Subota 7. siječnja
Hrvatsku smjestio u regiju s Rumunjskom!?
Velike gluposti malih ljudi – tako bismo mogli okarakterizirati podjelu Europe na megaregije koju je, na osnovi jednog govora slovenskog predsjednika Pahora diplomatima, napravio negdašnji slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel. Podijelivši Europu na istočnu, zapadnu, sjevernu, južnu i središnju megaregiju, Hrvatsku je, zajedno s Bugarskom i Rumunjskom, smjestio u istočnu, a Sloveniju u središnju. To može učiniti samo idiot ili teški zlobnik, jer Hrvatsku od dvije spomenute zemlje dijele posve različita povijest, katolicizam, vjekovna pripadnost zapadnoj civilizaciji, gospodarske posebnosti a i geografski položaj, te s njima i ne graničimo. Doslovce ni po čemu, ni po kojem kriteriju ne bismo mogli s Rumunjskom i Bugarskom biti u istoj regiji. Ali bi se po prijetvornosti, bizantinizmu, sitničavom kalkulantstvu, grabežljivosti, silnoj umišljenosti koja se guši u uskogrudnim političarima i intelektualcima te po neprijateljstvu prema Hrvatima i bratskoj suradnji u komunističkoj Jugoslaviji i poslije nje Rupelova Slovenija savršeno uklapala u regiju u kojoj bi bila i Srbija. Vjerujem da u tom slučaju nitko u Hrvatskoj ne bi žalio što bi se jedna davna sintagma preinačila pa Slovenci primjerenije prozvali alpskim Srbima.
Nedjelja 8. siječnja
U SDP-u se zabranjuje alkohol kao i u Indoneziji
Pošto je novi predsjednik SDP-a viđen i uslikan na misi u zagrebačkoj katedrali, u SDP-u su napravljeni još neki povijesni iskoraci. Premda je lani u ožujku vozio pijan te je isključen iz prometa i kažnjen, Davor Bernardić zabranio je alkohol u stranačkim prostorijama. Neka se osobita značenja ne mogu pročitati iz te mjere, osim što su se zlobnici dosjetili da se Šeks definitivno nikad ne bi mogao učlaniti u SDP. Inače, isti smo dan kad je u medijima objavljena ta vijest mogli pročitati kako su – eto Bernardiću društva! – u golemoj Indoneziji islamističke stranke zatražile zabranu alkohola. I još jedan povijesni iskorak – zaposlenici u SDP-u osnovali su sindikat, što je izazvalo dramatične sukobe u elitnom članstvu. Tako se, umjesto da se kao takmac HDZ-u koji je zauzeo i Banske dvore i Pantovčak, bavi državom, stranka od koje se u Milanovićevo vrijeme, i u oporbi i na vlasti, tresla Hrvatska, bavi vlastitom zuboboljom, hemoroidima i migrenom. Što će reći – u idućih deset ili dvadeset godina mogli bismo imati Plenkovićevo jednoumlje.
Ponedjeljak 9. siječnja
Istine i zablude o stabilnosti na Balkanu
Ono što sami ne govore, jer štite svoje interese ili se boje da će učiniti neoprostiv grijeh, nekim narodima to će reći netko drugi, s velikim autoritetom i bez straha. Britanac Timothy Less, dugogodišnji analitičar i diplomat u britanskom MVP-u, koji je bio u diplomatskoj službi i u nekim zemljama iz naše okolice, u analizi u časopisu “Foreign Affairs” napisao je “nešto strašno”. Po njemu se, dakle, stabilnost na “Zapadnom Balkanu” može osigurati jedino tako da se napusti politika multietničnosti, prihvate nacionalne težnje i stvore velike nacionalne države. A to bi otprilike značilo – zapadna Hercegovina u Hrvatskoj, Srbija do Banjaluke i ujedinjenje Albanije, Kosova i dijela Makedonije. Sjetimo se – mnogo je bijesa izazvalo osnivanje Republike Herceg-Bosne, a jako je grešno bilo poslije rata uopće je spominjati (osim u isključivo negativnom značenju), slično kao i treći entitet kojem se odlučno protive bošnjački političari. Sad odjednom – zapadnu bi Hercegovinu bilo najbolje pripojiti Hrvatskoj. Vrisnut će na to bošnjački političari, a i neki drugi, no ne zbog stabilnosti o kojoj govori Less nego zbog političkog terora nad Hrvatima kakvu god nestabilnost izazivao.
Utorak 10. siječnja
Iz Slavonije bježe i stariji ljudi, vide li to naše elite?
U malo slobodnijoj inačici teme o stanju u Hrvatskoj dijele se na historijske pothvate velikih političara i tragedije malih ljudi. Recimo, isti dan, to jest danas, u novinama na jednoj stranici možete pročitati kako Božo Petrov hoće promjenu Ustava, kako Robert Podolnjak predlaže novi način izbora ustavnih sudaca, kako se Davor Bernardić protivi prodaji HEP-a radi kupnje Ine, kako Andrej Plenković ne želi ni čuti za referendum o HEP-u i tako dalje, te na drugoj strani kako se ni vlast ni oporba, zabavljeni velikim pitanjima, uopće ne oglašavaju na egzodus mladih Slavonaca u inozemstvo, kako sada za njima idu i stariji, pa čak i oni u sedmom desetljeću života, poput Andrije Katinića (64 godine) iz Slavonskog Broda koji ide raditi na gradilište u Njemačku, kako nema nikakva plana za zadržavanje ljudi u domovini, i tako dalje. Plenković, Bernardić, Petrov, Podolnjak i drugi pripadnici političke elite i ne postoje radi ljudi nego radi svojih povijesnih zadaća.
