- Renato se potpuno oporavio! - u našu je redakciju stigla poruka gospodina Zvonimira Hanuške iz zagrebačke Dubrave koji je prije nekoliko mjeseci pokrenuo akciju pomoći bolesnome susjedu. - Dobio je na kilaži, sam hoda i potpuno se vratio u život!
Da podsjetimo, o 33-godišnjem Renatu Dodiću i njegovoj borbi s teškom bolešću pisali smo u dva navrata. Prije godinu dana Renato je preživio tešku operaciju tankog crijeva nakon čega je smršavio do granice opasne po život. Nakon šest mjeseci otpušten je iz bolnice, težio je manje od 40 kilograma, mišići su mu atrofirali, ligamenti nogu bili su zgrčeni, a uobičajenu hranu organizam nije mogao prihvatiti i iskoristiti.
Potpora nepoznatih
Bilo je pitanje hoće li uopće preživjeti, a kamoli prohodati, jer je samo nemoćno ležao i potpuno ovisio o pomoći članova obitelji. I tada je počela pristizati pomoć čitatelja Večernjeg lista, kako iz zemlje tako i iz cijeloga svijeta. Dobio je Renato i novac za posebnu prehranu, dobio je sve medicinske potrepštine koje do tada nije mogao kupiti, dobio je sve što mu je bilo potrebno za povratak zdravlja.
A dobio je Renato i nešto najvrednije: potporu njemu nepoznatih ljudi i dobročinitelja koji su, makar i malim prilogom, nesebično pomogli tom mladom čovjeku kojemu je život bio ugrožen teškom bolešću.
Svakodnevna molitva
Renato Dodić pozvao nas je u kuću svoje obitelji kako bismo se uvjerili da se potpuno oporavio. Hodajući pred kućom, dočekao nas je širokog osmijeha, s dvadesetak kilograma više otkad smo ga, prije samo nekoliko mjeseci, iznimno mršavog, iscrpljenog i potpuno zgrčenog i nemoćnog ostavili u krevetu.
- Dogodilo se čudo! - kaže Renato. - Zahvaljujući ljudima dobre volje koji su mi pomogli te svakodnevnim molitvama i beskrajnoj vjeri u Boga, potpuno sam se izliječio i sada nastavljam studij na Bogoslovnom fakultetu! - u dahu je ispričao ono što mu je bilo najvažnije.
Renato već stabilno hoda, oprezno i polako ali sigurno, kako sam kaže, vratile su mu se sve funkcije organizma. Nakon tjelesnog, uslijedio je i potpuni povratak mentalnog zdravlja, vratilo mu se pamćenje, vid, sluh i govor, što je sve bilo poremećeno tijekom teške bolesti. To mu je iznova pobudilo nikada ugaslu volju za životom i nastavkom studija.
U 4 mjeseca 20 kilograma
- U samo četiri mjeseca dobio sam gotovo 20 kilograma, sada imam 59 i mogu jesti sve. Bio sam na kontroli u bolnici, gdje me moji doktori isprva nisu ni prepoznali, nakon čega su se svi skupili da me vide. Kako mi je počela pristizati pomoć, sve je krenulo na bolje. Osmi dan nakon Velike Gospe nestala je temperatura, a s njom i bolovi. Najprije sam se kretao pomoću kolica, zatim sam stao na noge uz hodalicu, pa na dvije štake, a onda samo na jednoj. U 2 sata noću 6. na 7. listopada izmolio sam jednu krunicu, legao u krevet i osjetio da se nešto događa s nogama. U 8 ujutro sjeo sam na krevet i čuo riječi "Ustani i hodaj!". Tada sam napravio svoje prve samostalne korake bez pomoći hodalice ili štaka, bez ičije pomoći. To je bilo čudo i čudo je za sve one koji hoće vjerovati. A to čudo ostvareno je preko čovjeka i preko zajednice, što nas uči da čovjek nikada ne smije biti sam i da Bog hoće da budemo zajedno.
Ići ću u misiju
Renato već ima velike planove. Zahvaljujući razumijevanju Kaptola, nastavlja studij - učit će kod kuće, a ispite polagati na fakultetu.
- Želja mi je dogodine završiti fakultet i da, kada budem svećenik, odem u misiju. Treba pomagati bolesnima i nemoćnima, radio sam posao bolničara, a na svom tijelu i u svojoj duši osjetio sam što znači tuđa pomoć. Za Božić bih poručio svima bolesnima, nemoćnima i odbačenima da se vrijedi boriti za samo jedan dan života, makar za samo jedan sat ili minutu. I neka ih nikada ne napusti nada u Boga, jer Bog ih neće ostaviti - kaže Renato.
DUŠKO TADIĆ
