– Bilo je užasno. Sve više zgrade su srušene, hoteli su sravnjeni sa zemljom. Mi smo, na sreću, dobro.
Tako nam se danas kasno poslijepodne po našem vremenu javila Osječanka Renata Kasač iz glavnog grada Haitija. Obitelj Kasač imala je sreću – od smrti ili ozljeda spasio ih je položaj kuće – no ono što je uslijedilo nakon glavnog udara nije bilo nimalo lijepo. Sve porušeno, naokolo mrtvi, ranjeni... Padala je noć, a nitko nije znao što se događa i kako pozvati pomoć.
– Najgore je što nije bilo telefonskih ni internetskih veza. Naša kuća je u ulici Rue de Frer. Nismo toliko stradali kao dijelovi grada prema moru i na uzvisini. Kod nas je srušen i zid oko dvorišta koji našu kuću dijeli sa sirotištem, sva sreća ne s otvorenom ulicom – kazala je Renata.
Njezin suprug, bivši hrvatski policajac Davorin Kasač u Port-au-Princeu radi kao elektroinženjer u mirovnoj misiji u UN-u. S njima je i dvoje malodobne djece.
Renata se s obitelji sklonila u bazu UN-a.
- Središte s trgovinama i restoranima je blokirano. Svi koji smo mogli skupili smo se u UN bazi i čekamo. Ljudi s koferima, uglavnom radnici veleposlanstava neprestano dolaze. Imamo struju na generatore i vodu, ali hrane baš i ne. Prijatelj iz francuske policije za djecu je donio paket, cjelodnevni suhi obrok, pojeli su jednu konzervu sardina - govori Renata s kojom smo tijekom poslijepodneva i večeri komunicirali e-mailom te nastavlja:
- Sve mi djeluje nekako neorganizirano. Nitko ne ide nikamo, svi su tu i muvaju se naokolo. Naređenje je - nikamo do daljnjega. Muž mi je upravo rekao da su javljali preko radija da očekuju još podrhtavanja tla.
Renatini roditelji, Dragica i Živko Dumančić iz Tenje pokraj Osijeka, ispričali su kako im je kći večer prije nešto naslućivala.
– Rekla mi je da je hladnije nego što je uobičajeno. Srećom pa je zet u vrijeme potresa bio kod kuće i izišli su s djecom brzo van – kaže Dragica.
Na Haitiju je u trenutku potresa bilo osam hrvatskih državljana s članovima obitelji. Svi su prošli bez ozljeda i javili su se svojim obiteljima. Snažni potres pogodio je siromašnu karipsku državu Haiti u utorak u 16.50 sati po lokalnom vremenu, odnosno 22.50 sati po srednjoeuropskom, a epicentar je bio petnaestak kilometara od glavnoga grada. Nakon prvog udara uslijedilo je još 27 manjih.
Na Haitiju su dva hrvatska policajca u mirovnoj misiji UN-a, Igor Kruljac, specijalac ATJ-a Lučko, i Tihomir Svatoš, pomoćnik načelnika I. postaje prometne policije PUZ-a. Oni su dobro i javili su se MUP-u. Nisu ozlijeđeni i pomažu lokalnim vlastima u raščišćivanju posljedica potresa.
Njih su dvojica u misiji od 7. svibnja 2009. godine te bi na Haitiju trebali boraviti godinu dana. Kruljac i Svatoš na Haitiju borave kao instruktori na tamošnjoj policijskoj akademiji. Hrvatska policija sudjeluje u misiji MINUSTAH, pri čemu ima izvršne policijske ovlasti, od prosinca 2007. godine. Ovo im je prvi boravak u misiji, a željeli su se usavršiti u struci, potaknuti iskustvima kolega.
– Igor nam se javio, dobro je – rekao nam je jučer Damir Kruljac, brat 33-godišnjeg Igora Kruljca, koji je kod kuće bio za Božić, a na Haiti se vratio 9. siječnja. Igor je Vukovarac kojega je posao odveo u Zagreb pa na Haiti.
U skupini je hrvatskih građana koji su preživjeli razoran potres na Haitiju, koji je odnio na tisuće života, i mladi bračni par iz Vukovara Aleksandra i Milan Kljajić.
