To su trenuci kad čovjek ne razmišlja. Sjećam se, čula sam zapomaganje, utrčala u dvorište i dok sam držala konop na kojem se po curicu u bunar spuštao Anto Marković, ponavljala u sebi što i kako trebam napraviti da bih je oživjela. Govorila sam si: “Mala mora živjeti, mora živjeti”. Pitala sam majku kako se zove i ponavljala joj “nije gotovo, nije gotovo” – prisjetila se odgojiteljica iz vrtića u Dardi Marijana Cmrečnjak dramatičnog spašavanja dvogodišnje Maje koja je upala u neograđeni bunar. To djelo jučer joj je donijelo zasluženu “Povelju humanosti Osječko-baranjske županije”. Povelju, kao priznanje za poduzimanje djela kojima je uz vlastiti rizik spašen život, primio je u istom slučaju i A. Marković, koji danas kaže da je sretan što je to mogao učiniti.
Skočio bez razmišljanja
– Nije bilo puno vremena za razmišljanje, išao sam pomoći – ističe čovjek koji se spustio u hladan bunar i iz njega izvukao beživotno tijelo djevojčice koju je Marijana vratila u život. Kako dodaje, vidio je Maju nedavno. Ispunio ga je, kaže, osjećaj radosti što dijete ima budućnost, a primanje povelje, zaključuju Majini heroji, za njih je – čast! Za razliku od njih, konobar Vedran Horvat više nikada nije vidio, kako kaže, mladu damu koju je spasio iz hladne Drave. – Ne znam ni tko je. No, nije ni važno, bitno je da je dobro završilo – ističe Vedran, koji je bez razmišljanja skočio za djevojkom koju je riječna struja već odvukla 30-ak metara dalje od broda na kojemu je radio. – Dok sam plivao, dozivao sam i druge ljude u pomoć, ali nisu se odazvali. Valjda su mislili da se šalimo – prisjeća se zamalo tragedije koju je hrabro spriječio. Povelju humanosti od dožupana Željka Kraljička, koji je i sam proveo osam godina u Caritasu, gdje je osiguravao dnevnih 1000 obroka za najsiromašnije u Pučkoj kuhinji, primio je i Tihomir Štrekelj, prvi Hrvat koji je stigao u pomoć u potresu stradalom Haitiju.
Dali krv više od 100 puta
Povelju su dobili i dr. Igor Berecki te Miroslav Škoro za fundaciju “Milo moje”. Kroz akciju “Daj pet” i danas se skuplja novac za Pedijatriju osječkog KBC-a, odjela gdje je liječena i dvogodišnja Maja s početka priče. Među nagrađenima je i stomatologinja u mirovini dr. Marija Domazetović, koja je godinama jedina brinula za zube djece s posebnim potrebama. Povelju je zaslužio i cijeli 6.e razred Osnovne škole kralja Tomislava iz Našica, koji već dvije godine organizira razne humanitarne akcije, ali i Gojko Brković, Branko Fajfer, Željko Kovačić, Slavko Pavin, Ivica Štorat i Đuro Vezmarović, koji su krv darivali više od sto puta.
