Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, područje
današnje Karlovačke županije imalo je 184.577 stanovnika, a
popis iz 2001. godine otkriva brojku 141.787, što znači da
je tijekom jednog desetljeća negdje “izgubljeno”
42.790 ljudi! No, to nije kraj dramatičnih pokazatelja. Demografi,
naime, tvrde kako je realna procjena da ta županija danas nema
više od 137 tisuća stanovnika.
Realni pesimizam
– Ako se ovakav trend nastavi, za tridesetak godina imali
bismo samo sto tisuća stanovnika – zabrinuto analizira
dramatične podatke karlovački župan Ivica Horvat. Zbog svega toga
Karlovačka županija ima najlošiju demografsku sliku u
državi. Jer na 1023 rođena djeteta dolazi 2087 umrlih, što
indeks vitalnosti zaustavlja na katastrofalnom broju 49. Horvat dodaje
da su pesimistične prognoze, na žalost, realne i da ih potvrđuje i
nepovoljna starosna struktura stanovništva. U ukupnoj
populaciji broj starijih od 60 godina popeo se na više od 25
posto, a u isto se vrijeme smanjuje broj djece i mlađih do 20 godina. S
težinom situacije slaže se i Željko Štajcer, šef
odjela za ženske bolesti i porode u karlovačkoj Općoj bolnici. No, za
njega, riječ je i o trendovima koji prate sva moderna zapadna
društva.
– Što je bitno mladome čovjeku? Najprije
osiguranje egzistencije kroz posao i stan. Morate znati da
višečlanih obitelji više nema. Život se ubrzava,
odgađa se ulazak u brak, obitelji se zasnivaju u starijoj dobi zbog
duljeg obrazovanja i izgradnje karijere. Sve je manje onih koji žive na
selu i tako više nema potrebe, kao prije, da obitelji rađaju
radnike – nabraja uzroke Štajcer i napominje kako
je blizina Zagreba Karlovačkoj županiji dodatna otegotna okolnost.
Goli opstanak
– Zagreb nudi toliko toga atraktivnog da ambiciozni mogu tamo
zadovoljiti svoje potrebe – dodaje Štajcer.
– Ovo je za nas prvorazredno pitanje, jer je riječ doslovno o
golom opstanku. Kako nacionalni populacijski program stimulira svako
treće dijete, mi smo odlučili osigurati pomoć za drugorođeno
dijete. Tako ćemo izdvajati do 500 kuna u prvih šest mjeseci
svakom drugorođenom – odlučan je Horvat.
– Novac, odnosno standard iznimno je važan za
zasnivanje velike obitelji. Možda će zazvučati grubo, ali ako dijete
gledate s aspekta troškova, onda ono od rođenja pa do
osamostaljenja roditelje košta kao prosječna kuća
– dodaje Štajcer.
Nije rat kriv za sve
Mnogi su mislili kako su posljedice četiri ratne godine presudno utjecale na katastrofalno stanje. Međutim, brojevi otkrivaju drugu sliku. Tako su 1992. bila rođena 1104 djeteta, 1993. godine 1151 dijete, dvije godine poslije 1136, a svojevrsni bum dogodio se 1996. godine sa 1339 rođene djece, uz najmanji “gubitak” u prirodnom prirastu od minus 569. A 2004. rođena su 1023 djeteta, uz negativni prirodni prirast od minus 1064. Veći je problem ratna posljedica da se na nekad okupirane krajeve vraćaju isključivo starci. U hrvatskim okvirima, a gledajući prema indeksu vitalnosti, to je područje uvjerljivo na dnu.
