U njihovom izvještaju se navodi da se katastrofa može izbjeći ako se smanje subvencije ribarskim flotama, a riba dobije zaštićene zone. Kad bi se izražavali novčano - to znači da bi godišnje u ribarstvo trebalo ulagati osam milijardi dolara želimo li da se i naši unuci hrane ovom zdravom i ukusnom vrstom.

No, uništavanje svjetskih zaliha ribe nije samo ekološko pitanje. Prema podacima UN-a, čak se jedna milijarda ljudi, uglavnom iz siromašnih zemalja, oslanja na ribu kao na glavni izvor bjelančevina u prehrani. Ako bi s time usporedili Hrvatsku, onda bi naša zemlja bila “bogata”. Naime, Hrvati godišnje pojedu samo osam kilograma ribe. S takvom brojkom smo na samome europskom dnu. Usporedbe radi, naši susjedi Talijani svake godine konzumiraju 24 kilograma ribe.

– Morski proizvodi iznimno su zdravi, i najmasnija riba sadrži manje kolesterola nego bilo kakvo meso. Treba se upitati kako promovirati ribu i morsku kuhinju među stanovnicima Hrvatske – kaže poznati kuhar Stephan Macchi, zvijezda RTL-ove emisije “Jezikova juha”.

Hrvatska prema ovim podacima nije veliki potrošač ribe, ali je nje ipak sve manje u Jadranu, kao i u drugim morima. Da bi se riba ipak spasila, UN-ovi stručnjaci preporučuju još nekoliko zahvata. Prije svega, trebalo bi drastično smanjiti broj ribarskih brodova i ribara, a glavninu od 27 milijardi dolara godišnjih poticaja trebalo bi usmjeriti prekvalifikaciji ribara.

Oko 30 posto svjetskoga ribljeg fonda smo uništili. Nade ipak imamo i ako u idućih 40 godina budemo ulagali u ribarstvo, količina ulovljene ribe, ali i zarade ribara, mogle bi biti veće.

- Prije dvadeset godina izišli bismo na more u sedam navečer i vratili se u sedam ujutro sa stotinu kilograma škampa u vršama; danas iziđemo u ponedjeljak ujutro i vratimo se u srijedu s tri kilograma", uspoređuje riječki ribar stanje u ribarstvu sjevernog Jadrana nekada i sada. Većina ribara, umornih od zanata koji im već dugo vremena ne donosi kruh na stol, za nestanak ribe krivi izlov prevelikog broja ribolovnih flota, ali i lošu ekološko-političku strategiju i Hrvatske i Europske unije.

Državnim poticajima koji su trebali stići do 8. travnja nema ni traga, cijena plavog dizela porasla je na 4,73 kune, a cijena ribe istodobno opada (od 30 do 40 posto), bune se ribari koji više ne vide smisla u odvezivanju svojih brodica, a s mora se kući vraćaju tek s pokojim kilogramom oslića, trlje ili škampa. Crne procjene da će za 40 godina ribe u sjevernojadranskom području posve nestati ne zabrinjavaju ih više od svagdašnjih problema – tvrde da riba dolazi i odlazi u ciklusima.

– U posljednje četiri godine situacija je izrazito loša – ribe je nedovoljno i komadi su nekvalitetni te osjetno manji; lovi se srdela, inćun te miješana riba, koju većinom otpremamo na domaće tržište – kaže vlasnik ribarskog obrta “Ugor” iz Kastva pokraj Rijeke i dugogodišnji ribar Ivan Bočina. Iako smatra da je ribarstvo daleko od toga da ga se proglasi vitalnom proizvodnom granom, Bočina tvrdi da će broj "ulovnih" dana porasti već potkraj ove godine.