Rokova priča potvrđuje onu dobro znanu uzrečicu – vjeran kao pas. Iako je živio u jednom divnom dalmatinskom mjestu, život mu nikako nije bio divan. Vlasnik se nije dobro brinuo o njemu, nekoliko puta ga je udomljavao, no Roko mu se vjerno vraćao.
Kada je vlasnik prije godinu dana umro, brigu o Roku preuzeli su susjedi. Imao je hranu i vodu, no često nije imao zaklon i znao je spavati pod vedrim nebom. Nitko ga nije čuvao, nitko se nije brinuo o tome boli li ga što. Lutajući ulicama bio je nepažljiv i stradao je od automobila, Roko još uvijek malo šepa. Prije nekoliko mjeseci na ulici ga je napao pas, ozljeđeno mu je uho i prednja capa. Kad je stigao u Zagreb, bio je jako loše.
– Cijeli vikend proveli smo na pretragama, infuzijama. Nalazi su ukazivali na piroplazmozu, bubrezi su mu bili loše, doslovno se borio za život. Na sreću, uz dobru terapiju i brižnost tete čuvalice lijepo se oporavio. Uho mu je lijepo zaraslo, prednja capa ga još malo boli, no i to će proći. Ono čime nas je Roko osvojio je njegova divna, dobroćudna i smirena narav. Iako nas nije poznavao, s puno povjerenja i strpljenja odlazio je s nama veterinaru na kontrole, pretrage, snimanje rentgenom. U čekaonici, ali i vani na ulici, mahao je repom i veselio se baš svim psima... Malenima, velikima, živahnima i mrzovoljnima. Kod tete čuvalice ga ni nestašni štenci nisu uspjeli izbaciti iz takta, samo ih gleda i dobroćudno maše repom – kaže volonterka koja je spasila Roka. Ima oko sedam godina, većeg je rasta, cijepljen protiv zaraznih bolesti, bjesnoće, čipiran i kastriran. U privremenom je domu u okolici Samobora gdje ga možete upoznati, informacije na 091/37-72-682.
