Romana Bindera, direktora (dosadašnjih) tvrtki Vladimira Zagorca u Hrvatskoj, dobro znaju u zagrebačkim krugovima poduzetnika, estradnjaka, poslovnjaka, novinara i TV zvijezda, a javnosti je postao poznat lansiranjem afere Zagorec. Do sastanka savjetnika za nacionalnu sigurnost predsjednika RH i Vladimira Zagorca, koji je prilično potresao političke krugove u Hrvatskoj, došlo je nakon sastanka Bindera s predsjednikom Stjepanom Mesićem u rezidencijalnoj vili Weiss na Pantovčaku. Otad Binder, bliski Zagorčev prijatelj, bježi od medija.

- Bio bih najsretniji da sada uopće ne razgovaramo  rekao mi je na početku intervjua. No, nakon što su dva sudionika sastanka podastrla svoje verzije za medije (Stjepan Mesić i novinar Romano Bolković), Binderu je "prekipjelo".  Mesić i Bolković rekli su svoju istinu, a ja ću reći  pravu  kaže. Sudionici sastanka (Mesić, Perković, Bolković i Binder) slažu se tek da je razgovor održan. Što je htio državni vrh, što Zagorec, a što je bio predmet "trgovanja", već postoji više inačica. Binder iznosi svoju.

Kako je došlo do ovog, za javnost prilično čudnog sastanka prijatelja i suradnika generala Zagorca, čije izručenje čeka RH, s predsjednikom države?
- Potkraj veljače ove godine nazvala me moja prijateljica Vanja i rekla mi da bi Romano Bolković, TV novinar, želio sa mnom, kako je rekla, popiti kavu. Odgovorio sam joj da Bolkovića poznam, da ima moj broj mobitela i da me može nazvati, da nema problema. Nisam znao o čemu je riječ. Nedugo nakon toga nazvao je Bolković, predložio da se nađemo i nakon još jednog poziva, dogovorili smo sastanak u poznatoj zagrebačkoj parfumeriji gdje se može popiti kava. Rekao mi je, u ležernom razgovoru, "nazvali su me oni odozgora i voljeli bi s tobom popričati". Nije mi tada još uvijek bilo jasno tko su oni odozgora. Nisam se odmah bio sjetio da je Bolković prijatelj sa Stipom Mesićem i da se  tim prijateljstvom često znao hvaliti. Rekao mi je da bi htjeli sa mnom razgovarati o slučaju Zagorec te da od razgovora ne može biti nikakve štete.
Prihvatili ste poziv, što vam je prije toga rekao Zagorec?

- U principu prihvatio sam otići "gore", no otišao sam prije u Beč i obavijestio Vladimira Zagorca o Bolkovićevoj inicijativi i razlogu našeg sastanka. Zagorec je bio vrlo skeptičan, zapravo ljutit, kritizirao me. Rekao mi je: Nema s njima nikakvog razgovora, namjestili su mi tobožnje dijamante preko njihova prijatelja Petrača, sredili mi kazneni postupak, tjeralicu, a sad bi htjeli razgovarati...

Dakle, Zagorec je bio protiv vašeg sastanka s Uredom predsjednika? 
- Prvog dana. Sutradan sam opet otišao do Zagorca i pitao ga je li to njegova definitivna odluka, da se s njima ne razgovara, no tada se Zagi već bio smirio. Rekao mi je neka ja procijenim i odlučim, da mu javim kako se stvari dalje razvijaju. Nakon povratka iz Beča, nekoliko dana poslije, Romano me pozvao k sebi u stan i tom mi je prilikom prvi put izravno rekao da bi sa mnom htio razgovarati predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost Saša Perković.

Govorite o prvom sastanku u kafiću na Britanskom trgu. Kako je Perković nastupio?
- Bolković mi je telefonom zakazao sastanak s Perkovićem u kafiću "Britanac" oko 13 sati. Gotovo da nije bilo drugih gostiju, što je bilo čudno za inače vrlo prometan kafić. Upoznali smo se, popili kavu te mi je Perković doslovno rekao: Prenesite pozdrave Zagiju. Mi mu nudimo rješenje njegova problema u Hrvatskoj, rekao mi je Perković nakon pozdrava. U zamjenu za neke materijale i informacije koje njih zanimaju.

