Siščanin Marko Klarić, 19-godišnji student prve godine Pravnog fakulteta u Zagrebu, priprema se na odlazak u Ameriku. Ne odlazi tamo u turistički ili studijski posjet, nego u nadi da će mu liječnici u klinici Mayo u Rochesteru (Minnesota) pomoći da svlada maligni tumor i da ne ostane bez dijela desne šake. Odlazi bez financijske pomoći Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, koji je njegovu zamolbu odbio s obrazloženjem kako se i u Hrvatskoj može provesti liječenje.
- A u Hrvatskoj mi, nakon prošlogodišnje operacije šake i 28 doza zračenja, nude amputaciju dva prsta i dijela šake, a ja to ne želim. Ljudi, pa ja imam samo 19 godina, želim se baviti sportom, voziti automobil, pružiti ruku drugoj osobi, pomilovati djevojku... Želim biti fizički potpun, a to u Hrvatskoj ne mogu postići. Lani sam prošao brojne bolnice, operirana mi je šaka i izvađena jedna od metakarpalnih kosti, a kada je došlo do recidiva fibrosarkoma, predlažu novu operaciju. U jednoj od medicinskoh ustanova mi je sugerirano da nastavim liječenje u inozemstvu jer u Hrvatskoj imamo dobre doktore, ali nema novca ni mogućnosti. Stupio sam u kontakt s klinikom Mayo u SAD-u i pozvali su me za 19. siječnja - kaže Marko i nastavlja:
- Spremam se na put, moji su roditelji unatoč skromnim mogućnostima podigli kredit zaduživši se u tolikoj mjeri da nam je ugrožena egzistencija. Vjerujem da je odbijenica HZZO po propisima, ali ipak sramno je da je kod njih čovjek samo broj na kartonu. Zar nakon tolikih godina koliko su moji roditelji plaćali doprinos za zdravstvo, a malo su ili ništa koristili, ta institucija nije u stanju sudjelovati u troškovima za liječenje bolesti koja je rijetka i u Hrvatskoj nema iskustava u njenom liječenju, što su mi potvrdili i liječnici? - pita Marko.
Marko Klarić, dotad uvijek zdrav mladić, početkom prošle godine kao maturant sisačke Gimnazije, osjetio je probleme zbog kvržice na šaci. Obratio se liječnicima i na Rebru je utvrđeno kako se radi o tumoru koji treba operirati. U to vrijeme se nije znalo kako je riječ o vrlo rijetkome malignom tumoru. Nalaz je došao kasnije i marko je odmah podvrgnut zračenju. Nakon toga kratko vrijeme je sve bilo u redu, ali došlo je do recidiva.
- Hvala Bogu, barem zasada se tumor nije ponovio na nekom vitalnom organu nego na šaci, pa su liječnici predložili amputaciju dva prsta i dijela šake. Amerikanci mi bude nadu da imaju bolje rješenje od sakaćenja, kakvo mi predlažu u Hrvatskoj. Poslao sam im dokumentaciju, nisu me odbili, pozvali su me i nadam se da će mi pomoći - kaže Marko. Ističe kako nema riječi kojima bi zahvalio doktorici Svjetlani Anić-Birać iz sisačkog Zavoda za javno zdravstvo koja je od početka bolesti, u svoje slobodno vrijeme pomagala njemu i njegovim roditeljima u potrazi za liječnicima u Zagrebu.
- Iskreno su me obradovali svećenici vlč. Branimir Motočić iz župe Svete Marije i fra Anđelo iz župe Svetog Josipa, koji su pozvali vjernike da daju priloge za moje liječenje i svima koji su na taj način pomogli od srca zahvaljujem. O tome ništa nisam znao i uistinu su me dirnile te geste, a htio bih zahvaliti i mojim profesorima, pogotovu razrednici prof. Ljiljani Klepac, koji su bili uz mene i pomagali mi, te mi omogućili da završim razred i položim maturu - zaključuje Marko.
Željko Grgurinović
