Smrt petogodišnjeg dječaka s Korčule koji je u subotu poslijepodne stradao u dječjoj igraonici Čarobni grad, smještenoj ispod tribina Hajdukova stadiona na Poljudu, još se istražuje. I dalje se ne zna hoće li Općinsko državno odvjetništvo podizati prijave ili je riječ o nesretnom slučaju.
Sprave na vještačenja
– Još se ništa ne zna. Istraga traje. Izuzeti su atesti i sprave na kojima je dječak stradao. Potrebno je obaviti vještačenja – rekla nam je Rene Laura, glasnogovornica Županijskog državnog odvjetništva u Splitu.
Petogodišnjak iz Pupnata na Korčuli smrtno je stradao igrajući se na trampolinu. Obdukcijom je utvrđeno da je uzrok smrti vješanje.
Nije lako utvrditi što se dogodilo. Iako sigurnosne kamere pokrivaju cijelu igraonicu površine 2000 četvornih metara, na snimkama se ne vidi trenutak tragedije.
– Ne znam kako je uopće moguće da se takvo što dogodi! To je užasno! Sigurnosti djece pridajemo najveću moguću pozornost. Kada smo opremali igraonicu, sprave smo kupovali od ovlaštenih proizvođača, obložili smo svaki zid i kutak, u potpunosti poštovali zakon, čak i više od toga! – kaže Vangel Likuševski, voditelj igraonice.
Naglašava kako su svi djelatnici Čarobnoga grada duboko potreseni i suosjećaju s roditeljima. Likuševski je bio u blizini u trenutku tragedije. Nije mu jasno kako je dječak mogao stradati.
– Bio sam tu kada su ga pokušali reanimirati i na hitnoj pomoći s roditeljima. Strašno nam je zbog svega. Čarobni grad i njegov vlasnik Nikola Vujčić ponudili su roditeljima svu moguću pomoć, počevši od organiziranja sprovoda i pokrivanja troškova – kaže Likuševski.
Dječakov otac navodno je bio na utakmici Hajduka i Hrvatskog dragovoljca, a majka je u Čarobnom gradu bila s petogodišnjakom i njegovim dvogodišnjim bratom.
– Neizmjerno nam je žao zbog tragedije, ali roditelji moraju znati da mi nismo čuvaonica djece. Mi smo sportsko-rekreativna udruga. Naše su tete animatorice. Prema zakonu ne bi ni morale biti s djecom – tvrdi Vangel Likuševski.
Čarobni grad, u kojemu se tijekom vikenda igra i 500 djece, jučer je bio sablasno pust.
Odluka nakon sprovoda
Likuševski kaže da su mogli nastaviti s radom nakon očevida, ali nisu. Sigurno je da će biti zatvoreni do pokopa stradalog dječaka, na koji odlaze svi zaposlenici Čarobnoga grada, a što će biti dalje, još nisu odlučili.
– To je prestrašno! I ja svoje troje djece često vodim u Čarobni grad, to je bila jedina prava igraonica u gradu, najbolja. Ne znam gdje je dijete uopće sigurno i gdje da se igraju ove zime?! – rekla nam je jedna zabrinuta majka iz Splita.
Roditelji neutješni, a u igraonici tvrde: Učinili smo sve za sigurnost
Splitske su mame šokirane. “To je bila najbolja igraonica u gradu. Gdje su djeca uopće sigurna i kamo ih voditi na igru ove zime?!”, pitaju se u nevjerici
Komentara 25
Čim je vujčićevo ne može biti dobro......