Koje informacije i materijale?
- U slengu mi je rekao da te informacije i materijali trebaju imati puno mesa. Pitao sam ga koje bi garancije Zagorec mogao imati s njihove strane, s obzirom na to da su, smatrao sam, stvari otišle već predaleko (istraga, pritvor, tjeralica, medijska haranga). Perković mi je odgovorio da se za to ne moram brinuti, jer da to predsjednik garantira, što znači da to može i srediti.  

Kako je reagirao Zagorec nakon što ste mu rekli o kakvoj je kombinaciji riječ?
- Ponovno sam otišao u Beč i reproducirao mu cijeli razgovor s Perkovićem. Ponovno mi je rekao da on njima ništa ne vjeruje, da ponuda nije uvjerljiva, da je riječ o prijevari. Zamolio sam ga da još razmisli. Zagorec mi je tada rekao: Da su željeli od mene informacije, onda bi vjerojatno razgovor inicirali na samom početku kaznenog postupka, a ne sad nakon tjeralice, pritvora, kad je mnogo teže nešto dogovoriti, srediti s Državnim odvjetništvom. No, odlučili smo da ipak pokušam.

Tada dolazi do sastanka s predsjednikom Mesićem?
- Čuo sam se s Bolkovićem. Ugovorio mi je u nedjelju sastanak s predsjednikom u njegovoj vikendici, u doba ručka, no naknadno mi je Romano javio da je predsjednik zauzet i umoran te da od sastanka neće biti ništa. Kratko vrijeme nakon toga nazvao me Perković i predložio da se nađemo, opet u "Britancu", u ponedjeljak 12. ožujka, oko 20 sati. Došao sam u dogovoreno vrijeme, a stigao je i Perković s vozačem i rekao mi da idem na razgovor u vilu Weiss.

Prošli smo sva osiguranja, a da me nitko nije pitao ni osobnu kartu. U velikoj blagovaonici već nas je čekao Bolković te sam shvatio da tu nema improvizacije, sve je bilo aranžirano. Sva trojica naručili smo piće, čekali smo predsjednika koji je još imao neke protokolarne obveze. No, stigao je i svi smo prešli zajedno u jednu manju sobu, na kavu. Pa mi se već znamo, rekao mi je predsjednik, što je bilo i točno, premda je poslije u intervjuu rekao da me nikad prije nije vidio. Istina je da nas je jednom prilikom prije upoznala njegova kći.

Kako je tekao razgovor, što je predsjednika zanimalo i je li bilo govora o jamstvima Zagorcu?
 Zahvalio sam mu na ljubaznosti, no rekao sam mu da sam pomalo iznenađen temom razgovora i ponudom koju sam čuo od g. Perkovića, s obzirom na to da znam za njegove specifične odnose s Hrvojem Petračem. Tu moju opasku Mesić nije komentirao, gledao je u vrhove prstiju. Rekao mi je da je Zagorec vrlo zanimljiv s obzirom na funkciju koju je obnašao. Mesić je bio uvjeren da upravo Zagorec ima informacije o tajnim računima u inozemstvu, o kupnji i isplati za oružje u prvim godinama rata za Hrvatsku, o tome koliko se od tih sredstava slijevalo, privatno, obitelji Tuđman. Zanimale su ga još sumnjive privatizacije, gdje su mnogi nizašto dobivali doslovce sve.

Što je predsjednik očekivao od Zagorca?
- Naglasio je da bi o svemu tome Zagorec ne samo trebao progovoriti nego bi trebao predočiti dokumentaciju koja bi potvrđivala vjerodostojnost onoga što njih zanima. Bio sam prilično iznenađen, jer mi se kao političkom laiku činilo da to ipak nije posao predsjednika Republike, nego policije i tužiteljstva, ali sam to prešutio i nisam komentirao. Jedino sam pitao kako to misle tehnički realizirati, jer je Zagorec u Beču, a zbog tjeralice se ne može vratiti u Hrvatsku.

