Je, nekada su imali tržište cijele Jugoslavije u kojem je bio zabranjen uvoz i mogli su raditi što su htjeli. A mi smo za poštene tenisice išli u Trst i švercali ih... Osim toga, uspješnost tvrtke se ne mjeri po broju zaposlenih, već po produktivnosti i profitu. A to Borovo nije imalo niti na zatvorenom, monopolističkom tržištu kakvo je bila Jugoslavija... Kasnije, s otvaranjem tržišta, nije se ulagalo, normalno da je sve otišlo kvragu. Danas bi tih 500 radnika moralo imati veću produktivnost nego onih 23.000 prije ili bi moralo imati plaću 50€. A veću produktivnost postižeš jedino robotizacijom, nema druge... I to plakanje za komunizmom je smiješno, nikako da se maknemo od toga.

Prije uvođenja „ samoupravaljanja“ produktivnost rada je u jugoslavenskoj privredi bila 6-8 puta manja, a uvođenjem samoupravljanja je ona smanjena na 8-10 puta. Osim toga, „crveni manageri“ su to doživjeli kao razvlaščivanje! Za vrijeme posjete tvornici automobila u Kragujevcu, vidio sam grupice radnika, onda je 10-tak, tamo malo dalje,20-tak...I svi stoje i nešto pričaju.To obavljaju samoupravljanje, a pokretna traka teče.A znaš kako su doskočili traci? Umjesto da na njoj bude nanizan auto do auta, na njihovoj je traci bilo praznog prostora za još dva auta između dva susjedna. Osim toga su barem za polovicu usporili brzinu kretanja trake. Eto, drugovi samoupravljači su smislili kako će spojiti tehniku sa radničkim samoupravljanjem. (iz knjige Crveni menadžeri)

Pa nije 23000 ljudi u Borovu proizvodilo obuću. Borovo je proizvodilo gume za autombile, kamione,specijalne kamione i strojeve, tvorničko remenje i sl. u tisućama tona takvih proizvoda.