Da je šutio, guverner Hrvatske narodne banke dr. Željko Rohatinski
vjerojatno se mogao osvjedočiti da je šutnja zlato. Da je šutio,
Bayerische Landesbank već bi bila uknjižena kao novi vlasnik Hypo Alpe
Adria Bank. Da je Željko Rohatinski šutio i prešutio sve oko te
bankarske prodaje, postao bi, kao i mnoštvo naših političara i visokih
državnih dužnosnika, koji u sličnim situacijama šute ili žmire.
Guverner HNB-a postupio je sasvim suprotno, pokazao se imunim na
političke pritiske i da ima kičmu. A pritisaka je bilo i iznutra i
izvana. Posebno je izgleda pritiskao bavarski premijer Edmund Stoiber,
kojemu je bilo stalo da "njegova banka" postane vlasnikom Hypo Alpe
Adria Bank. Stoiber je našim političarima pokazao kako se njihovi
strani kolege zalažu za ekonomske interese svojih zemalja, kako ih
podupiru i kako su se za ostvarenje tih interesa voljni koristiti
svojim političkim vezama.
Čak i kad znaju da tvrtke koje pritom podupiru i nisu bez grijeha. A
upravo je guverner Hrvatske narodne banke upozorio na takve grijehe
Bayerische Landesbanka, pokazavši da ne kani preko njih tek tako
prijeći. Što je posrijedi, o kakvom je grijehu riječ, Željku
Rohatinskom je izuzetno dobro poznato, jer je guvernerom HNB-a bio i
kad je spomenuta bavarska banka kupila Riječku banku.
Kad je nerezonskim poslovnim potezima stvoren gubitak od sedamdesetak
milijuna eura i banka dovedena pred bankrot, Bayerische Landesbak
vratio ju je hrvatskoj državi. Pametna je država banku uzela natrag,
"kupila" je za jednu kunu, ulupala u njezin oporavak milijune i prodala
je ispod stvarne vrijednosti Austrijancima. Tako je Hrvatska prodajući
Riječku banku, zahvaljujući (i) bavarskoj banci, zaradila kao Omer na
jajima. Je li onda Željko Rohatinski zlopamtilo ako traži jamstva za
buduće drukčije ponašanje te banke?
Da je postupio drukčije, obezvrijedio bi i svoju struku i sebe kao
osobu. Mogao je postupiti i na drugi način a da se to i ne dozna. No,
moralni su kriteriji toga uglednog makroekonomista, današnjega
guvernera Hrvatske narodne banke, a nekadašnjeg djelatnika Ekonomskog
instituta, makroekonomskog planera Privredne banke i Agrokora, drukčiji
od "kategoričkog imperativa" mnogih "naših uglednika". Jer, ovo s
Bayerische Landesbank nije i prvi put da se politika pokušava petljati
u guvernerove ovlasti, niti prvi put da je on udari po prstima.
Željko Rohatinski je osebujna hrvatska pojava. On se iznova pokazao kao
osoba s integritetom. Uvjetujući povratak njemačke banke davanjem
jamstava, Rohatinski je uime monetarne vlasti učinio ono što se
vjerojatno nitko iz tzv. čiste politike ne usudi. Postupak guvernera
HNB-a postupak je poštena i kompetentna čovjeka, rijedak i izuzetan u
državi klimoglavaca, u vlasti gdje su jawohl i of corse redoviti u
razgovorima sa zastupnicima europskih i svjetskih centara moći.
Rohatinski je pokazao da su u razgovorima s njima mogući i no i nein,
obnovio nadu da su u politici moguća načela struke i poštenja.
OSOBA TJEDNA - ŽELJKO ROHATINSKI
