Teško da je bilo tko očekivao da će ideja Georgea Romera o mrtvacima koji ustaju kao posljedica nekog virusa poživjeti tako dugo. A pogotovo da će se uspješno seliti s medija na medij. S velikog ekrana hodajuća trupla iz Noći živih mrtvaca preselila su se na papir u obliku raznih stripova, a onda i na mali ekran.
Već osam sezona gledamo na Foxu seriju The Walking Dead, u nas prevedenu kao Živi mrtvaci. Ako je već iznenađenje da koncept poživi toliko dugo, možda je još i veće što toliko traje serija koja se temelji na priči o zombijima. A i ta priča temeljena je na istoimenom stripu za koji scenarij piše Robert Kirkman. S autorom stripa koji je preveden i na hrvatski imali smo rijetku priliku razgovarati na telekonferenciji s još malim brojem europskih novinara. Konkretan je povod bila još jedna serija napravljena prema Kirkmanovu stripu, riječ je o Outcastu, priči o egzorcizmu.
Manjkav u geografiji
Američki je autor očito našao nišu na koju se publika lako lijepi. Nije stoga čudo da se njegovi stripovi prodaju u 125 svjetskih zemalja. Kirkman je čovjek pun duha iako bismo prema sadržaju Outcasta ili Živih mrtvaca to teško zaključili.
– Pa ja sam Amerikanac, a mi smo dosta manjkavi u znanju geografije! Nisam bio na Balkanu, normalno, teško je očekivati da ću posjetiti baš svih 125 zemalja, ali pratim kako su moje priče prihvaćene u drugim zemljama, pogotovo onima u kojima je kultura nešto drukčija nego kod nas. Jako je zanimljivo vidjeti kako se doživljavaju moje priče u nekoj zemlji, zadovoljan sam što sam uspio napraviti priče koje mogu biti svjetske, prihvatljiva sadržaja većini – odgovara Kirkman na pitanje je li nekada pohodio naše krajeve. Danas Robert Kirkman radi u ImageComicsu gdje je jedan od pet suvlasnika, jedini među njima koji nije osnovao ovog uspješnog izdavača. Za tu kuću, među ostalima, radi još jedan odličan američki strip-umjetnik, Matt Hollingsworth, koji već više od 15 godina živi u Hrvatskoj, i to u Samoboru.
– Nismo se nikada upoznali, no poznajem njegov rad. U našim je krugovima vrlo poznat i popularan kolorist – kaže Kirkman pa nastavlja o uspješnom izdavaču iz kojeg danas izlaze grafičke novele temeljene na njegovim pričama.
– ImageComics bili su velika prilika i važan korak u mojoj karijeri jer su mi dozvolili slobodu, da priče koje radim ispričam na način na koji ja želim. Outcast je izravan proizvod toga. Ne moram više odlaziti izdavaču i uvjeravati ga da su priče o egzorcizmu danas popularne ili da je baš moj način najbolji način. Nemam obvezu konzultirati nekakav urednički kolegij o tome u kojem smjeru sadržaj mora ići. Ništa to više ne moram činiti pa se tako, barem mislim, rezultat i vidi – govori Kirkman. Pitamo ga je li očekivao ovako velik uspjeh serije The Walking Dead, odnosno Živi mrtvaci.
– Pa doista nisam očekivao da će Živi mrtvaci trajati tih osam sezona, no kada počinjem raditi, ni ne opterećujem se time da postignem neko posebno trajanje. Ali očito moram biti zadovoljan kada je serija tako uspjela, i po njezinu se trajanju vidi da ju je publika prihvatila. Kada sam počeo sa Živim mrtvacima, imao sam iza sebe nekoliko propalih projekata, nisam baš bio u situaciji da kažem da će ovaj strip postati film o zombijima koji će trajati godinama i godinama. Ono što jesam imao bio je scenarij za godine unaprijed već nakon izlaska prvog stripa. Imao sam u glavi priču kako će oni dospjeti do zatvora, gdje će biti sigurni i tamo početi stvarati malu civilizaciju – reći će jedan od najuspješnijih scenarista stripova danas. Kao inspiracija za stvaranje svijeta Živih mrtvaca poslužio mu je najtragičniji događaj svjetske povijesti – Drugi svjetski rat i holokaust, bio je to najsuvremeniji ekvivalent onome za što je scenarist mislio da će izgledati kao preživljavanje u apokaliptičnom okruženju. Takvo iskustvo čovječanstva gdje su gradovi rušeni bombardiranjem i gdje se ljudima događaju užasne stvari dale su Kirkmanu prilično točan osjećaj situacije u kojoj je čovjek stjeran do krajnjih granica.
Jednom sam prilikom bio na setu kada se snimala smrt jednog od likova. To je trenutak kada ekipa tuguje
Ako ste se čudili zašto se u seriji ne koristi riječ “zombi”, oni ne postoje u svijetu Živih mrtvaca i likovi nisu gledali filmove Georgea Romera. Ni u jednom trenutku, međutim, Kirkman nije razmišljao o tome da će priča o zombijima doprijeti do televizije. Ipak je riječ o kanibalizmu jer zombiji su živi mrtvaci koji jedu druge ljude. Očito, bio je poprilično u krivu.
