene zdravstvenih usluga koje ustanove pružaju i koje plaća HZZO nerijetko uopće ne pokrivaju troškove tih usluga.
Jurković istovremeno pita i zašto se, osim na javne zdravstvene službe, Zakon o sprječavanju sukoba interesa nije proširio i na ostale ustanove u javnim službama – one u školstvu, znanosti, kulturi, kao i na županijske jedinice javnih poduzeća kao što su HEP, Hrvatske šume, Hrvatske vode. Također ističe i ograničenja imenovanja i zapošljavanja nakon prestanka mandata te napominje da ravnatelji nemaju pravo na naknadu plaće nakon prestanka mandata. Oni po prestanku mandata, naime, ne smiju odmah ući u upravu ili NO tvrtki koje su poslovale s ustanovom dok su je ti ravnatelji vodili.
Inače, po novom Zakonu, zdravstvene ustanove ne smiju poslovati s tvrtkama u kojima ravnatelji ili netko iz njihove obitelji imaju udio veći od 5% pa se ne može dogoditi da, npr., krov bolnice popravlja tvrtka ravnateljeve žene.
Ravnatelji u zdravstvu uvršteni su u Zakon o sprječavanju sukoba interesa temeljem prijedloga Ministarstva pravosuđa i uprave, a vjerojatno imajući u vidu da se radi o velikim poslodavcima na razinama jedinica lokalne uprave i samouprave, sa znatnim budžetom pa posljedično i koruptivnim rizikom, podsjeća Nataša Novaković, predsjednica Povjerenstva za sprečavanje sukova interesa.
Koruptivni rizik postoji
– I svakako da tu koruptivni rizik postoji, kao i kod trgovačkih društva u državnom i u vlasništvu jedinica lokalne uprave i samouprave. Međutim, činjenica jest da su stupanjem na snagu novog ZSSI-ja ravnatelji zdravstvenih ustanova odjednom postali obveznici našeg Zakona sa značajnim posljedicama na njihov položaj. Naime, ZSSI, osim dijela koji se odnosi na ograničavanje koruptivnog rizika, utječe i na njihov radnopravni odnos s obzirom na to da sukladno sad već potvrđenoj sudskoj praksi obveznici Zakona nemaju pravo na veliki dio dodatnih naknada koje inače prate radni odnos. Isto, tako ograničenja se odnose i na obnašanja drugih javnih dužnosti, a mogu reći da smo u ova tri mjeseca dobili dojam, iz velikog broja upita, da su ravnatelji dosta aktivni i u predstavničkim tijelima jedinica lokalne uprave i samouprave, što više ne mogu biti. Je li zakonodavac imao na umu sva ograničenja koja će nastupiti, ne znam, ali možda je trebalo na drugačiji način urediti i napraviti distinkciju između različitih obveznika Zakona jer sada ista pravila vrijede i za predsjednika države i za ravnatelja zdravstvene ustanove, što možda je, a možda i nije baš najbolje rješenje – kaže N. Novaković.
Ravnatelji bolnica ne bi smjeli biti politički imenovani
– Smatramo da je uvrštenje ravnatelja zdravstvenih ustanova u obveznike primjene ovog Zakona i time njihovo izjednačavanje s političkim položajima politička odluka, i to potpuno promašena. Njome se ide suprotnim putom od onog kojim ide EU, a to su profesionalizacija, edukacija i neovisnost o politici. U zdravstvenom sustavu nužni su profesionalizacija i depolitizacija, dok se ovim Zakonom ravnatelje u zdravstvu stavlja u položaj političkih dužnosnika. Ravnatelji zdravstvenih ustanova ne bi smjeli biti politički imenovane osobe, nego osobe izabrane temeljem svoje stručnosti, znanja, iskustva i motivacije. Postavlja se pitanje tko će se od osoba s odgovarajućim obrazovanjem, iskustvom i znanjem javiti na natječaje, kao i tko će od postojećih ravnatelja željeti ostati na tom mjestu – navodi Dražen Jurković.
