Ruiwu Tan 29-godišnji je stolnotenisač koji nam je dosad donio tri europske medalje. Simpatični Kinez, iako ima djevojku, koja je tisućama kilometara daleko, priznaje da mu se jako sviđaju Hrvatice. Volio bi kaže upoznati Luku Modrića, a za Ćiru Blaževića kaže da u Kini nije bio popularan.
Ako je konkurencija igdje velika, onda je to u Kini. Ako se tamo poželite baviti stolnim tenisom, šanse za uspjeh mjere se u promilima. Naš sugovornik odabrao je upravo taj put, bio je izvrstan pa završio – u Hrvatskoj!
Ruiwu Tan 29-godišnji je stolnotenisač koji nam je dosad donio tri europske medalje. Prije dvije godine dva srebra s EP-a u Beogradu (momčadsko i u paru), a prošli tjedan jedno s EP-a u Danskoj (pojedinačno) izgubivši od favoriziranog Nijemca Tima Bolla. I dok smo na Olimpijskim igrama imali prilike vidjeti njegove zemljake kako plaču što su Kini donijeli “samo” srebro, on nije taj tip.
– Nije mi žao što ne igram za Kinu. Tamo su smjene generacija česte i svakih četiri-pet godina mijenja se reprezentacija jer ima puno dobrih igrača. U Europi se može dulje igrati na međunarodnoj sceni, a i tretman na treninzima je lakši – objašnjava nam omaleni, tek 162 cm visok Tan koji nas je ugostio u svom stanu u zagrebačkom Šestinskom dolu.
Igrao je Tan, zapravo, za reprezentaciju Kine i noseći njezin dres trasirao si put u Hrvatsku.
Primorac ga prepoznao
– U svom prvom nastupu za Kinu igrao sam protiv Zorana Primorca. Bilo je to 1997. kada je on bio drugi na svijetu, a ja sam ga pobijedio. Tada me pozvao da dođem u Hrvatsku pa sam tako i napravio jer sam znao da je u Hrvatskoj stolni tenis vrlo kvalitetan.
A Tan se u Hrvatskoj oduševio ne samo pingićem nego i svime što ga je dočekalo. Došao je u Zagreb 2004., dobio državljanstvo, bio do 2007., da bi tada otišao na četiri godine u Njemačku. No, vratio se i, za razliku od mnogih koji žele otići iz naše zemlje, njemu se baš dopalo i ne planira nikamo otići.
– Odlično mi je u Hrvatskoj, ljudi su dragi, vrijeme je lijepo, treninzi su dobri, hrana također, ma sve je odlično i planiram ovdje ostati živjeti. Prvo bih želio igrati još koju godinu, a potom bih htio postati stolnoteniski trener.
Iz razgovora, čini nam se, nije mu se svidio jedino jezik. Barata tek s “hvala lijepo” i “‘đenja”, komunicira uglavnom na osrednjem engleskom pa nam je intervju spasio izbornik reprezentacije Zvonimir Korenić simultanim prijevodom. Teško da će Tan napredovati s hrvatskim kada se druži uglavnom s Kinezima.
– Kad sam došao u Zagreb upoznao sam jednog našeg gimnastičara koji ovdje živi već 20 godina pa me on upoznao s ostalima. Imam puno prijatelja Kineza ovdje, posjećujemo se stalno, a svake večeri jedem kod prijatelja u restoranu “Kineski grad”.
Hrvatski krug prijatelja ograničen mu je samo na one iz stolnog tenisa, no ne bi se bunio da ga proširi...
– Htio bih upoznati Luku Modrića! On mi je najbolji od vaših reprezentativaca jer je igrač koji voli razigrati momčad, a k tome sada igra za Real, moj najdraži klub! Volim nogomet kao i mnogi u Kini, no kako naš nije dobar, gledamo druge pa sam tako pratio Hrvatsku i Španjolsku na Euru.
U kineskom nogometu završio je malo koji naš čovjek, no jedan nije mogao proći nezapaženo.
Ćiro je nepopularan u Kini
– Ćiro Blažević? Znam ga, to je onaj stari trener koji je vodio našu olimpijsku reprezentaciju i Shanghai Shenhuu. Znate, nije bio popularan u Kini, nisu ga baš voljeli. Jako je puno pričao, a igra je bila loša pa je na kraju samo uzeo novac i otišao.
Taj ljubitelj nogometa u svojih ukupno gotovo pet godina u Zagrebu još nije bio u Maksimiru.
– Pratio sam Dinamo do ove godine. Prije je igrao dobro, borbeno, no ove godine je loš u Ligi prvaka pa ga ne gledam. A iskreno, ne bi mi bilo svejedno da budem na tribini kad Dinamo izgubi. Znam da vaši ljudi tada polude, strah me da me ne bi istukli!
Kretanje po Zagrebu Tan je tako sveo na odlazak na trening i povratak kući, druženje s nekoliko bliskih ljudi te poneki šoping u većim trgovačkim centrima. Kaže, da ima curu Hrvaticu, možda bi više izlazio.
– Jako mi se sviđaju vaše djevojke! Ne znam kako se zovu ljepotice s televizije, no i po dućanima srećem samo prekrasne žene. Severina? Ne znam tko je, ali siguran sam da je lijepa!
Ne čudi što Tan baci pogled na domaće cure, kada je djevojka Tao Cong tisućama kilometara daleko. S njom te s majkom i ocem koji žive nedaleko od Pekinga, čuje se internetom.
– Ne znam hoće li djevojka doći ovdje, nemam baš vremena za nju. Ionako mi nije supruga, a i ne mislim se skoro ženiti jer sam već bio u braku. Bila mi je jednom majka u posjetu, no otišla je nakon četiri mjeseca jer nije imala prijatelja, bilo joj je dosadno.
Simpatični Kinez tako će se družiti s prijateljem Zokijem, o kojemu stalno priča, a nedavno mu se pridružio u klubu iz Sankt Peterburga. Povremeno odu tamo, odigraju turnir pa se vrate i posvete pripremama za SP u Parizu 2013. te OI u Brazilu gdje bi Tan možda završio karijeru. Nažalost, Igre u Londonu te SP stopirao mu je Martin Časl, dopredsjednik saveza i šef kluba Dr. Časl za koji je prije igrao. Naime, izjavio je prije pola godine da Tan ima sifilis, pa je Kinez morao objašnjavati kako je to davno riješen problem. Unatoč teškoj povredi intime, nema ružnih riječi za Časla.
– Nisam u svađi s njim te se lijepo pozdravimo bez ružnih riječi. Drag mi je i dalje i želim da mi svi budu prijatelji. Ako je već govorio o meni, trebao je mene o tome pitati, a ne druge ljude – zaključio je Tan sa smiješkom.