21Century@ Vi niste dobro pročitali ni razumjeli moj komentar.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Trebalo mi je par dana da se uopće toliko priberem, da bih išta mogao komentirati o ovoj tragediji. Strašno me ovo pogodilo, premda sam \'\'nitko i ništa\'\' malenom anđelu, a kako je onda nesretnim roditeljima i obitelji, ne mogu ni zamisliti. Moja iskrena i duboka sućut. Iz kojeg je razloga, pitam se, uvažena sutkinja ignorirala želju roditelja da se nad tijelom djeteta ne izvrši obdukcija? Nije li svima bilo jasno kako je do tragedije došlo, s obzirom na vidljive vanjske tragove uzroka smrti (užasno mi je tako uopće napisati, ali tako jest). Da li je sutkinja odjednom postala toliko savjesna i revna da je zatražila i nepotrebno, ili nam je sustav, preko odredbe iste sutkinje, želio nešto jasno poručiti? Dragi roditelji, odluke o vašoj djeci nećete donositi vi, nego sustav! Ne možete vi voljeti, poštivati, skrbiti o svojem djetetu, vašim srcima i dušama, nego će to umjesto vas učiniti sustav! Nepoštivanjem volje roditelja nad svojim preminulim djetetom, uvažavajući njihovu neizmjernu tugu i bol, sustav nam jasno daje do znanja da su sva naša prava - samo privid. Ali zato retorike ne manjka, pa će sustav, preko svojih poslanika, uputiti izraze sućuti. E, stvarno ste pretjerali. Gdje će se djeca igrati preko zime? S jedne strane mi je žao ako se djeca doista neće imati gdje igrati preko zime, ali s druge strane moram razumski pitati: gdje su se, dragi roditelji, djeca stoljećima igrala, prije no što vam je sustav prodao \'\'rog za svijeću\'\' i uputio vas s djecom u igraonice? Nisu li stoljećima djeca odrastala u igri s braćom i sestrama, mamama i tatama, bakama i djedovima, bratićima, sestričnama, drugom djecom... loveći se i trčeći kalama, igrajući se skrivača, škole, graničara, \'\'ide maca oko tebe\'\'...? Zašto, dragi roditelji, dozvoljavate da vam sustav servira društvene norme, da vašu djecu pripremi kao buduće ovce za šišanje, koje ne smiju imati kreativnih sposobnosti, osjećaja slobode, veselja u kontaktu s bližnjima ili drugom djecom? Trebaju li igraonice zamijeniti tako divne i tople načine odrastanja, kakve pamtite, vjerojatno, i sami? Sustav će učiniti SVE ŠTO JE U NJEGOVOJ MOĆI, da vašem djetetu priušti \'\'društvenu obitelj\'\', umjesto prave, rođene obitelji. Nepatvorenu, prirodnu okolinu, sustav će nastojati zamijeniti umjetnom, šarenom, naoko privlačnom, ali (navodno) strogo kontroliranom. Da, strogo kontroliranom u smislu da ste u takvim \'\'ustanovama\'\', ustvari, zatočili dijete, ali kada treba strogo kontrolirati (nadzirati) tu samu djecu, da im se ništa ne dogodi, onda se događa ovakav užas. Zamislite koliko se rapidno navikavamo na neprirodan i kontroliran (usmjeren) način života, kada se (javno) pitamo - Gdje će nam se djeca igrati preko zime?, jer se zatvara igraonica. Dragi roditelji, niste krivi što su igraonice i vrtići jedina mjesta gdje možete ostavljati svoju djecu. Kriv je sustav, ta amorfna masa neljudskosti, koja poput amebe mijenja oblik i proždire sve više ljudskih sloboda. Ljudska prava su proizvod sustava, kao fenomen apsurda, koji se pojavio upravo stoga što taj isti sustav otima i posljednju slobodu i neotuđivo pravo svakog čovjeka i roditelja, a to je pravo na skrb i odluku o vlastitom djetetu. Niste krivi, dragi roditelji, što morate crnčiti po cijele dane i što, usprkos tome, nemate dovoljno sredstava da dostojno živite. Niste krivi što se osobno i direktno po cijele dane možete brinuti o vašoj djeci. Kriv je usrani sustav. Najveća je žalost u svemu tome što ćemo svi mi prije osjetiti neku krivicu, pa čak si umišljati krivice, dok će pravi krivac, sustav, beskrupulozno dalje uništavati naša dostojanstva, naše živote. Matija (Gubec), uskrsni nam čim prije!