– Javili su se nakratko da nam jave da su dobro i da su živi. Rekao je da nisu ozlijeđeni, ali i da je bilo strašno – rekao je Vukovarac Milan Kljajić koji sa zebnjom iščekuje nove vijesti s Haitija. Njegovi sin i snaha na Haitiju su već četiri godine, s tim da Aleksandra (31) radi u uredu voditelja misije, a sin Milan (30) zaposlen je u tamošnjoj inženjeriji. Kaže da su bili koliko-toliko zadovoljni poslom i primanjima koja su imali.
– Sreća je u nesreći da se potres dogodio oko 17 sati kada su bili na poslu, pa nitko nije stradao – kaže Kljajić i dodaje da su svi preživjeli UN-ovi zaposlenici smješteni u tamošnjem kampu. Kaže da mu je preneseno kako nemaju hrane, vode ni lijekova te da im je potrebna raznovrsna pomoć.
- Živ sam - te dvije riječi cijela obitelj 46-godišnjeg Dražena Rozića čekala je više od 12 sati. Agonija je završila kad je danas u 13.50 sati zazvonio telefon u mostarskom stanu Rozićevih, a supruga Vanda s druge strane prepoznala glas svoga supruga. “Skočio sam s balkona”, dodao je. “Ovdje je katastrofa, grozno je. Ima mrtvih i ranjenih...” Veza se tada prekinula, govori Draženova sestra Dražena Markić. Ona je sinoć, negdje oko jedan nakon ponoći, ispratila goste i sjela uz računalo popušiti cigaretu i vidjeti što ima novo.
– Jedan klik, i svijet mi se srušio. Slike katastrofe u Haitiju bile su na svim portalima – govori Dražena. Ondje, među tonama betona i željeza, nalazio se njezin brat. Prije šest dana vratio se s blagdana. Rozić godinama radi za ION, Međunarodnu organizaciju za migracije. Radio je u Afganistanu, a sad je u Haitiju.
Otkako je stigla vijest o potresu, nije bilo spavanja.
– Cijelu sam noć mahnito gledala televiziju, mijenjala programe, gledala strane televizije i pretraživala portale. Gledam slike, proučavam stradale. Sva u strahu da na jednoj ne ugledam svog brata – govori Dražena. Na sreću, nije ga vidjela. Iz obamrlosti i straha izvukao ju je jedan telefonski poziv. Šurjakinja i dvije nećakinje javile su da je Dražen dobro. Malo je tek, kazale su, ozlijedio nogu.
– Eto kako je u životu – kaže Dražena – prođe rat u Afganistanu, a “zakači” ga potres.
Razrušeni grad
Port-au-Prince gotovo je posve uništen. Grad je nakon potresa ostao u mraku, a uplašeni se ljudi s ulica nisu imali kamo skloniti. Potres od sedam stupnjeva po Richteru najjači je potres koji je pogodio Haiti u posljednjih 200 godina.
Podrhtavanje tla osjetilo se i u susjednoj Dominikanskoj Republici te u istočnim dijelovima Kube. Geolozi su već godinama upozoravali da otoku na kojem se nalaze Haiti i Dominikanska Republika predstoji veliki potres, a to je službeno predstavljeno i u dokumentu koji je još u ožujku 2008. predočen na Karipskoj geološkoj konferenciji u Santo Domingu. Potres koji je u utorak pogodio Haiti, tumače geolozi, bio je snage nekoliko nuklearnih bombi.
Ukupno se 150 pripadnika mirovne misije UN-a smatra nestalima, a pretpostavlja se da je smrtno stradao i sam voditelj misije Hedi Annabi koji se u trenutku potresa sastajao s kineskim policijskim izaslanstvom u sjedištu UN-a u hotelu Christopher. Pretpostavlja se da je stotinjak uenovaca ostalo ispod ruševina tog hotela.
Svi pljujete po USA a sada kukate za njihovu pomoc. Zasto ne pitate Francuze za pomoc.. Haiti je bila francuska colonija i tamo je francuski jezik u uporabi i oni su naselili Haiti sa africkim robovima. Jebena Francuska je kriva za tu tvorevinu koju su napravili i ostavili . Amerika je poslala pomoc prva i dala 100 Milijuna dolara. A gdje ste vi koji pljujete po njoj.