S predsjednikom ste u vili Weiss dogovarali i te detalje?
- Da, ležerno mi je odgovorio  tu neće biti problema. Rekao je da će Saša (Perković) otići u Beč na razgovor sa Zagorcem i da će se tamo sve dogovoriti, i o informacijama koje im trebaju, i o njegovu statusu i kaznenom postupku koji se vodi u Zagrebu.

Predsjednik, a i Bolković u intervjuima su tvrdili da Zagorcu nije nuđeno ništa takvo u zamjenu, da to može raditi samo tužiteljstvo?
- Pa zato i ja sada dajem intervju. Prava istina je drukčija. Rekao sam im da sam siguran da Zagorec uopće ne želi razgovarati o statusu pokajnika, jer da nikad nije ni vidio dijamante, a kamoli ih zadržao, te da drži kako je sve to poteklo od Hrvoja Petrača. Prenio sam im stav Zagija: Želim razgovarati isključivo o obustavi kaznenog postupka protiv mene. Na to je predsjednik rekao da će sve biti izvedeno u velikoj konspiraciji, da nitko neće znati kako je on došao do tih dokumenata, a da će, nakon što Zagorec da njima ono što oni žele, u Beč otići i državni odvjetnik Bajić. I, pazite  srediti formalnopravnu situaciju na zadovoljstvo Zagorca. Eto, to je izjavio predsjednik.

Zašto vam je to bilo čudno, pa i vi i Zagorec ste očekivali baš takvu vrstu deala s pravosuđem?
- Bio sam više nego iznenađen, što se vjerojatno vidjelo i na mom licu, na što mi je predsjednik, podignuvši ruku k uhu, kao da telefonira, rekao: Sad sam spreman nazvati Bajića i srediti situaciju u korist Zagorca ako nam da ono što od njega očekujemo i tražimo. Iskreno moram reći da sam u tom trenutku zaista povjerovao da predsjednik u cijelosti kontrolira državnog odvjetnika Bajića, a posebno nakon predsjednikovih riječi da će Bajić osobno dovesti Zagorca pred sutkinju Ernu Dražančić, koja će uzeti njegov iskaz. A nakon toga će, na Bajićev prijedlog, obustaviti postupak protiv Zagorca.

Kako su to mislili učiniti, kako obustaviti postupak?
 Zbog nedostatka dokaza. Saša Perković se oglasio samo u tom trenutku i rekao da je on takve i slične razgovore obavljao i vodio dosad puno puta i da mu je jasno kako to treba izvesti.

Vi ste povjerovali tim izjavama predsjednika? Kad ste sve prenijeli Zagorcu, je li i on dijelio vaše uvjerenje?
- Ja jesam povjerovao, no Zagi, na svu sreću, nije! Ni tada ni poslije kad je konačno došlo do susreta s Perkovićem u Beču.

Od razgovora s predsjednikom u vili Weiss do sastanka u Beču proteklo je nekoliko mjeseci?
- Nakon vile Weiss nitko nam se nije javljao gotovo dva mjeseca, što me je jako začudilo. Bio sam kod Romana Bolkovića, pa je on, preda mnom, iz svojeg stana nazvao predsjednika. Prenio mi je kako je predsjednik rekao da će sve što je dogovoreno u vili Weiss 12. ožujka biti ostvareno s njegove strane. U međuvremenu je Zagi u Beču na nekoliko dana bio lišen slobode te sam opet zaključio kako od dogovora s Pantovčakom više neće biti ništa. No, 18. ili 19. svibnja Romano me zamolio da navečer dođem k njemu u stan.

