Nakon što su se rugali šefu republikanskog kluba Josephu L. Brunou zbog kupnje "Brunomobila", službenog GMC Savana s punom opremom i šest kožnatih sjedala iz 2007., koji je porezne obveznike stajao 50.000 dolara, demokratski zastupnici u senatu savezne države New York, koja je suočena s proračunskim deficitom od 9,2 milijarde dolara, za automobil svojega šefa isto su tako duboko posegnuli u državnu blagajnu.
John Sampson, šef demokratskog kluba, vozit će se u mrcini od dvije i pol tone, ali zato njegov Chevy Tahoe ima osam sjedala pa će se valjda na prijevozu drugih zastupnika uštedjeti, a ne samo da je "čak" tisuću dolara jeftiniji od republikanske limuzine, nego je i na hibridni pogon.
Demokrati se brane da je tom kupnjom ostvarena bitna ušteda i da će u gorivu i održavanju novi "Sampsonmobil" u sljedećih pet godina državi uštedjeti 15.000 dolara u troškovima za gorivo i održavanje, jer novi automobil vozi 20 milja s jednim galonom goriva (prevedeno na europske mjere, troši 11,7 litara na 100 km). Stari Crown Victoria iz 2005. u kojem se dosad vozio senator Sampson od galona goriva dobivao je osam prijeđenih milja (29,4 litre na 100 km), a još su i za famozni "Brunomobil" po sustavu "staro za novo" dobili 26.000 dolara da bi se šef nove senatske većine vozio u hibridu.
Nećemo vas dalje gnjaviti međusobnim prepucavanjima oko toga čiji automobil više stoji i tko se od 150 zastupnika u skupštini New Yorka više vozao na državni račun, samo ćemo napomenuti da je ovo sasvim slučajno primjer iz Amerike, nisu političari nigdje, pa ni kod nas, ništa bolji. Svima je glavna svrha da troše novac poreznih obveznika i možete birati samo između onih kojima je više stalo do luksuza ili onih koji će ipak voziti i hibrid uz neku minimalnu uštedu u cijeni (nešto kao razlika između dva silovatelja od kojih je jedan koristio kondom, a drugi nije – nije sasvim nebitno, ali i jedno i drugo je još uvijek silovanje).
Nad političarima, da bi išta dobroga učinili, mora postojati sustav jasne i neposredne kontrole: na lokalnoj razini jasno definirani sustav u kojem će se točno znati koju oblast koji političar predstavlja, da bi se znalo kojim je biračima izravno odgovoran, a na višim razinama neki autoritet koji će također biti odgovoran za političarsko trošenje i nadzirati predstavnike svih stranaka da bi ostali u okvirima razumnog trošenja. Bez takve kontrole, najviše čemu se možemo nadati je da će političari, kad već naš novac troše za svoje aute, barem kupiti hibridni. A takve kontrole u našoj mladoj demokraciji još nema ni u nagovještajima.
Inače se ruga sova sjenici, a netko je svakom loncu poklopac, ali kad nepismenost premaši svaku mjeru, i fraze se pomiješaju...