U biblioteci Velimir Visković bira za vas Profil je objavio novi, opsežni roman Veljka Barbierija “Rat za peti okus”. Riječ je o rukopisu koji je bio u najužem izboru za nagradu VBZ-a za neobjavljeni roman, te ga je žiri i preporučio za objavljivanje. Urednik knjige Visković na koricama romana ustvrdio je da “Rat za peti okus” ima sve pretpostavke da postane svjetski hit poput autorova “Epitafa carskoga gurmana”. I doista. Barbieri je vrlo disciplinirano i za hrvatske prilike iznimno zanatski ujednačeno ispisao lijepu gomilicu teksta iznimno odmjerenog ritma. Cijeli roman ima usklađeni tempo, a tema je u najmanju ruku aktualna.
Gurmani i globalizam
A to je gurmanska borba za prave, stare i autentične okuse, namirnice i jela u opreci sa globalističkim sve jačim profitnim strujanjima koja su sposobna u laboratoriju proizvesti hobotnice samo s krakovima ili bezopasne bezube pirane koje imaju ukusno i miroljubivo meso. Glavni lik romana je pripovjedač, osviješteni konobar-kuhar koji se nađe u epicentru lokalne urote protiv društvenog poretka i navika koji moćna internacionalna organizacija organizira u jednom lučkom gradu jedne neodređene države. A urotu provodi uz bitnu pomoć odlično napisanog lika, lažnog Japanca Yamamota o kojem se ne zna puno, ali se zna da je agresivan i akrobatski raspoložen u opasnim igricama s noževima premda mu je samurajska etika u trećem planu. Naravno, sve do epiloga romana.
Borba između uobičajenih lokalnih restorana koji nude domaće povrće i voće, ribu i meso uzgojene na starinski način, dakle od kumica i vrtlara čije se obitelji stoljećima bave povrtlarstvom, lovom i uzgojem domaćih životinja na, kako bi se to danas reklo, održivi način, i ambiciozne mreže restorana koja nudi novu ideologiju hranjenja i življenja pod krinkom novih globaliziranih okusa, zapravo je metafora Hrvatske koja se nalazi u bespućima Europske unije. I Hrvatske koja se donedavno hvalila propagandnim poklicima u stilu Mediterana kakav je nekada bio, ali je nepovratno zapela u mreži transnacionalnog kapitala u kojem sve što je domaće s vremenom postaje skuplje i nedostupno običnom potrošaču koji je sve siromašniji. Uostalom, probajte danas kupiti domaće tamno pivo na zagrebačkom aerodromu? Nema ga i nude vam skuplje belgijsko u manjoj ambalaži.
Lucidni promatrač ljudskosti
Takvih primjera ima napretek i lucidnom promatraču ljudskosti u svim njenim oblicima Veljku Barbieriju čitav ovaj opasni proces nije promaknuo. Zato je i napisao ovaj živopisni i angažirani roman u kojem čitatelja neće zamarati minucioznim receptima o kojima zna sve niti dendijevskim razglabanjem o prednosti jednog jela ili pića nad drugim. Ili jedne kuharske škole nad drugom. Nakladnik je s pravom na ovitak knjige stavio detalj fantazmagorične slike maštovitog i danas opet iznimno aktualnog slikara Hieronymusa Boscha. Jer upravo o tome se u ovoj knjizi radi. O čudovištima u koje smo pretvorili hranu i pića kako bi se kapitalistička vrhuška sve brže bogatila. A jedući čudovišnu hranu i ispijajući čudovišna pića, i sami postajemo čudovišta, baš onakva kakva je prije više stotina godina na svojim platnima slikao Bosch. I ma koliko se nekome Barbierijev roman čini kao SF roman, on je točna dijagnoza stanja u kojem se trenutačno nalazi bezglava ljudska civilizacija.
>> Obiteljski roman o sukobu mentaliteta i prešućenoj povijesti
