20 godina od smrti prvog predsjednika

Rudolf: Na čelu Vlade htio je Rudyja Perpicha

Franjo Tuđman
Foto: Arhiva Slavena Letice
1/4
10.12.2019.
u 12:48

Predsjednik je znao biti i lav i lisica u razgovorima. S glavarima velesila razgovarao mirno, opušteno i simpatično

Jedan od najbližih suradnika predsjednika Tuđmana bio je i akademik Davorin Rudolf, koji je nakon demokratskih promjena bio ministar u tri hrvatske vlade, a poslije i veleposlanik u Italiji i nekim drugim zemljama. Iz njegove izvrsne knjige memoara „Stvaranje hrvatske države 1991. – ministarska sjećanja“ donosimo nekoliko anegdota vezanih uz prvoga predsjednika.

Susreti Tuđman – Milošević

Pitao sam predsjednika Tuđmana zbog čega se često sastajao i izravno razgovarao samo s Miloševićem, ni sa jednim drugim srpskim političarom. Slična pitanja postavljali su mu i neki strani državnici. Predsjednik je odgovorio da u Srbiji nije bilo drugih sugovornika. Svi su ostali bili gori od Miloševića! „Recite mi, molim vas“, zavapio je predsjednik Tuđman, „o čemu bih mogao sa Šešeljom i Draškovićem razgovarati? Jedan je razbojnik, a drugi piskaralo i lunatik!“

Za posjeta Italiji 1999., na ručku kod talijanskoga predsjednika Carla Azeglija Campija, ministar vanjskih poslova Italije Lamberto Dini zamolio je Tuđmana da ispriča kakav je dojam ponio s čestih susreta s Miloševićem. Kakav je čovjek? Predsjednik Tuđman ispričao je dramu koja se zbila 7. listopada 1991. kad su dva zrakoplova JNA raketirala Banske dvore i kad su Tuđman, Mesić i Ante Marković za dlaku izbjegli smrt. Tri dana poslije u Haagu su se okupili radi pregovora o izlasku iz jugoslavenske državne krize naš predsjednik, predstavnik EZ-a Nizozemac Hans van den Broek, Slobodan Milošević i general JNA Veljko Kadijević. Milošević je opušteno prišao Tuđmanu i onako svisoka, pred svima, rekao mu, aludirajući na raketiranje Banskih dvora: „Gospodine Franjo, ala ste vi ono lepo izveli!“ Tuđman se okrenuo ministru Diniju: „Eto, to je Milošević!“

Incident u Italiji

Predsjednik je znao biti i lav i lisica u razgovoru sa stranim sugovornicima. Lukavo je mjerio gosta, pa je npr. s glavarima velesila razgovarao mirno, opušteno i simpatično. Pojedini strani državnici i političari s kojima sam razgovarao smatrali su Tuđmana napuhanim prgavcem koji rabi komplicirani vokabular (prevoditelji su dobivali ospice tijekom prevođenja) i govori beskrajno dugo. Smatrali su da precjenjuje svoju osobnu snagu i snagu zemlje kojoj je bio na čelu. Teško su izgovarali njegovo prezime pa bi mi rekli: „Što umišlja taj vaš predsjednik Franc?“

Predsjednik je znao biti namrgođen, oštar i nesimpatičan kada su mu strani političari sugerirali što valja učiniti u vanjskoj politici i kako postupati. Najoštriji i najneugodniji bio je kada mu je tko od stranaca sugerirao dodvorništvo ili bi mu rekao nešto loše o Hrvatskoj. Svejedno tko mu je bio sugovornik, letjelo je perje: talijanski predsjednik Oscar Scalfaro, turski Süleyman Demirel, američka državna tajnica Madeleine Albright ili njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel.

Prigodom posjeta Hrvatskoj, za razgovora hrvatskoga i talijanskoga izaslanstva u Zagrebu, talijanski predsjednik Oscar Luigi Scalfaro predložio je da trojica predsjednika – talijanski, hrvatski i slovenski – polože vijence nad „fojbama“ i da bi to bila pomirbena gesta jer su u te jame partizani bacali Talijane u posljednjoj fazi Drugoga svjetskog rata. Tuđman je skočio: „A što su talijanski fašisti radili po Hrvatskoj! U Dalmaciji su palili stanovnike čitavih sela u zatvorenim crkvama. Ubijali, pljačkali, mučili i razarali!“ Nastao je tajac. Nakon nekoliko minuta razgovor je nastavljen o nekim sporednim temama.

Na kraju razgovora Talijan je htio gurnuti pod tepih incident koji je izazvan fojbama pa je rekao kako valja ostaviti prošlost i razgovarati o budućnosti. Tuđman je uzvratio: “Razgovori o prošlosti i budućnosti moraju se voditi istodobno. Mali narodi ako znaju svoju povijest i imaju je stalno na umu, veliki su. Veliki narodi ako zanemare vlastitu prošlost, bivaju mali. I onda ih svašta čeka!”

Posjet SAD-u i Kanadi

Prvi iznimno važan izlazak u inozemstvo izaslanstva najviših državnih tijela RH nakon višestranačkih izbora zbio se u drugoj polovici rujna 1990.: otputovali smo na 11-dnevnu turneju po SAD-u i Kanadi. Posjetili smo, među ostalim, američki Kongres, Bijelu kući i State Department i ondje obavili razgovore, a u krugovima oduševljenih iseljenih Hrvata bili smo primani kao istinski demokratski izabrani predstavnici nove, emancipirane države Hrvatske. Posjet SAD-u ostavio je snažan dojam u Hrvatskoj, Jugoslaviji i međunarodnim krugovima. Susret predsjednika Tuđmana s američkim predsjednikom Bushom, ma koliko kratak i kurtoazan, razbjesnio je srpske političare i dužnosnike u federaciji.

