Prije nešto više od tri mjeseca, 1. travnja, proslavio je 34. rođendan, iza njega je sezona u madridskom Atleticu. Zadovoljan je Ivano Balić, piše sportski tjednik Max!
– Sezona je bila odlična, kvaliteta je malo pala, nije bilo novca, ali sve u svemu, bilo je dobro. Uživao sam cijelu sezonu, šteta što smo imali problema s ozljedama vratara. Bili smo blizu Final Foura, ali bar smo osvojili kup, nije to loš rezultat. Osvojili smo i klupski SP u Kataru... – kaže Ivano.
U početku smo ga svi čekali, kada je manje igrao u dresu Atletica, zlobnici su govorili da više ne može, ali kako je sezona odmicala, postupno su zašutjeli, a Balić je pokazivao zašto je 2010. izabran za najboljeg rukometaša svih vremena. U tom izboru prestigao je i Talanta Dušebajeva, čovjeka koji ga je trenirao u Atleticu.
– Prvi dio sezone igrao sam manje, Dušebajev me čuvao za drugi dio. Nije bilo loše, bio je zadovoljan, nisam propuštao utakmice. Na kraju mi je zahvalio što sam došao u pet do 12 – kaže Ivano.
Kada je sezona završena, došao je i Atleticov kraj. Financijsko stanje u klubu bilo je užasno i bio je to kraj jedne lijepe priče.
– Klub se ugasio, takvo je stanje, puno igrača ostat će bez kluba. Financijska situacija teška je u cijeloj Španjolskoj.
Duvnjak je specifičan igrač
Bit će Ivano tražen, ali neće se žuriti. Trenutačno je na Hvaru, uskoro kreće dalje. Odmor, pa onda novi klub...
– Zasad sam još na godišnjem odmoru. Klubovi me zovu, ali to je sve. Nisam se još odlučio, još ću malo pričekati.
Takav velikan, a igrao je samo u Hrvatskoj i Španjolskoj. Ima li neku posebnu želju, neki neostvareni san?
– Nemam posebnu želju, želim igrati u klubu koji će se boriti za trofeje – kaže Ivano.
A Njemačka? Puno je onih koji su ga već preselili u berlinski Füchse, navodno je korak do Bundeslige.
– Nitko me iz Berlina nije zvao, ne znam s kojim su Balićem razgovarali, sa mnom nisu – smijući se kaže Ivano.
U Njemačkoj ima puno prijatelja. Primjerice, Duvnjak, Vori i Lacković haraju s Hamburgom. Nekako iznenađujuće osvojili su Ligu prvaka. Bila je to prava drama, pobjeda nad Barcelonom još je jedna potvrda kvalitete hrvatskog rukometa.
– Nije to iznenađenje. Više me iznenadilo što je Kiel loše igrao. I Barcelona je mogla bolje, ali u najavi završnice kazao sam da će Hamburg biti u boljoj situaciji bude li mu vratar ravnopravan vrataru Barcelone. Tako je i bilo, imali su jednak broj obrana i Hamburg je osvojio Ligu prvaka jer ima kvalitetnije igrače. Zasluženo je prvi – objašnjava Balić.
Oduševio je Domagoj Duvnjak, pravi Balićev nasljednik. Duvnjak je s Balićem sazrijevao u reprezentaciji.
– Dule je specijalan igrač, zna odlično iskoristiti svoje vrline. Izrastao je u odličnog, ozbiljnog igrača, siguran sam da je sada pred njim razdoblje u kojem će idućih pet godina dominirati svjetskim rukometom – prognozira Balić.
Ivano u reprezentaciji? Slavko Goluža otpisao ga je preko noći, ona priča da se nije javljao na mobitel dugo je nasmijavala hrvatsku javnost. Ivano ne želi govoriti o toj temi, samo zna da za reprezentaciju više neće igrati.
– Za mene je to završena priča, sve sam o tome rekao i nema smisla to ponavljati. Bilo mi je lijepo u reprezentaciji, u svakoj utakmici davao sam sve od sebe i nemam si što zamjeriti – kazao je Balić.
Igrati više neće, ali kada je nakon svega porazgovarao sa Zoranom Gopcem, prvim čovjekom hrvatskog rukometa, bila je to prva vijest.
– Nisam se posvađao s Gopcem, ni on sa mnom. Stariji je i normalno je da sam mu se došao javiti i s njim popričati – kaže Balić.
Navijao sam za Spurse u finalu
Ivano će još koju godinu ostati na parketu, a karijeru je zaključio njegov partner u poslu s rukometnom akademijom i nezamjenjivi suigrač. Balić i Petar Metličić godinama su bili prepoznatljiva splitska kombinacija. Sada će se Metličić upustiti u trenerske vode, Ivano je siguran da će uspjeti.
– Metličić je bio najbolji obrambeni igrač kojeg sam vidio, imat će što reći i kao trener – rekao je Balić.
Odlazi polako ta njegova zlatna generacija. Put velike Hrvatske, predvođene Ivanom Balićem, započeo je na Svjetskom prvenstvu u Portugalu 2003. godine. Igrali su Vlado Šola, Valter Matošević, Mario Kelentrić, Nikša Kaleb, Renato Sulić, Ivano Balić, Božidar Jović, Blaženko Lacković, Vedran Zrnić, Igor Vori, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Tonči Valčić, Slavko Goluža, Denis Špoljarić i Petar Metličić.
– Za puno nas ima mjesta, ali i puno se toga mora složiti. Ja ću još igrati – poručio je Balić.
Za kraj nismo mogli a da ne spomenemo NBA finale. Ivano je veliki obožavatelj košarke, finalne dvoboje Miamija i San Antonija nije propustio.
– Nadao sam se da će Spursi pobijediti, imali su prigodu u šestoj utakmici. Ali, znanje i iskustvo Raya Allena vratilo je Miami u život, a u sedmoj utakmici San Antonio nije imao šansi – zaključio je Balić.
>> Gobac: Našao sam se s Balićem, ali ne zbog razgovora o povratku