– Razlog zbog kojeg su serije iskočile općenito, pa onda i ove koje se temelje na mojim stripovima, jesu sjajni glumci. Kod Outcasta je tu i element intenzivne i osobne priče koja ima i tu kul komponentu natprirodnog. Glavni je lik jako slojevit, a i priča je koncentrirana na dinamiku između likova, ne na spektakl. Također, većina se filmova o egzorcizmu bavi konkretnim slučajem istjerivanja vraga, dok Kyle iz Outcasta ne želi tek protjerati demona, nego ga i uništiti. To Outcast izdvaja od ostalih takvih serija, odajemo počast žanru istodobno ga osvježavajući. Isto tako, razlog zašto publika danas gleda takve serije jest i u tome da donose napetost i uzbudljivost, ali i bijeg od stvarnosti u jedan drugi svijet koji se ne doima tako nezamislivim. Čini mi se da smo uspjeli ponuditi jednu drukčiju vrstu zabave pa se možemo nadati i da ćemo u nekom trenutku natjerati ljude da prestanu gledati Igru prijestolja – našalit će se pomalo Kirkman s popularnom serijom snimanom u Hrvatskoj.
Volim intenzivne stvari
Proces stvaranja likova otkrit će i da u Živim mrtvacima ima i samog Kirkmana. Kao mladić radio je u pizzeriji pa je tako i jedan od popularnijih likova serije, Glenn, također radio u pizzeriji. U vrijeme kada je počeo raditi na stripu nije imao djece pa je odnos između glavnog lika Ricka i njegova sina Carla temeljio na odnosu sebe i svojeg oca. Danas kada ima obitelj, odnos temelji na sebi kao ocu i svojem sinu.
– Strip ima jedan nivo sumornosti i poseban prikaz nasilja. Uvijek mi je zanimljivo vidjeti kako će se priča s papira prenijeti na ekran jer strip nije pokretna slika i nema zvuk pa tako ista scena na ekranu izgleda daleko eksplicitnije i ekstremnije nego na papiru. Logično, jer kod papira ste ograničeni na okvir ili tablu, dok je ekran fluidan. Jasno, oba medija imaju svoje prednosti i mane pa iskustvo nikad nije isto. Osobno volim raditi intenzivne stvari pa i pri prenošenju na drugi medij nastojim da se to maksimalno pojača i to jednostavno zato što u tome i uživam – opisuje američki scenarist razlike između medija.
Serije su danas, poglavito u odnosu na filmove, donijele mogućnost bitno šireg pristupa, serija je svojom duljinom daleko pogodnija da se tema i likovi u njoj razviju pa nije čudno što su zapravo danas i popularnije nego filmovi, mišljenje je koje se moglo začuti za razgovora s Kirkmanom.
– Nema dana kada nisam na setu. Što zapravo nije točno! Naime, svoj posao izvršnog producenta shvaćam vrlo ozbiljno jer želim da se serijom postigne ono što se postiglo stripom, pa i više od toga. Moj je posao raditi sa scenaristima serije kako bih pomogao da se ona pravilno usmjeri u odnosu na strip, da se prenese ideja s table na ekran, a to ne zahtijeva puni angažman. Imam dosta posla i između rada na The Walking Dead, Fear the Walking Dead i Outcast pa nisam u mogućnosti biti stalno na setu. Ali moram reći da prepoznajem kako je serija serija, a strip strip. Samo u stripu imam potpunu kontrolu da mogu raditi što god želim, u seriji sam ipak potpora – objašnjava Kirkman. No u radu na seriji postoji jedan problem. A to je odnos s glumcima koji, kako je i nama rekao, nose njegove serije.
– Nije mi ugodno. Jednom sam prilikom bio na setu kada se snimala smrt jednog od likova. To je trenutak kada ekipa tuguje, a glumac koji odlazi nervozan je jer zna da je to kraj njegova sudjelovanja. Tužan je to trenutak koji u meni budi neki čudan osjećaj s obzirom na to da sam ja taj koji je odredio da lik mora otići, a pri tome sam u razradi to i čvrsto zastupao smatrajući kako je ta smrt za seriju iznimno važna. I sada sam okružen ljudima koji zbog toga žale. Ekipa funkcionira kao obitelj, druže se vikendima, unajmljuju kuće u kojima žive s obiteljima pa doista nije jednostavno nekome priopćiti da uskoro više neće moći biti dio toga – reći će Robert Kirkman.
Zanimljiv je i njegov pogled na činjenicu da Živi mrtvaci unatoč sjajnoj gledanosti ipak nemaju nagradu Emmy. Njemu je, kako kaže, gledanost ipak daleko bitnija i uvijek će je zamijeniti za Emmyje.
Skromno će reći da je tijekom svih sezona emitiranja Živih mrtvaca doista bila cijela gomila sjajnih serija koje bi i sam odabrao prije Živih mrtvaca, poput Breaking Bad, Momaka s Madisona, Domovine, Amerikanaca ili American Horror Storyja. No, u jedno mi ljubitelji Živih mrtvaca možemo biti sigurni – Robert Kirkman sigurno neće biti taj koji će prekinuti sa serijom. Budu li ljudi i dalje htjeli uživati u priči o zombijima, kaže da nema problema da napravi i tisuću izdanja Živih mrtvaca. Jer, priču o propasti civilizacije sve do razine mračnog srednjeg vijeka pa onda o njezinu ponovnom rađanju danas je doista moguće ispričati. Na kraju krajeva, Kirkman je svoju priču o apokalipsi oblikovao kao upozorenje. Živi mrtvaci govore o tome kako je bolno kad nam se oduzima to što imamo, čak i kad to nije baš tako sjajno. Poruka je da treba biti zahvalan za sve što čovječanstvo danas ima. Ali, reći će, sasvim je siguran da će strip Živih mrtvaca nadživjeti seriju tako da se Kirkmanovih zombija sasvim sigurno nećemo riješiti tako skoro. Neka ih, pa makar ih shvaćali kao najmračnije upozorenje.
>> Mi Slavonci u Robin Hoodu nabavili smo i top izrađen u Essenu
>> Seriju 'Počivali u miru' gledat će i Amerikanci