Navečer 20. rujna 1990. u jednom od prestižnih newyorških hotela bila je priređena svečana večera u čast predsjednika Tuđmana, kojoj je nazočilo nekoliko stotina hrvatskih iseljenika i američkih odličnika iz političkoga, javnoga i kulturnoga života New Yorka. Za nas je bio postavljen stol na uzdignutom mjestu ispod golemih zastava Hrvatske i SAD-a… Večera je počela kratkom molitvom, blagoslovom jela, na hrvatskom. Svećenik je na kraju započeo tradicionalno katoličko križanje. Naš ga je predsjednik slijedio širokim i usporenim pokretima desne ruke. Vlatko Pavletić šapnuo mi je: „Vidi Franceka!“ Svi smo se prekrižili. Večera je protekla u izvanrednom raspoloženju. Držani su govori, pjevala se himna, pa stare hrvatske pjesme. Iseljenicu su bili ganuti. Dizali su se sa svojih mjesta, dolazili i predsjednika dugo držali u zagrljaju, razdragani. Ne znam je li ga u životu ikad izljubilo toliko ljudi kao te večeri u New Yorku.

Guverner Rudy Perpich

Pri kraju našeg boravka u SAD-u predsjednika je u Minnesoti primio guverner Rudolph Rudy Perpich, Amerikanac hrvatskih korijena. Rudy je rođen u SAD-u, završio je studij stomatologije i dao se u politiku. Energičan, marljiv i elokventan dogurao je do guvernera, prvoga čovjeka Minnesote. Kad smo došli u SAD, obnašao je treći guvernerski mandat, a gospodarski i tehnološki napredak Minnesote vezivao se uz njega. Predsjednik je bio impresioniran Perpichevim postignućima te mu je odlučio povjeriti mjesto predsjednika hrvatske Vlade ili ministra vanjskih poslova. Govorio je: „Evo čovjeka s vizijom!“ U popisu predsjednikovih kriterija Rudy Perpich ispunjavao je dva najvažnija: ponosio se hrvatskim podrijetlom i bio je izvrstan gospodarstvenik. No nije uspio postaviti Perpicha na visoko mjesto u hrvatskoj državnoj hijerarhiji jer se s time nije složila američka vlada.

Pavelićeva fotografija

Sačuvao sam i zapis o našem posjetu Hrvatskom iseljeničkom domu u kanadskom Vancouveru. Dok je Tuđman razgovarao sa skupinom iseljenika, Slaven Letica i ja obilazili smo novu, lijepo uređenu zgradu. Pred ulazom u veliku dvoranu na zidu uz stubište bile su izložene tri goleme fotografije: Starčević, Radić i na trećoj slici mladić, rekao bih osamnaestogodišnjak, u bijelom uglačanom građanskom odijelu s mašnicom uz ovratnik. Slaven je skočio: Pavelić! Požurio je i obavijestio predsjednika da će na putu u dvoranu u kojoj ćemo večerati proći pokraj slike Ante Pavelića.

U govoru tijekom večere Tuđman je zamjerio domaćinima što su izvjesili Pavelićevu sliku. Rekao je, vjerojatno u skladu sa svojim stajalištem o velikoj hrvatskoj pomirbi, ako su baš htjeli istaknuti tu sliku, onda su mogli postaviti još jednu, Josipa Broza Tita… Neki su zapljeskali, ali su se začuli i zvižduci. Tuđman je uzvratio: „Vi što zviždite, van!“ Nastao je tajac. Nitko nije izišao iz dvorane. Govor je nastavljen i večera je prošla u dobrom hladnom raspoloženju.

Video: 5 mitova i kontroverzi koje se vežu uz Tuđmana

Ključne riječi

Komentara 1

RU
RužaTomašić
00:25 12.12.2019.

Pozdravljajući svim svojim prijateljima, ovdje sam da podijelim malo svjedočanstva. Moje ime je Ulla Lindström, imam 40 godina, udala sam se u dobi od 31 godine imam samo jedno dijete i živjela sam sretno. Nakon godinu dana mog braka, ponašanje mog muža postalo je toliko čudno i zapravo ne razumijem što se događa, on se spakirao iz kuće drugoj ženi, toliko ga volim da ne sanjam da ću ga izgubiti, pokušam moguće najbolje da se suprug vrati k meni, ali sve bezuspješno, plačem i plačem tražeći pomoć, razgovarao sam o tome s njegovom obitelji, ali nisam dobio odgovor.ako je moja najbolja prijateljica Anna Johansson obećala da će mi pomoći , Pričala mi je o muškarcu zvanom Drosagiede, rekla mi je da je vrlo sjajan čovjek i pravi čovjek kojem se može vjerovati i da nema ništa što se tiče ljubavnih pitanja koje ne može riješiti, a rekla mi je i kako je pomogla nebrojenom broju ljudi u obnavljajući njihov odnos. Stvarno sam bio uvjeren, brzo sam kontaktirao njegovu adresu e-pošte, doctorosagiede75@gmail.com ili njegov WhatsApp na +2349014523836 ili Viber na +2349014523836. Objašnjavam mu sav svoj problem, rekao mi je da se ne bih trebao brinuti da će se svi moji problemi odmah riješiti. Rekao mi je što da učinim da se vratim mužu, a ja jesam, rekao je da će se nakon 3 dana moj muž vratiti k meni i početi moliti, a stvarno se događa, kako je rekao, bio sam jako iznenađen, ovo je tako nevjerojatno. Bogu daj slava, naš odnos je sada vrlo tijesan i oboje opet živimo sretno. Ako imate sli

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije