EU, OECD, Europska banka, odnosno međunarodni čimbenici, traže od Italije, ali i od Hrvatske i drugih država da provedu ili nastave provedbu strukturnih reformi. Uvijek ima političara koji govore kako im je Bruxelles nametnuo neku reformu, ali EU ne nameće ništa, već traži da se provede ono što su sve države, pa dakle i one koje za sve optužuju europske birokrate, jednoglasno dogovorile.
Strukturne reforme države bi trebale provoditi za svoj boljitak jer one zapravo utječu na ekonomsko tkivo, odnosno na institucionalni i zakonski okvir unutar kojeg djeluju građani i poduzeća. Reforme trebaju osnažiti ekonomiju, poboljšati njezinu sposobnost i omogućiti društvu uravnotežen rast.
Primjerice, otklanjanjem nekih prepreka uspješnoj i pravednoj proizvodnji dobara i usluga pripomaže se povećanju produktivnosti, ulaganjima i zapošljavanju. Do toga se može doći na mnogo načina. Kontekst u kojem djeluju poduzeća može biti poboljšan zakonima koji favoriziraju veću fleksibilnost tržišta rada, zatim pojednostavljenjem poreznog sustava ili smanjenjem birokracije. Tako se tvrtkama olakšava rad i planiranje. Obitelji tada dobivaju jeftinije usluge i mogu proširiti svoju potrošnju.
Reforme trebaju osnažiti i poboljšati učinkovitost ekonomije, ali se čini kako ponekad želja nekih talijanskih (i ne samo) političara da nekoj reformi nadjenu svoje ime dovodi ih do toga da učine sve kako bi poništili reformu prethodne vlade i onda istu takvu ili jako sličnu ponovno predlože. U drugim državama, kao što je Hrvatska, previše se gleda na interese lobija umjesto na opće.
Primjerice, bilježnicima se plaća potvrda kojom oni potvrđuju da ste to stvarno vi. Oni potvrđuju vašu izjavu. To je postojalo i u Italiji, ali je ukinuto i uvedeno je samopotvrđivanje, odnosno vašu izjavu ne mora netko drugi potvrditi. Zašto se, a najavljivala je to još Oreškovićeva Vlada, ne ukida pečat koji se nigdje u EU (osim Grčke) ne upotrebljava. Zatim se nije ukinula papirologija, odnosno svaki račun, svaka potvrda, osim elektronički, mora biti poslana i papirnatom poštom.
Tako elektroničkoj pošti kojom nekome šaljete račun piše kako treba štedjeti papir i šume, ali ako račun ne pošaljete u papirnatom obliku, ne biva vam plaćen. Tako što ne postoji u državama EU. Zašto politika ne ukine papirologiju? Možda zato što bi onda nestala neka radna mjesta u državnoj i lokalnoj administraciji, a svako takvo radno mjesto izborni je glas za onu stranku koja je osobu na nj postavila.
Danska s oko 5,5 milijuna stanovnika uvela je od 1. siječnja 2007. reformu kojom je 13 županija svela na pet regija, a 270 općina na 98. Zašto se slična reforma ne provede u Hrvatskoj? Zato što bi stranke izgubile mjesta na koja mogu uhljebiti svoje ljude.
Talijanska vlada lijevog centra omraženog premijera Mattea Renzija predložila je ukidanje Nacionalnog vijeća za ekonomiju i rad (CNEL) koji je ustanovljen i Ustavom kao neka vrsta trećeg parlamentarnog doma koji je mogao predlagati i zakone.
Od svoga postojanja, od 1948., CNEL nije uspio predložiti nijedan zakon, a ima stalno zaposlene ljude plaćene iz državnog proračuna koji pune porezni obveznici. Renzijev prijedlog da se ukine CNEL prošao je i u parlamentu (12. travnja 2016.), ali ne dvotrećinskom većinom. Zbog toga je održan referendum (4. prosinca 2016.) o reformama na kojem su Renzijeve reforme poražene. Sada žuto-zelena vlada (Pokret 5 zvijezda i Liga) priprema nacrt zakona o ukidanju CNEL-a.
Renzi je htio ukinuti pokrajine (province) kojih ima 80 i ostaviti samo 20 regija te gradove i općine. To je prošlo u parlamentu, ali je palo na referendumu. A provincije su također mjesta za uhljebljivanje, kao i usporavanje dobivanja raznih potvrda. U istom paketu mjera htjelo se ukinuti Senat kako bi se isključio sadašnji perfektni dvodomni sustav (svaki dom mora izglasovati identičan zakon i u najmanji zarez, a proračun za sljedeću godinu, primjerice, mora proći po tri čitanja u svakom domu) i smanjio broj parlamentaraca. Htjelo se ubrzati donošenje zakona, ali i smanjiti troškove parlamenta.
Pritisci lobija kao i manija uhljebljivanja osnovni su razlozi zbog kojih se ne provode reforme. A koliko bi se bolje i jednostavnije živjelo s manje birokracije i više zdravog ozračja. U Hrvatskoj, ali i u dijelu talijanske ljevice, na poreze se gleda ideološki. Porezima treba oduzeti sve onima koji zarađuju, parola je ljevice, umjesto da se na poduzetništvo gleda kao na nešto što stvara opće bogatstvo i radna mjesta.
Stječe se dojam da su u Hrvatskoj svi zadovoljni kad neka privatna tvrtka padne u stečaj. Shvaćanje poduzetništva kao zla sprečava donošenje reformi. Ne gleda se što je bolje za društvo, već što je bolje za neku stranku.
>> Pogledajte što je izjavio Zdravko Marić nakon sastanka s vijećem članova HUP-a