Tamo sam već našao Sašu Perkovića koji je želio usuglasiti datum sastanka u Beču. Zagorec nije želio da to bude vikend, zbog obitelji, i na kraju smo dogovorili sastanak 25. svibnja u 12 sati u hotelu Radisson Sas. Perković je predlagao sastanak u Zagorčevu uredu, no to je Zagi SMS-om meni odbio. Adresu i vrijeme sastanka u Beču stavio sam u kuvertu i dao Bolkoviću da odnese Perkoviću.

U cijelom vašem razgovoru u vili Weiss nitko nije spominjao dijamante? – Ne, kada sam pitao Zagorca, nakon sastanka u Beču s Perkovićem, što on misli zašto su baš izabrali nepostojeće dijamante kao modus njegova kaznenog progona, on mi je doslovce rekao: 'Baš zato što su nepostojeći i izmišljeni odmah mi je određen pritvor, tjeralica, pokrenut kazneni postupak. Nakon toga se od mene željelo izvući informacije koje njima odgovaraju, a i novac, jednom 1,5 milijuna eura, a drugi put 2 milijuna eura preko Francuza. Budući da je onaj tko mi je navodno dao dijamante na sudu potvrdio da ih nikad nije vidio, niti ih meni dao, za njih bi bila prava igra obustaviti kazneni postupak. Dobili bi informacije, dokumente i novac, a obustavili bi ono što se nikad nije dogodilo. To bi bio njihov pravi trijumf, a ja bih ostao kompromitiran i osramoćen u hrvatskoj javnosti.’ Inače, Perković je na dogovoreni sastanak u Beču kasnio oko pola sata, tako da me Zagi nazvao i rekao: Odustajem. Rekao sam mu da malo pričeka jer, pokazalo se, Perković je bio malo zalutao, premda sam mu u upute priložio i nacrtani smjer dolaska.

Kažete da je Zagorec prozreo namjere predsjednika i Perkovića. No da je deal uspio, značilo bi da je Zagorec ipak spreman dati informacije i materijale. Što to ima, što bi dao?
– Neka jednom Zagorec kaže što sve ima. No, mislim da je tu riječ o zabludi, on ne bi davao materijale i dokumente, informacije o osobama, to su mu pokušali podvaliti – da bi on nekoga otkucavao. Pa su nabrajali i imena. Zagija je tako, imenima, “navlačio” Perković tijekom razgovora u Beču.
No, da je bilo dogovora, sasvim bi bilo legitimno da Zagi, kao optuženik, da neke dokumente i informacije, naravno, o nekim situacijama i događajima. I tako si popravi situaciju.

Dogovor između Ureda predsjednika i Zagorca ovisio je o uključenosti državnog odvjetnika Mladena Bajića?
– Nakon prvih razgovora, smatrali smo da će predsjednik Mesić i njegov savjetnik Saša Perković “odraditi” svoj dio dogovora. S Bajićem.
Bilo je, nakon sastanka u Beču, dogovoreno da će, kako bi Zagorec vidio da oni misle ozbiljno, postići da do 16. lipnja bude sređeno da se tjeralica za Zagorcem stavi izvan snage.

To se nije dogodilo, što ste tada zaključili?
– Kad je 16. lipnja prošao, shvatili smo da to obećanje Mesić i Perković ne mogu ostvariti. Bio nam je to signal da s Bajićem nije ništa dogovoreno, a poslije smo čuli da na početku nije niti znao za odlazak Perkovića u Beč.

OCIJENJENO 228 MODELA

FOTO Ovo su najbolji rabljeni auti koje možete kupiti

znamo i cijene

Radila je na kruzeru samo za odrasle: 'Ono što se događa u crvenoj sobi za mnoge bi moglo biti previše'

TREBA POTPUNU ADAPTACIJU

FOTO Nagledali smo se svakakvih stanova u Zagrebu po visokoj cijeni. No ovaj je poseban hit

Uspješna priča poduzetnika

Od studentske ideje do utjecajnog portala: 'Nije bilo bogatih roditelja, nego “ajmo pa kud puklo”

VIDEO

Ivan Šarić i Natko Beck razgovarali o neočekivanoj temi važnoj za sve građane

Poslodavac traži radnika sa SSS i nudi 1700 eura plaće