Čim osjete moć, slast vlasti, udobnost vožnje u skupim automobilima, raskoš prostranih stanova, komoditet u potrošnji i užicima s velikom plaćom, kad se materijalno i prostorno izoliraju od parija, oni se pretvaraju u tlačitelje, iste u svim režimima kroz ljudsku povijest. I nije ih briga što se iz mlijeka koje za naš novac kupuju svojoj djeci širi miris njihovih žrtava.
Srijeda 11. siječnja
Drž’te plagijatora!, viče utajivač kvadrata
Najsažetije – ministar Barišić je u svome radu objavljenom 2008. u jednom časopisu prepisao dio teksta Stephena Schlesingera a da ga nije spomenuo. U idućim izdanjima toga rada, počevši od 2010. godine, propust ispravlja i u fusnoti piše koga citira. Unatoč tome četvorica ga kolega 2011. prijavljuju Odboru za etiku, koji je potom dugo u agoniji pa ni o čemu ne odlučuje. Ali su etička tijela na splitskom i zagrebačkom sveučilištu presudila da nije riječ o plagijatu. Sada ga, šest godina (!!!) poslije prijave, i pošto se Barišić ispričao spomenutom autoru a ovaj ispriku prihvatio, u međuvremenu uskrsnuli Odbor za etiku proglašava plagijatorom. Zbog toga, premda je riječ samo o propustu, cijelo ljevičarstvo traži ministrovu ostavku. A koliko su uvjerljivi pokazuje činjenica da je najgrlatiji predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak koji Barišića proglašava lažovom, bit će zato da na ministra sa sebe prenese tu “titulu” kojom su ga naveliko častili mediji kad je u imovinskoj kartici zatajio poprilične kvadrate vrijedne stotine tisuća kuna i kada se branio od optužbi da je rekorder u zapošljavanju preko veza i po stranačkoj podobnosti. Pa će biti pravednije da umjesto ostavke i o Vrdoljaku i o Barišiću odluče idući izbori.
Četvrtak 12. siječnja
Niski udarci visokog predstavnika
Poslije proslave Dana Republike Srpske, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko reče kako bi se netko “mogao dosjetiti slaviti 10. travnja”. Milorad Dodik mu je odgovorio kako je “tom izjavom podsjetio da pripada onima koji su u vrijeme NDH podržavali tu zločinačku tvorevinu i pokrenuo sumnju da on i danas gaji simpatije prema njoj”. Kud se Inzko sjetio baš NDH kad je lijepo mogao RS usporediti sa “svojima”, s nacističkom Austrijom!? Ta bi usporedba bila jako plodotvorna, jer bi se mogle naći kojekakve sličnosti između odnosa nacističke Njemačke i nacističke Austrije i odnosa četničke Srbije i četničke Republike Srpske. Dodiku je već u navici podsjećanje na Endehaziju, a Inzko je zacijelo spominje kako bi “opravdao” svoj sramotni pakt s bošnjačkom politikom u obespravljivanju hrvatskog naroda u BiH. Obespravljivanju koje se jako razlikuje od nemale uloge nemalog broja Bošnjaka u Pavelićevoj državi. Zaključno rečeno: niski udarci visokog predstavnika.
Petak 13. siječnja
Popa Đujića prezimenjak Saša mogao bi nadmašiti
“Slobodna Dalmacija”, novine u kojima voditelj HTV-ove emisije “Iza zavjese” Tihomir Dujmović ima kolumnu piše kako je saborski zastupnik SDP-a Saša Đujić najavio predsjedničino gostovanje u emisiji na svom Facebook profilu. Đujić je napisao: “Gledam sad isječak iz Kolindinog gostovanja kod Dujmovića u Dnevniku HTV-a i mogu samo zaključiti, sram me je da mi je ovo Predsjednica!!! A Jakovu poruka, IZDRŽI!!!” Na dnu slike na kojoj je Kolinda još piše: “YES! Opet sam ispala glupa ko kurac!” Doista, bila je to večer esdepeovaca. U isto vrijeme dok je Đujić pisao svoj “komentar” u emisiji Osječke televizije “Bujici” Velimir Bujanec je imao opsežan prilog o obiteljskom nasilju bivšeg SDP-ova ministra Borisa Lalovca, dokumentiran snimkom i razgovorom s njegovom bivšom ženom. Što bi bilo da su ova dva bisera iz neke konzervativne stranke? Zgražanje bi trajalo mjesecima i godinama. Ovako, ja ću zasad, kad je već u priču o SDP-ovu zastupniku upleten Kolindin muž, uplesti još jednu osobu te reći – pope Momčilo Đujiću prezimenjak Saša bi te mogao nadmašiti, izdrži!•
