Vrijednost svih investicija u zemlji, uključujući i ulaganja građana, lani se kretala oko 72 milijarde kuna, što je još uvijek za trećinu niže nego 2008. godine! Osim pojačanog uvoza, skromni rast investicija jedan je od glavnih razloga što je hrvatsko gospodarstvo u zadnjem kvartalu prošle godine usporilo na svega dva posto pa je godišnja stopa rasta niža od očekivanih tri posto.
Ne kupuju se stanovi
Željko Lovrinčević, analitičar Ekonomskog instituta Zagreb, ističe da se oporavljamo sporije od ostalih tranzicijskih država upravo zbog toga što nam investicije praktički stagniraju, a postignuti rast guraju turizam, izvoz i osobna potrošnja. Procjenjuje se da su tvrtke i javni sektor lani uložili oko 50 milijardi kuna – čak 33 milijarde kuna manje nego 2008. godine. Zvučnijih javnih investicija nije bilo, dok je od privatnih iskočio jedino turistički sektor koji bi i ove godine trebao uložiti oko milijardu eura.
– Nama se dogodio oporavak bez investicija! Ako nema investicija, nema ni promjene tehnološke osnovice, a to znači da nema ni bolje plaćenih radnih mjesta – kaže Lovrinčević. Jedini kanal kroz koji Hrvatska može značajnije potaknuti ulaganja bolje je povlačenje sredstava iz europskih fondova, no ni na tom polju se nismo previše iskazali. Preostala tri investicijska stupa: građani, poduzeća i država pritisnuti su svojim problemima. Zemlja se prazni, ne kupuju se novi stanovi i ne obnavljaju postojeći pa će i doprinos privatnih investicija ukupnom rastu ekonomije biti skromniji nego prijašnjih godina.
– Poduzeća su izrazito zadužena te su još uvijek u fazi razduživanja. Ulaganja ima u malim i srednjim tvrtkama, ali niz većih sustava poput brodogradnje, Agrokora, Petrokemije ili Đure Đakovića prolazi kroz razne procese restrukturiranja što se održava i na ukupni investicijski potencijal – kaže Lovrinčević. Visok javni dug vezao je ruke države, a rezultat svega je da je Hrvatska ostala jedina tranzicijska zemlja koja će dulje od deset godina nadoknađivati gubitke koje je inicirala globalna financijska kriza, a na nju su se nakalemili domaći strukturni problemi. Statističari naglašavaju da iza slabijeg investicijskog rezultata u zadnjem tromjesečju 2017. godine stoje lošija ostvarenja brodogradnje i metalske industrije.
– Kada imate rast ekonomije bez investicija, zaposlenost raste samo u slabije plaćenim radno-intenzivnim industrijama, upozorava Lovrinčević.
Viceguverner središnje banke Vedran Šošić nešto je optimističniji te kaže da iz nešto lošijih brojki i rezultata u zadnjem kvartalu ne bi trebalo izvlačiti preteške zaključke.
Proizvodnja se ne isplati
– Upozorili smo da se stope rasta iznad tri posto neće moći održati u srednjem roku, no visokofrekventni pokazatelji kojima raspolažemo ne upućuju da je razdoblje značajnijeg usporavanja već nastupilo – ističe Šošić. Došlo je, dodaje Šošić, i do promjene u strukturi investicija, smanjenja udjela građevinskih radova sa 17 na 5 posto ukupnih investicija te jačanja udjela prerađivačke industrije s 21 na 29 posto.
– Neisplativost proizvodnje uvijek je temeljni razlog padu investicija. Drugi je smanjivanje ili nepostojanje potražnje za proizvodima iz Hrvatske – veli ekonomist Ljubo Jurčić kojemu su proteklih godina investicije u turizmu bile jedina svijetla točka, no prevelika oslonjenost zemlje na tu privrednu granu nikada nije dobra.
Pogledajte i galeriju: Države s najvećim BDP-om po glavi stanovnika
Hoće, u propast